Elektronsko poslovanje u Erste banci
SADRŽAJ
3. OPĆENITO O ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK D.D....................................................8
4. UPORABA INTERNETA U ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK D.D...........................11
4.1. INTERNET STRANICA ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKE...............................11
4.2. PORAST PROMETA INTERNET BANKARSTVA U ERSTE&STEIERMÄRKISCHE
5.2. ERSTE NETBANKING ZA PRAVNE OSOBE, OBRTNIKE I SLOBODNA
5.3. SIGURNOST NETBANKING POSLOVANJA U ERSTE&STEIERMÄRKISCHE
6. OSTALE USLUGE ELEKTRONSKOG BANKARSTVA ERSTE&STEIERMÄRKISCHE
1. UVOD
Svijet se posljednjih par desetljeća znatno promijenio. Ono što se jučer
činilo kao nekakva daleka i nemoguća budućnost danas je zapravo realnost.
Znanstveno-tehnološki razvoj posljednjih dvadesetak godina utjecao je na
velike promjene u poslovanju mnogih poslovnih subjekata kako u svijetu, tako
i u Republici Hrvatskoj. Tako je i u bankarskom sustavu došlo do razvoja
suvremenih metoda poslovanja koristeći nove informatičke tehnologije, a
ponajviše Interneta.
Iako su banke na početku pokazivale određenu odbojnost prema novim
inovacijama koje se odnose na poslovanje na Internetu, tokom vremena su
uvidjele da se sve više poslovnih aktivnosti upravo obavlja preko Interneta.
Danas više od tisuću banaka na svijetu nude klijentima mogućnost obavljanja
bankarskih transakcija putem Interneta.
Jedna od njih je i Erste&steiermärkische banka d.d. jedna od vodećih
banaka u Republici Hrvatskoj,
koja je svojim klijentima omogućila od 2003.
godine korištenje Erste NetBanking usluge.
Uporaba Interneta je najbrži i najjednostavniji način vođenja poslovnih i
osobnih financija, klijenti banke su pošteđeni kupovine obrazaca i čekanja na
bankovnim šalterima, a poslovanje je jednostavno, sigurno, diskretno i brzo.
U ovom diplomskom radu prikazati će se uporabu Interneta u
bankarstvu za pravna i fizička lica i to na primjeru Erste&Steiermärkische
Bank d.d.
1

Internet je prvi put oblikovan 1969. godine kada je Američko ministarstvo
obrane potaknulo istraživanje pouzdanijih računalnih mreža. Izvorna mreža
zvala se ARPANET prema Advanced Resarch Projects Agency
, tj. agenciji koja ju je
postavila. Na ARPANET mrežu uključena su tadašnja četiri superračunala. Cilj
Interneta bilo je omogućiti znanstvenicima različitih sveučilišta razmjenjivanje
različitih rezultata istraživanja dobivenih na udaljenim lokacijama na kojima su
se sveučilišta nalazila.
U sedamdesetim godinama razvijeni su neki važni Internet servisi kao što su
: korištenje udaljenih računala, prijenos datoteka na daljinu, elektronička pošta te
sustav elektroničkih novosti. Nadalje, početkom osamdesetih godina stvorena je
znanstveno-istraživačka mreža i uveden je sustav imenovanja područja (DNS).
Prvi web server i korisnička računala izgrađeni su 1990.godine u CERN-u. Time je
obilježen početak Internet revolucije, koja se preko znanstvenih institucija
proširila na poslovne subjekte i širi krug privatnih korisnika.
Svaka se mreža, pa tako i Internet, sastoji od prijenosnog medija i
komunikacijskih računala koja su smještena u čvorovima, tj. sjecištima
prijenosnih vodova mreže
. Komunikacijska računala imaju ulogu
sličnu ulozi telefonskih centrala u telefonskoj mreži. Ta računala sadrže
komunikacijski protokol, odnosno programe koji omogućuju promet u mreži.
Komunikacijski protokol sadrži pravila i metode komuniciranja u mreži, no kako
ta pravila i te metode nisu jednoznačno određeni, za njihovu organizaciju postoje
različiti protokoli. U Internetu se najčešće upotrebljavaju protokoli za
elektroničku poštu (e-mail), prijenos podataka (FTP= File Transfer Protocol) i WEB
stranice (HTTP= Hypertext Transfer Protocol).
Šavle, S. : Internet, Arbor informatika, Rijeka, 2001., str. 11.
Panian, Ž. : Internet i malo poduzetništvo, Informator, Zagreb, 2000., str. 2.
3
U Republici Hrvatskoj se ideja o uvođenju Interneta rodila 1991.godine. Te je
godine Ministarstvo znanosti i tehnologije pokrenulo projekt CARNet, prvog
poslužitelja internetskih usluga ( Internet Service Provider- ISP) u Hrvatskoj. U
studenome 1992. godine uspostavljena je prva međunarodna komunikacijska
veza koja je CARNetov čvor u Zagrebu povezala s Austrijom. Time je Hrvatska
postala dio svjetske računalne mreže Internet.
Danas u Republici Hrvatskoj ima oko 53 posto korisnika Interneta što je
približno 1,850.000 osoba. Po dobnoj strukturi najviše korisnika je kod mladih od
15-24 godine (90%), a najmanje kod starijih od 65 godina (9%).Internet postaje
gotovo jednako važan sastavni dio svakodnevnog života kao i televizija koja je do
sada svima bila neprikosnoveno prvi masovni medij.
2.2. INTERNET SERVISI
Standardni internetski servisi koji se najčešće koriste u poslovanju
poslovnih subjekata:
2.2.1. World Wide Web
World Wide Web ili jednostavnije Web je jedna od najkorištenijih usluga
Interneta. Skraćeno se naziva WWW. World Wide Web je baza podataka i
informacija smještena na stranicama izrađenim u obliku hiperteksta.
Hipertekst
je tekst koji sadrži poveznice koje služe kao veze s drugim dokumentom koji se
obrađuju s pomoću računala. To je takav tekst kod kojeg je moguće na brz i
jednostavan način doći do podataka o pojmovima koji se u tom tekstu pojavljuju
.
Gralla, P.: Kako funkcionira Internet, Algoritam, Zagreb, 2004., str. 124.
4

elektronička pošta je jedan od najpopularnijih i najkorištenijih Internet servisa.
Da bi se poslala e-mail poruka, potrebna je veza na Internet i pristup e-mail
poslužitelju koji će poruke prosljeđivati dalje.
Standardni protokol koji se koristi za slanje elektroničke pošte na Internetu
naziva se SMTP (Simple Mail Transfer Protocol). Pošiljatelj putem SMTP protokola
šalje e-mail poruku poslužitelju (mail serveru) na kojem se nalazi mail sandučić
(mailbox) primaoca koji zavisno od mail klijenta tada pristupa tom sandučiću i
čita poruku.
Jedna od prednosti e-maila je to što se e-mail poruke s udaljenih računala mogu
podizati u bilo koje vrijeme, nema trošenja papira, primatelj ne mora biti uz svoje
računalo u trenutku slanja poruke. Smatra se da je e- mail i odgovarajuća
zatvorena lista najprikladniji medij za međunarodne znanstvene i stručne
projekte. Na takav način mogu vrlo brzo razmjenjivati podatke i ideje, te
komunicirati i raspravljati istraživači neovisno u kojem se kutku zemaljske kugle
nalazili. Nedostatak je u tome što primatelj može dobiti i neželjene poruke
komercijalnog i sličnog tipa.
2.2.3. Dostavne liste
Dostavne liste (distribution list) su sustavi za automatsku distribuciju
poruka elektroničke pošte. Dostavne liste su posebne adrese u internetskoj
elektroničkoj pošti. Poslužitelj dostavnih lista zadužen je prosljeđivanje sadržaja
što pristižu u taj elektronički «poštanski pretinac». Kada korisnik pošalje poruku
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti