Državljanstvo
UNIVERZITET U ZENICI
PRAVNI FAKULTET
TEORIJA DRŽAVE
Adis Kriko
DRŽAVLJANSTVO
SEMINARSKI RAD
Mentor:
Prof. dr. sc. Tarik Haverić
Zenica, decembar 2018. godine
SADRŽAJ
POJAM I DEFINICIJA DRŽAVLJANSTVA ......................................................... 2
PRAVNO REGULISANJE DRŽAVLJANSTVA .................................................. 4
SISTEMI STICANJA DRŽAVLJANSTVA ........................................................... 6
Sticanje državljanstva na osnovu meĎunarodnih ugovora .......................................... 8
SISTEMI PRESTANKA DRŽAVLJANSTVA .................................................... 10
Odnosi izmeĎu državljanstva BiH i državljanstva Entiteta ....................................... 12

2
1.
POJAM I DEFINICIJA DRŽAVLJANSTVA
Pošto je država pretežno teritorijalna zajednica, to je njenom teritorijom odreĎeno koja
lica spadaju pod njenu vlast. Ali, ako je teritorijalna, država je, u izvesnoj meri, takoĎe i lična
zajednica. Naime, država se shvata kao zajednica koja se, kao i svaka druga, sastoji iz
izvesnog broja ljudi koji su njeni članovi. Članovi države se nazivaju državljanima, a
nečlanovi- nedržavljanima ili strancima.
1
Državljani, svoju državu smatraju svojom
sopstvenom zajedničkom stvari, za čiji se interes i opstanak bore. Stoga, u načelu, jedino oni,
a ne i stranci, imaju politička prava u svojoj državi (tj. pravo da učestvuju u vršenju vlasti) ,
kao što jedino oni i imaju dužnost da služe vojsku i brane svoju državu, jer se smatra da
stranci ne osećaju sklonosti da se bore za tuĎu državu.
2
Državljanin je prema tome fizičko lice koje je pravno vezano za odreĎenu državu iz
čega za njega proizilaze posebna prava i dužnosti. Postojanje tog statusa mu omogućuje da
su mu formalno- pravno dostupna sva politička, graĎanska i ekonomsko- socijalna prava u toj
državi, bez obzira da li se nalazi na njenoj teritoriji ili u inostranstvu. Stranac je svako fizičko
lice koje nije domaći državljanin. Stranac je i ono fizičko lice koje ima strano državljanstvo,
kao i lice bez državljanstva (apatridi). Skoro u svim državama i stranac se smatra pravnim
subjektom, meĎutim, njemu nisu ni formalno- pravno dostupna sva politička, graĎanska i
ekonomsko- socijalna prava. Iz ovoga slijedi da je pojam stanovništvo širi od pojma
državljani (graĎani) jedne zemlje jer on obuhvata sve ljude koji stanuju na teritoriji odreĎene
države, i državljane i strance.
3
Državljanstvo predstavlja upravnopravni odnos trajnog karaktera izmeĎu fizičkog lica i
države iz kojeg proističu odreĎena prava i dužnosti za to lice bez obzira da li se nalazi na
domaćoj ili stranoj teritoriji.
4
Pojam državljanstvo javlja se tek sa nastankom zapadnoevropskih država. U
robovlasničkoj državi postojalo je graĎanstvo, a u feudalizmu se javlja pojam podaništvo.
Razlikovanje izmeĎu podanika i državljana ni danas u pojedinim zemljama nije iščezlo. I
danas u kolonijama se nalaze podanici koji nemaju političkih prava. Istina, formalnopravno
1
R. D. Lukić/ B. Košutić,
Uvod u pravo
, 4. izd. , Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1978. , 41.
2
Ibid
, 42.
3
M. Kamarić/ I. Festić,
Upravno pravo opšti dio
, 3. izd. , Magistrat, Sarajevo, 2004. , 180.
4
Ibid.
3
se više ne upotrebljava taj termin, ali podaništvo u kolonijama još uvijek postoji. Ustav
Francuske od 1946. godine upotrebljavao je izraz
"
pripadnik prekomorskih teritorija
"
.
5
Državljanstvo u modernom smislu jest trajna veza jedne osobe s jednim državnim i
pravnim poretkom – a ta veza se sastoji u tome da osoba ima neka posebna prava i obveze u
tom poretku koja nema stranac, dok država ima prema njoj još i posebnu dužnost da je štiti
spam drugih država
.
6
Evropska konvencija o državljanstvu definiše državljanstvo kao
zakonsku vezu izmeĎu
jednog lica i jedne države, a u toj vezi državljanstvo ne ukazuje na etničko porijeklo tog lica.
7
Državljanstvo predstavlja poseban pravni status čovjeka za koji država veže odreĎena
prava i obaveze koji se, u principu, reflektuju na političku sudbinu te države. Prema tome,
državljanstvo nosi sa sobom odreĎena prava, kao što su pravo boravka u državi na koju se
državljanstvo odnosi, aktivno i pasivno pravo glasa, mogućnost vršenja državnih funkcija itd.
Ta prava se ubrajaju u grupu političkih i graĎanskih prava. Skup ovih prava koja proizilaze iz
statusa državljana naziva se i status activus.
8
5
Ibid
, 180- 181.
6
N. Visković,
Teorija države i prava
, 2. izd. , Birotehnika, Zagreb, 2006. , 32.
7
European convetion on nationality
, https://www.unhcr.org/protection/statelessness/451790842/european-
convention-nationality.html ( 14. decembar 2018. )
8
N. Ademović/ J. Marko/ G. Marković,
Ustavno pravo Bosne i Hercegovine
, Fondacija " Konrad Adenauer",
Sarajevo, 2012. , 103.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti