Odlomak

UVOD

Društveni život ljudi odvija se između nestabilnosti, neizvjesnosti, haosa, rata i izvjesnosti, stabilnosti, poretka, mira. Nauka koja pokušava da na sistematski i metodički način opiše, imenuje, klasifikuje, analizira, objasni i razumije svekoliku složenost društvenih odnosa, ustanova i vrijednosti, naziva se sociologija. Njeno polje proučavanja određuju sami sociolozi i kreću se od problema cjeline društva do problema u malim društvenim grupama. Pored proučavanja društva u cjelini, sociologija proučava i pojedine društvene pojave (događaje), odnose između društvenih grupa, društvene institucije i djelatnosti i utvrđuje ono što je opšte u pojavi. Profesija, klase i slojevi, društveni odnos, sukob, institucije su ono što je opštost u društvu i to su sociološke kategorije kojima izražavamo bogatstvo i raznovrsnost pojedinačnog iskustva.

 

 

 

1. KONSTITUISANJE SOCIOLOGIJE OBRAZOVANJA Sociologija obrazovanja se javlja i pod imenom “pedagoška sociologija”. Kao jedna od disciplina sociološke nauke konstituiše se tek polovinom dvadesetog vijeka iako je u Americi uvedena još 1900. godine kao nastavni predmet za srednjoškolske profesore. Njeno stvarno utemeljenje se vezuje za ime Emila Dirkema (Durkheim, 1858-1917) jer je on u Bordou u Francuskoj držao katedru sociologije i predavanja iz sociologije obrazovanja i pedagogije. Dirkem analizira organsku solidarnost među profesijama, među ljudima koji imaju iste interese, analizira organsku solidarnost u vezi sa podjelom rada i “ugovorom” koji nastaje kao solidarnost zainteresovanih. Analizira fenomen religije na individualnom i grupnom nivou. O uticaju društva na pojedinca kaže: “Uopšte uzevši, nema sumnje da jedno društvo ima sve ono što je potrebno da probudi u dušama božansko osjećanje, samim uticajem koji vrši na njih; jer ono je za svoje članove isto što i bog za svoje vjernike” (Dirkem, 1969a, str. 686). U obrazovanju vidi posebnu moć koja se bazira na učenju morala. “Doista, rad na obrazovanju nikada ne počinje od “tabula rasa”. Dijete ima svoju ličnost i pošto tu ličnost treba da poučavamo, mi ćemo prvo pokušati da je razumijemo, ako želimo da nam rad bude djelotvoran” (Dirkem, 1969b, str. 816). Koji značaj ima obrazovanje u reprodukciji društvenih odnosa, u njihovom mijenjanju, u formiranju ideologija, u solidarnosti i društvenim integracijama, to su sve pitanja kojima se bavila sociologija obrazovanja u Francuskoj. U Njemačkoj se interesovanje za izučavanje sociologije obrazovanja javilo tek šezdesetih godina dvadesetog vijeka. To je rezultat sna.ne dominacije klasične idealističke filozofije. Kod nas je ova disciplina kao nastavni predmet na univerzitete uvođena tek osamdesetih godina. Tri su osnova za konstituisanje sociologije obrazovanja kao naučne discipline: (1) saznanja i statistički podaci o rastućem značaju obrazovanja u savremenom svijetu, (2) teorijski radovi sve više ukazuju na moć i “svemoć” obrazovanja, (3) u predmetu sociologije kao nauke obrazovanje do sada nije imalo adekvatno mjesto.     2. OBRAZOVANJE KAO DRUŠTVENI FENOMEN Obrazovanje je složen društveni fenomen. Ono je tekovina društva, a ne prirodni fenomen. Kao tekovina društva postalo je njegova determinanta, uslov njegovog opstanka i progresa. Obrazovanje je osnova društvenog razvitka ali može biti i retrogradno, može kočiti progres. Multidimenzionalnost i uzajamnu povezanost obrazovanja i društva dalje ćemo ilustrovati u nekoliko hipoteza: (1) obrazovanjem osmišljavamo i vrednujemo svoju egzistenciju, (2) ličnost, društvo i obrazovanje se nalaze u dijalektičkom odnosu, (3) obrazovanje razvija ljudske kapacitete, (4) funkcionisanje i progres civilizacije zavise od obrazovanja, (5) obrazovanjem se preraspodjeljuju znanje, kultura i moć. Obrazovanjem osmišljavamo i vrednujemo svoju egzistenciju. Čovjek se obrazuje za raznorodne uloge u društvu a posebno za zanimanje koje mu je osnovni izvor zarade kao bitne osnove egzistencije u savremenoj civilizaciji. U primitivnim plemenskim društvima čovjek može da bira između toga da li će biti lovac ili čobanin, a u savremenoj civilizaciji bira između nekoliko stotina zanimanja i desetina hiljada različitih vrsta namještenja. Kada tome dodamo činjenicu da se odluka za profesiju mora donijeti vrlo rano, jasno je da to predstavlja vrlo značajan izvor frustracije za današnjeg čovjeka. Mnogi kasnije uvide da nisu odabrali pravu profesiju pa se doškolovavanjem obrazuju za ono što im više odgovara. Ovo traganje za vlastitim mjestom u savremenoj podjeli rada čovjek permanentno osmišljava i vrednuje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari