Svako od nas se ponekad nađe u situaciji kada mora da zamoli nekog da učini nešto za
nas, kao što npr. menadžeri imaju potrebu da motivišu svoje sljedbenike ili roditelji
svoju dijecu. Opšte je prihvaćeno mišljenje u našoje zemlji, u kojoj je ekonomska
situacija veoma loša, da je najbolji motivator za zaposlene veća plata. Međutim, jedno
od najvažnijih pitanja kojim se bave menadžeri XXI vijeka vezano je upravo za
motivaciju u biznisu. Ona je veoma bitna jer vlasnici preduzeća ostvaruju svoje ciljeve
preko drugih ljudi, odnosno, sam rezultat zavisi od zaposlenih koji u tom preduzeću
rade, ali isto tako zavisi i od menadžera koji predstavlja veoma važnu kariku u procesu
ostvarenja rezultata. Svakom menadžeru je potrebno veliko iskustvo da nauči kako da
poruku prenese na druge, kako da razgovara i kako se sagovornik sluša. Svaka
aktivnost koju pokrene ili ne pokrene direktno utične na motivaciju zaposlenih. Kako bi
se koncipirao kvalitetan sistem motivacije neophodno je da menadžeri razumiju potrebe
svojih zaposlenih, što predstavlja preduslov uspješnog uticaja na njihove statove i
ponašanja. U današnje vrijeme, menadžer koji zna kvalitetno da radi on stvara uslove
za promjenu, vodi bez straha i prisile, stvara sredinu za saradnju i timski rad i uključuje
svakog zaposlenog u ostvarivanje ciljeva organizacije na obostranu korist. Predmet
istraživanja ovog diplomskog rada jeste sam značaj motivacije kao i njen značaj u
biznisu. Biće prestavljena motivacija kao glavno oruđe konkurentske sposobnosti i
prednosti na tržištu jer se upravo ona nalazi u samom centru pažnje menadžmenta.
Kako bi se stvorila povoljna atmosfera i uslovi u kojima zaposleni mogu da ostvare
vlastite želje i potrebe, a time i da daju maksimalan doprinos uspješnosti organizacije,
menadžeri moraju da upotrijebe sva svoja znanja i vještine, da izgrade kvalitetan
motivacioni program i da odaberu one motivacione tehnike koje će odgovarati
specifičnoj situaciji.

2. Značaj motivacije za uspjeh u biznisu

Najproduktivnija preduzeća sastavljena su po teoriji da se zaposleni sasvim aktivno
uključuju u njegov život jer im rad u tom preduzeću pričinjava zadovoljstvo. Menadžeri i
istraživači menadžmenta odavno vjeruju da se ciljevi u biznisu ne mogu ostvariti u
koliko postoji prevelika privrženost tom biznisu. Motivacija je psihološka karakteristika
ljudi koja utiče na stepen predanosti pojedinca. Cjelina radnog procesa počiva na
određenoj strukturi, pri čemu ukupna atmosvera u biznisu mora obezbijediti da se dobar
i kvalitetan rad cijeni, a da aljkav i površan rad izaziva socijalno distanciranje i osudu.
Postoje različita shvatanja motiva, a jedno od najčešćih motive definiše kao unutrašnju
pokretačku snagu čovjeka koja podstiče i usmjerava njegovo ponašanje. Motivi se često
poistovjećuju sa potrebama, stavovima, interesima ciljevima. U osnovi svakog
motivisanog ponašanja stoji potreba koje čovjek postaje svjestan i čijem zadovoljenju
teži. Motivacija je proces svjesnog pokretanja i usmjeravanja aktivnosti čovjeka ka
ostvarivanju određenog cilja. Svaki proces motivacije se može objasniti na dva načina u
užem i u širem smislu. U užem smislu to je proces koji se ostvaruje između potrebe i
cilja. U širem smislu to je proces od početka spoznaje određene potrebe, shvatanja
njene neophodnosti, pa sve do njenog zadovoljenja, čime se inicira nova potreba.
Između cilja i potrebe se nalaze prepreke koje motivacionim ciklusom treba savladati.
Može se zaključiti da su ciljevi i potrebe osnova svakog motivisanog ponašanja,
međusobno su čvrsto povezani. Motivacija za rad predstavlja sistem metoda, postupaka
u radnji kojima se podstiče, usmjerava i pojačava određeno ponašanje radnika u
procesu rada u cilju ostvarivanja povoljnih efekata. U osnovi svake motivacije za rad
nalaze se motivi. Postoji neograničeno veliki broj motiva, veoma raznovrsnih po svom
karakteru, značaju, intenzitetu, trajnosti i načinu zadovoljavanja. Zbog toga imaju i
različite podjele, a najčešće su: biološka ( urođene, primarne, osnovne i bezazlene) i
društvene (stečene, sekundarne, izvedene). Biološki motivi se zasnivaju na biološkim
potrebama (potrebe za hranom, vodom, snom). Takođe u biološke motive ubrajaju se i
oni koji počivaju na potrebi za odmorom, kretanjem, izbjegavanjem bola. Biološki motivi
potiču iznutra i postoje kod svakog čovjeka. Zadovoljavanje ovih motiva je uslov
opstanka čovjeka i ljudske vrste. Socijalni motivi počivaju na socijalnim odnosno
psihološkim potrebama. To su stečeni motivi koji se stvaraju u procesu socijalizacije.
Karakteristika socijalnih motiva je ta što se oni mogu zadovoljiti samo u okviru
društvene zajednice. Najznačajniji socijalni motivi su: motiv sigurnosti, motiv za
samostalnošću, motiv za samopoštovanjem. Neki biološki motivi su danas zahvaćeni
procesom socijalizacije. Ostvarenje mnogih bioloških motiva vrši se pod uticajem
društvenih, kulturnih, istorijskih i drugih faktora.

3. Sadržajne teorije motivacije

U njih spadaju: Maslovljeva teorija hijerarhije potreba, Teorija X i teorija Y (Mc Gregor),
teorija Z i Herzbergova teorija motivacije. Sadržajne teorije su usmerene na otkrivanje i
klasifikaciju potreba koje podstiču ljude da djeluju na odredjeni način. One su više
usmjerene na određivanje onih varijabli koje utiču na ponašanje, a manje na proces
kroz koji to čine i interakcije izmedju niza varijabli koje u tome sudeluju.. Neki autori ih
označavaju i kao individualne teroje motivacije jer ignorišu u potpunosti karakteristike
posla i radne okoline kao i determinante motivacije za rad, a naglašavaju karakteristike
pojedinca i usmrene su prvenstveno na analizu značenja individualnih potreba za radno
ponašanje.

Slika 1.Motivacioni ciklus u sadržajnoj teoriji

3.1 Maslovljeva teorija

Teoriju hijerarhije poteba i motiva dao je Abraham Maslov, a kasnije je iz ove teorije
izvedena Aldeferova ERG teorija. Po Maslovu, pojedini postupci i cjelina ponašanja
svakog čovjeka motivisani su njegovom težnjom da zadovolji neke svoje potrebe. Motivi
ili „pokretači“ ljudskog ponašanja povezani su sa potrebama po principu homeostaze.
To znači da neka ljudska potreba ne djeluje uvijek, već samo onda kad je
nezadovoljena i samo u onoj mjeri u kojoj nije zadovoljena. Važno je uočiti da su samo
nezadovoljene ljudske potrebe motivatori, tj. pokretači odgovarajućeg ponašanja. Čim je
neka potreba zadovoljena, ona gubi svoju pokretačku moć. Ako je potreba djelimično
zadovoljena, odgovarajući motiv je djelimični oslabljen. U Maslovljevom motivacionom
modelu, osnovne ljudske potrebe svrstane su u sledeće grupe :
• fiziološke potrebe
• potrebe za sigurnošću
• društvene potrebe
• potrebe za poštovanjem
• potrebe samoaktulizacije