Finansije u biznisu
FINANSIJE U BIZNISU
- skripta -
SADRŽAJ
POLAZNE TEORIJSKE OSNOVE FINANSIJSKOG MENADŽMENTA...5
1. DOPRINOS DRUGIH NAUKA AFIRMACIJI FINANSIJSKOG
1.1 SISTEMSKI PRISTUP FINANSIJSKOM MENADŽMENTU...........8
1.2 SISTEMSKI PRISTUP FINANSIJSKOM MENADŽMENTU NA
2. FINANSIJSKI MENADŽMENT...............................................................11
2.1 NASTANAK FINANSIJSKOG MENADŽMENTA..........................16
2.1.1 ULOGA LJUDSKOG FAKTORA U NASTANKU
FINANSIJSKOG MENADŽMENTA................................................................19
2.1.2 ZNAČAJ FINANSIJA I FINANSIJSKOG MENADŽMENTA U
2.2.2 OSNOVE OSTVARIVANJA I FUNKCIONISANJA KONCEPTA
FINANSIJSKOG MENADŽMENTA................................................................24
2.2.3 STRUKTURA FINANSIJSKOG MENADŽMENTA.................28
2.2.4 PLANIRANJE, MERENJE, ANALIZA I UNAPREĐENJE
KVALITETA PROCESA FINANSIJSKOG UPRAVLJANJA..........................30
OSNOVNE FUNKCIJE FINANSIJSKOG MENADŽMENTA...................34
1. MENADŽMENT PROCES I NJEGOVE FUNKCIJE..............................34
1.1 FINANSIJSKO PLANIRANJE...........................................................37
1.2 IZBOR KADROVA ZA FINANSIJE I ORGANIZOVANJE
FINANSIJSKE SLUŽBE I FUNKCIJA U NJOJ....................................................38

2. VAŽNIJI TEORIJSKI ASPEKTI FINANSIRANJA PREDUZEĆA.........89
2.1 ZNAČAJNIJI OPERATIVNI MODELI FINANSIRANJA
2.2 MOGUĆNOSTI PRIMENE POJEDINIH OBLIKA FINANSIRANJA
PREDUZEĆA ILI SPECIFIČNI OBLICI OSIGURANJA SREDSTAVA ZA
FINANSIRANJE POSLOVANJA PREDUZEĆA.................................................94
GLAVA I
POLAZNE TEORIJSKE OSNOVE
FINANSIJSKOG MENADŽMENTA
1. DOPRINOS DRUGIH NAUKA AFIRMACIJI FINANSIJSKOG
MENADŽMENTA
Razvoj nauke i tehnike svakodnevno podstiče dalji ekonomski i
svaki drugi razvoj društva. Namerno se ističe e
konomski
razvoj, jer
ekonomija je tokom evolucije bila i ostala temelj na kojem se bazirao
svaki drugi razvoj, tako da svaki dalji razvoj u budućnosti zavisi od
ekonomskog razvoja. Dinamika ekonomskog razvoja nosi sa sobom
dinamiku usložnjavanja ili komplikovanja društveno-ekonomskog
razvoja.
Složenost daljeg društveno-ekonomskog razvoja manifestuje se
kroz teškoće regulisanja tog razvoja, tj. upravljanje tim razvojem.
Potrebna su znanja i iskustva koja bi omogućila dalji efikasan razvoj u
budućnosti, potrebno je sagledati sve moguće opcije i odabrati najbolju
(optimalnu). Izbor pogrešne opcije ili varijante, posebno kada se radi o
ekonomiji uvek ima negativne posledice. Svaki izbor pogrešne opcije ili
pravca i modela znači pogrešno usmeravanje rada mnoštva ljudi,
neracionalno trošenje sredstava, gubitke, stagnaciju razvoja, ukratko
rečeno nenadoknadive štete.
Složenost je posebno velika ako se radi o problemima i razvoju na
većim nivoima, npr. ekonomskoj krizi (treba uraditi i sprovesti
antiinflacioni program i sl), ili ako se radi o preduzeću, korporaciji koja
zapošljava 600.000 i više ljudi (npr. auto kuće Ford, Krajsler i sl) gde
svako od zaposlenih (predpostavlja se) ima kući još po jednog ili dva
člana, tako da imamo armiju od preko milion ljudi, a svi oni zavise od
uprave, menadžmenta.

došlo do saznanja da živi organizmi i sistemi sa upravljanjem, koje je
stvorio čovek, ne mogu bez informacije, ali nemogu ni bez odlučivanja.
Kibernetiku,
kao nauku o upravljanju, karakteriše proučavanje
područja koja su zajednička za sve oblasti ljudskog stvaralaštva, u
kojima je prisutno kretanje, razvoj i potreba usmeravanja i upravljanja
tim razvojem. Kibernetika, kao mlada nauka, potvrdila je svoj značaj u
praksi ne samo teorijskim rezultatima, već i velikim doprinosom u
rešavanju niza složenih problema.
Nauka kontinuirano nastoji pronaći nove načine upravljanja
poslovnim sistemima i njihovim podsistemima ka ostvarivanju ciljeva.
Posebno nauka nastoji definisati pojave i probleme u procesu
upravljanja koje su se poznavale u prošlosti, a koje danas znaju da na
neki način iznenade upravljače.
Suština učenja kibernetike jeste u njenom stanovištu da je
moguće razviti i uspostviti opšti prilaz razmatranju procesa upravljanja
u različitim sistemima i rešavanju zadataka u njima. Nastojalo se, pored
opštih rasuđivanja metodološkog karaktera, definisati model
kvantitativnim opisivanjem procesa, za rešavanje složenih zadataka,
koji bi se zasnivao na metodama teorije informacija, teorije dinamičkih
sistema i teorije verovatnoće. Analitička rešenja matematičkih modela i
optimalizacija nekih problema nisu kvalitetno rešavali probleme
funkcionisanja kompleksnih poslovnih sistema i upravljanja njima.
Dalji pomaci nauke i saznanja o problemima poslavanja
preduzeća ukazivali su na potrebu novog prilaza preduzeću kao
sistemu. Shvatilo se da znanja iz domena kibernetike nisu dovoljna za
rešavanje problema u velikim poslovnim sisitemima, potrebno je bilo
formulisati novi pristup koji bi kombinovao znanja
kibernetike
i
Opšte
teorije sisitema
.
Opšta teorija sistema
ukazala je na nove mogućnosti u
tumačenju fenomena funkcionisanja preduzeća. Ova teorija počinje svoj
razvoj sa ciljem otkrivanja i definisanja zajedničke osnove i jedinstvenih
koncepcijskih okvira za proučavanje različitih sistema (po obliku i
sadržaju). Opšta teorija sistema smatra se prekretnicom u naučnoj
metodologiji, iz razloga što je njeno učenje izuzetno široko i primenjivo
u svim domenima ljudskog stvaralaštva. Predpostavka je da sve nauke
za predmet svoga istraživanja imaju sisteme, da se pod pojmom sistema
može uključiti sve od atoma do univerzuma. Opšta teorija sistema
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti