Odlomak

Pojam društvene moći

Reč moć ima više značenja. Tako u latinskom jeziku reč “potentia” znači moć ili sila, a “potestas” vlada, vlast, … U francuskom jeziku reč “puissance” znači moć, snaga, jačina, autoritet itd. A u nemačkom reč “macht” je reč gotičkog porekla i označava vlast, moć, oblast, državu, silu… Moć ima sledeća značenja: filozofsko, psihološko, lingvističko, teološko, antropološko, sociološko, pravno. Ono što interesuje filozofiju kada je reč o moći jeste njena suština. Prema filozofskom shvatanju izdvajaju se tri odredjenja moći: moć kao puka moć, moć kao nadmoć i moć kao mogućnost.

Moć kao puka moć neutralna je u odnosu na čoveka i predstavlja moć opstanka, pokretanja i razvoja. Moć kao nadmoć ispoljava se u načinu vladanja, zapovedanja, upravljanja, prisvajanja, a podrazumeva i hijerarhiju i zavisnost. Moć kao mogućnost pre svega se odnosi na čovekove stvaralačke potencijale, jer je stvaralaštvo samo po sebi moć.

Za sociološko shvatanje najbitnija su dva značenja moći: moć pojedinca u odnosu na društvene grupe i društvo i moć društvenih grupa u društvu. Ali nešto što je najbitnije za svakog sociologa jeste kakve posledice po društvo izaziva moć društvenih grupa i moć pojedinca. Tomas Hobs je prvi obradio pojam moći i po njegovom mišljenju moć čoveka čine sredstva koja on trenutno koristi radi proizvodnje dobara. Za njega je moć originalna ili instrumentalna. Za Hobsa najveća ljudska moć je moć države ili moć najvećeg broja ljudi. Čovekovu prirodnu moć čine njegove duhovne i telesne vrline. Ključni i središnji pojmovi politike su moć, autoritet i vlast, iako se oni razlikuju u mnogim funkcijama, elementima i svojstvima. Autoritet nepostoji bez moći, a moć može da poseduje autoritet, ali i ne mora. Za moć je karakteristično nametanje volje uprkos otporu, a za vlast izvršavanje zapovesti. Moć se demonstrira, a vlast se postupno i relativno dugo učvršćuje.

Određenja moći – Po određenju moći Maksa Vebera moć podrazumeva “izglede jednog čoveka ili više ljudi da sprovedu sopstvenu volju u zajedničkom poduhvatu, čak i uprkos otporu drugih koji u tom poduhvatu učestvuju” . Suština je da je moć nametanje volje i ona se može ostvariti prihvatanjem ili slamanjem otpora. Najuspešnija sredstva za ostvarivanje takve moći su disciplina i vlast. Po misljenju Bertranda Rasela posedovanje moći je povezano sa sticanjem slave, a to je zapravo jedna od najviših težnji kojom idu i teže ljudi. Robert Birstet smatra moć kao sposobnost da se nametne sila u određenu društvenu situaciju. Za njega je moć društvena pojava koja se može javiti u formalnoj, neformalnoj organizaciji, i neorganizovanoj zajednici. Feliks Openhajm smatra da je posedovanje moći sposobnost uticaja, kažnjavanja i kontrolisanja slobode drugih. Robert Dal misli da moć ima onaj čovek koji može da utiče na nekog drugog čoveka da uradi ono što inače ne bi učinio. Određenje moći za Petera Bahana i Mortona Baraca oslonjeno je na prinudu, uticaj, autoritet ili manipulaciju. Rajt Mils smatra da su moćni i uticajni ljudi oni koji imaju mogućnost da ostvaruju svoje ciljeve čak i onda kada se drugi ljudi tome protive. Samo ljudi koji upravljaju ili učestvuju u upravljanju velikih institucija mogu biti moćni. Hana Arent misli da moć pripada grupi i postoji koliko i ta grupa i nikada nije svojstvo pojedinca. Tako na primer kada je neko na vlasti, on zavisi od ljudi koji su ga na taj položaj izglasali, i njegova vlast će trajati sve dok ta grupa ljudi ne iščezne. Niklas Luhman moć smatra za komunikacijski medij. Moć je “sposobnost povećanja učinka u promenljivim društvenim uslovima i ona podrazumeva da posednik, a i odanik moći u komunikacijskom procesu selekcionišu mogućnosti

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari