Logistika prodaje: analiza tržišnih trendova i tehnologija
Sadržaj
Uvod ……………………………………………………………………………………..
2
Razvoj logistike prodaje …………………………………………………………………
4
Tržišni trendovi u logistici prodaje ……………………………………………………… 6
Logistika prodaje i ICT tehnologije …………………………………………………….. 8
Logistika prodaje i distribucije ..........................................................................................
11
Veza između transporta, prodaje i
logistike ......................................................................
14
Zaključak ............................................................................................................................
16
Literatura ............................................................................................................................
17
Uvod
Logistika prodaje je dio mikrologistike koji se bavi svim radnjama u procesu
kretanja i čuvanja robe od proizvođača do potrošača
Logistika je djelatnost koja se bavi svladavanjem prostora i vremena uz
najmanje troškove. U suvremenim uvjetima se najčešće koristi za označavanje
poslovne funkcije i znanstvene discipline koja se bavi koordinacijom svih
kretanja materijala, proizvoda i robe u fizičkom, informacijskom i
organizacijskom pogledu. Kružni proces od nabave preko proizvodnje i
prodaje do potrošača.
Logistika kao znanost predstavlja skup multidisciplinarnih i
interdisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti planiranja,
organiziranja, upravljanja i kontroliranja tokova materijala, osoba, energije i
informacija u sustavima. Nastoji naći metode optimizacije tih tokova s ciljem
ostvarivanja ekonomskog efekta (profita).
Obuhvaća sve djelatnosti potrebne za kompleksnu pripremu i realizaciju
prostorne i vremenske transformacije dobara i znanja. Nastoji uporabom
ljudskih resursa i sredstava u sustavima staviti na raspolaganje tržištu tražena
dobra u pravo vrijeme i na pravom mjestu u traženoj količini, kvaliteti i cijeni
s točnim infomacijama vezanim uz ta dobra. Naglasak je na minimalnim
troškovima i optimizaciji kako bi se postigla veća
.
U znanstvenoj i stručnoj literaturi susreću se veoma različita stajališta o
korijenu pojma logistika. Prema jednom stajalištu pojam logistika prvi put se
javlja 1670. godine u vojnim dokumentima (Ludwig XIV.) u značenju opskrbe
vojničkih trupa potrebnim materijalima kao i transportnom podrškom u
prebacivanju (tj. transportiranju) trupa, naoružanja, opreme, prehrane i sl. s
http://hr.wikipedia.org/wiki/Logistika_prodaje_i_distribucije
2

komponente ovog sistema. Interakcija ovih triju komponenti u logističkom
sistemu se tumači na sljedeći način. Logističke usluge podržavaju kretanje
materijala i proizvoda od ulaza u proizvodnju, preko proizvodnje do krajnjih
korisnika, kao i prilikom odlaganja otpada i odgovarajućih povratnih tokova. U
ove usluge spadaju unutrašnje aktivnosti koje sprovode korisnici usluga (npr.
skladištenje ili kontrola inventara u postrojenju proizvođača), kao i aktivnosti
spoljnih pružalaca usluga.
Logističke usluge se sastoje od fizičkih aktivnosti (npr. transport,
skladištenje) kao i drugih ne-fizičkih aktivnosti (npr. kreiranje lanca isporuke,
odabir izvođača, pregovori u vezi transporta). Većina aktivnosti u sklopu
logističkih usluga su dvosmjerne. Informacioni sistemi uključuju modeliranje i
upravljanje odlučivanjem, dok su važnija pitanja praćenje i proučavanje.
Takođe pruža osnovne informacije i savjete u svakoj fazi u kojoj logističke
usluge i ciljne stanice dolaze u vezu
.
U infrastrukturu spadaju ljudski resursi, finansijski resursi, pakovanje
materijala, skladišta, transport i komunikacije. Većina fiksnog kapitala služi za
izgradnju te infrastrukture. To su osnove i temelji u okviru logističkih sistema.
S. Renko; Novi logistički trendovi kao potpora maloprodaji, Ekonomski fakultet, Zagreb 2006
4
Slika 1 : Pregled logističkog sistema
Izvor: K. Ivić; Utjecaj informacijskog sustava na menagament logistike, Ekonomski fakultet,
Osijek 2007
Razvoj logistike prodaje
Za promišljanje usmjeravanja budućih pravaca razvoja prodaje treba
proučavati razvoj toga sustava u njegovu okružju. Kao najvažnija komponenta
prodajnoga sustava može se uzeti metoda prodaje
. Izbor metode prodaje u
prodaji odnosi se najprije na odluku o prihvaćanju načela distance ili načela
susreta, a potom i na izbor „stacionarne“ ili mobilne maloprodaje, kao i na
Zekić, Z: „Logistički model dinamičke optimizacije poslovanja poduzeća“,
Ekonomski pregled,
52, 2001
5

velikih izvangradskih trgovinskih centara. U ovom razdoblju se u sklopu
velikih poslovnih sustava ili kooperacijskih tvorevina integriraju
veletrgovinske i maloprodajne funkcije. Na taj se način veletrgovina razvija
više kao nacionalna i međunarodna (sada i globalna), a mnogo manje kao
lokalna i regionalna. Ovo je razdoblje dominacije industrije, u kojem su se već
pojavom robnih kuća i krupnih industrijskih poduzeća označile mogućnosti
zaobilaženja veletrgovaca u kanalu distribucije.
U trećem razdoblju, maloprodaja se ne razvija samo u prostoru, nego i
virtualno, razvojem tzv. globalnih mreža. Na taj se način gubi značenje granica
gravitacijskih područja u ranijem smislu, jer svaka takva prodavaonica može
razvijati kontakte sa svim potrošačima koji imaju on-line vezu. Takve
prodavaonice trebaju riješiti svoje logističke funkcije na način da organiziraju
mjesta isporuke koja predstavljaju kombinaciju maloprodajnih i
veletrgovinskih funkcija. Ovakva maloprodaja sve više postaje međunarodna,
odnosno globalna.
U prvom se modelu, dakle, radi o neintegriranom kanalu distribucije.
Budući da prevladavaju lokalna tržišta, postoji informacijska dominacija
regionalnog i lokalnog veletrgovca, a svaki sudionik u kanalu distribucije
obavlja svoje funkcije. Tu je bitna osobna komunikacija prodavatelja i kupca te
izravan dodir svakog kupca s robom.
U drugom modelu prevladava koncentrirana trgovina, tj. krupne
kompanije i kooperacijske tvorevine maloprodavača, odnosno maloprodavača
i
veletrgovaca.
Isto je tako važna i prostorna koncentracija u smislu postojanja trgovinskih
centara. Osim osobne, sada je važna i masovna neosobna komunikacija
između maloprodavača i potrošača putem same robe, odnosno oznaka na robi
(samoposluživanje, samoizbor) i masovna opskrba potrošača. Nadalje, osobito
je važna i uporaba medija masovnog komuniciranja. Suvremene se
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti