UNIVERZITET U ZENICI 

PRAVNI FAKULTET 

TEORIJA DRŽAVE 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Adis Kriko  

DRŽAVLJANSTVO 

SEMINARSKI RAD 

 

 

 

 

 

Mentor:  

Prof. dr. sc. Tarik Haverić 

 

Zenica, decembar 2018. godine  

 

 

SADRŽAJ 

 

UVOD ............................................................................................................................... 1 

1. 

POJAM I DEFINICIJA DRŽAVLJANSTVA ......................................................... 2 

2. 

PRAVNO REGULISANJE DRŽAVLJANSTVA .................................................. 4 

2.1. 

Načela državljanstva Bosne i Hercegovine ................................................................. 5 

3. 

SISTEMI STICANJA DRŽAVLJANSTVA ........................................................... 6 

3.1 

Sticanje državljanstva na osnovu meĎunarodnih ugovora .......................................... 8 

4. 

SISTEMI PRESTANKA DRŽAVLJANSTVA .................................................... 10 

5. 

NADLEŽNOST I POSTUPAK ............................................................................. 11 

5.1 

Odnosi izmeĎu državljanstva BiH i državljanstva Entiteta ....................................... 12 

5.2 

Dokazivanje državljanstva Bosne i Hercegovine ...................................................... 13 

6. 

SUKOBI DRŽAVLJANSTVA .............................................................................. 14 

ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 15 

LITERATURA I IZVORI .............................................................................................. 1

6

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

1.

 

POJAM I DEFINICIJA DRŽAVLJANSTVA 

 

Pošto je država pretežno teritorijalna zajednica, to je njenom teritorijom odreĎeno koja 

lica spadaju pod njenu vlast. Ali, ako je teritorijalna, država je, u izvesnoj meri, takoĎe i lična 

zajednica.  Naime,  država  se  shvata  kao  zajednica  koja  se,  kao  i  svaka  druga,  sastoji  iz 

izvesnog  broja  ljudi  koji  su  njeni  članovi.  Članovi  države  se  nazivaju    državljanima,  a 

nečlanovi-  nedržavljanima  ili  strancima.

1

 Državljani,  svoju  državu  smatraju    svojom 

sopstvenom zajedničkom stvari, za čiji se interes i opstanak bore. Stoga, u načelu, jedino oni, 

a ne i stranci, imaju politička prava u svojoj državi (tj. pravo da učestvuju u vršenju vlasti) , 

kao  što  jedino  oni  i  imaju  dužnost  da  služe  vojsku  i  brane  svoju  državu,  jer  se  smatra  da 

stranci ne osećaju sklonosti da se bore za tuĎu državu.

2

 

Državljanin  je  prema  tome  fizičko  lice  koje  je  pravno  vezano  za  odreĎenu  državu  iz 

čega za njega proizilaze posebna prava i dužnosti. Postojanje tog statusa mu omogućuje da 

su mu formalno- pravno dostupna sva politička, graĎanska i ekonomsko- socijalna prava u toj 

državi, bez obzira da li se nalazi na njenoj teritoriji ili u inostranstvu. Stranac je svako fizičko 

lice koje nije domaći državljanin. Stranac je i ono fizičko lice koje ima strano državljanstvo, 

kao  i  lice  bez  državljanstva  (apatridi).  Skoro  u  svim  državama  i  stranac  se  smatra  pravnim 

subjektom,  meĎutim,  njemu  nisu  ni  formalno-  pravno  dostupna  sva  politička,  graĎanska  i 

ekonomsko-  socijalna  prava.  Iz  ovoga  slijedi  da  je  pojam    stanovništvo  širi  od  pojma 

državljani (graĎani) jedne zemlje jer on obuhvata sve ljude koji stanuju na teritoriji odreĎene 

države, i državljane i strance.

3

 

Državljanstvo predstavlja upravnopravni odnos trajnog karaktera izmeĎu fizičkog lica i 

države  iz  kojeg  proističu  odreĎena prava  i  dužnosti  za  to  lice  bez  obzira  da  li  se  nalazi  na 

domaćoj ili stranoj teritoriji.

4

 

Pojam  državljanstvo  javlja  se  tek  sa  nastankom  zapadnoevropskih  država.  U 

robovlasničkoj  državi  postojalo  je  graĎanstvo,  a  u  feudalizmu  se  javlja  pojam  podaništvo. 

Razlikovanje  izmeĎu  podanika  i  državljana  ni  danas  u  pojedinim  zemljama  nije  iščezlo.  I 

danas u kolonijama se nalaze podanici koji nemaju političkih prava. Istina, formalnopravno 

                                                      

1

 R. D. Lukić/ B. Košutić, 

Uvod u pravo

, 4. izd. , Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1978. , 41. 

2

 

Ibid

, 42. 

3

 M. Kamarić/ I. Festić, 

Upravno pravo opšti dio

, 3. izd. , Magistrat, Sarajevo, 2004. , 180. 

4

 

Ibid. 

 

se  više  ne  upotrebljava  taj  termin,  ali  podaništvo  u  kolonijama  još  uvijek  postoji.  Ustav 

Francuske od 1946. godine upotrebljavao je izraz 

"

pripadnik prekomorskih teritorija

"

.

5

 

Državljanstvo  u  modernom  smislu  jest  trajna  veza  jedne  osobe  s  jednim  državnim  i 

pravnim poretkom – a ta veza se sastoji u tome da osoba ima neka posebna prava i obveze u 

tom poretku koja nema stranac, dok država ima prema njoj još i posebnu dužnost da je štiti 

spam drugih država

.

6

  

Evropska konvencija o državljanstvu definiše državljanstvo kao 

zakonsku vezu izmeĎu 

jednog lica i jedne države, a u toj vezi državljanstvo ne ukazuje na etničko porijeklo tog lica.

7

 

Državljanstvo predstavlja poseban pravni status čovjeka za koji država veže odreĎena 

prava  i  obaveze  koji  se,  u  principu,  reflektuju  na  političku  sudbinu  te  države.  Prema  tome, 

državljanstvo nosi sa sobom odreĎena prava, kao što su pravo boravka u državi na koju se 

državljanstvo odnosi, aktivno i pasivno pravo glasa, mogućnost vršenja državnih funkcija itd. 

Ta prava se ubrajaju u grupu političkih i graĎanskih prava. Skup ovih prava koja proizilaze iz 

statusa državljana naziva se i status activus.

8

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                      

5

 

Ibid

, 180- 181. 

6

 N. Visković, 

Teorija države i prava

, 2. izd. , Birotehnika, Zagreb, 2006. , 32. 

7

 

European  convetion  on  nationality

,  https://www.unhcr.org/protection/statelessness/451790842/european-

convention-nationality.html ( 14. decembar 2018. ) 

8

 N.  Ademović/  J.  Marko/  G.  Marković, 

Ustavno  pravo  Bosne  i  Hercegovine

,  Fondacija  "  Konrad  Adenauer", 

Sarajevo,  2012. ,  103.  

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti