Aristotel

Aristotel

Aristotel, najveći grčki filozof, rođen je 384. pr. Kr. u Stagiri u Trakiji. Sa sedamnaest godina stupio je u Platonovu Akademiju gdje provodi 20 godina (do Platonove smrti). Na poziv Filipa Makedonskog, Aristotel dolazi na njegov dvor gdje tri godine podučava Filipova sina Aleksandara Velikog. Osnivač je peripatetičke (šetajuće) škole u Ateni.
O Aristotelu kao osobi, vrlo se malo zna. Dolazi iz bogate obitelji. Bio je dobar govornik, lucidan u svojim predavanjima, uvjerljiv u razgovoru. Često se za njega može čuti da je bio izrazito drzak i bahat. U svoje vrijeme više je bio cijenjen nego omiljen.
Čitav svoj život posvetio je jednom cilju – traganjem za znanjem. Najvažnije mu je bilo otkrivanje istine i povećanje količine ljudskog znanja.
Aristotel definitivno spada među najveće filozofe svih vremena, najznačajniji je um i uopće najsveobuhvatniji duh antike. Kritički preispitujući filozofiju svoga učitelja Platona, on razvija, u nizu kapitalnih djela, novu originalnu filozofiju i istovremeno sustavno sabire sve značajnije rezultate starogrčke filozofije i posebnih znanosti. Sva do tada poznata, kao i niz novih područja misaone aktivnosti, ljudskog znanja i filozofskih disciplina (logika, metafizika, fizika, psihologija, etika, politika, astronomija, meteorologija, zoologija, poetika i dr.) predmet su genijalnih Aristotelovih istraživanja.
Aristotelovi spisi su kratki. Argumenti su mu koncizni, a jezik je štur i žilav. Obilježje svih njegovih djela je jednostavnost koju je pokušavao slijediti tijekom cijelog svog života. Njegovi tekstovi nikako nisu jednostavni za tumačenje niti učenje jer ima mnogo brzih prijelaza i aluzija koje je izuzetno teško pratiti.

Ovaj veliki grčki mislilac svoj je život skončao u Halkidi 322. godine. Svojim je pogledom na svijet zadužio čitavu civilizaciju, a njegova su djela neiscrpan izvor rasprava i argumenata te na neki način i temelj čitavoj modernoj zanosti, kao takvoj.

Najvažnija djela možemo podieliti u nekoliko kategorija:
Logički spisi sakupljeni su pod zajedničkim nazivom Organo ( tj . oruđe) koji sadrži ove spise; O kategorijama, O tumačenju, Prva analitika, Druga analitika, Topika, O sofističkim pobijanjima. Prirodoznanstveni spisi: Fizika, u 8 knjiga; O nebu, u 4 knjige; O postojanju i propadnju, u 2 knjige; O duši kao i neki drugi spisi koji nisu filozofski relevantni (Meteorologija, Životinjstvo i sl.) ili čija autentičnost nije dokazana. Metafizički spis je Metafizika (ili prva filozofija koja se po mjestu u Andronikovu zborniku tako nazvala), u l4 knjiga. Etički spisi: Nikomahova etika u 10 knjiga (nazvana po Aristotelovu sinu Nikomahu); Eudemova etika u 7 knjiga (nazvana po Eudemu Rodaninu, Aristotelovu učeniku) ; Velika etika u 2 knjige ( izvod iz prva dva djela, ali većim dijelom iz drugog); O vrlinama i porocima ( za koji se ne zna da li je autentičan). Politički mu je najznačajniji spis Politika u 8 knjiga ( nedovršen ) i Ustavi državni (Politike, u 158 knjiga u kojima je prikazao ustave 158 država (sačuvan i u nas preveden Ustav Atenski). Retorički spisi: Retorika u 3 knjige ( ali se o autentičnosti 3. knjige sumnja ).