2
UVOD
Fiskalna politika
se bavi načinima prikupljanja novca u državnu blagajnu i njegovog
trošenja. Sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda. U vrijeme inflacije često se
primjenjuje kontrakcijska fiskalna politika u vidu povećanih poreza i smanjenja javnih
rashoda. U vrijeme depresije primjenjuje se ekspanzivna fiskalna politika u vidu smanjenja
poreza i porasta javnih rashoda. Fiskalna politika utiče na prihode i potrošnju ljudi, pomaže u
određivanju alokacije resursa između privatnih i kolektivnih dobara te utiče na poticanje
investicija.
Diskrecijske mjere fiskalne politike:
javni radovi - primjenjuju se kada je recesija duboka i dugotrajna, koriste se za
izgradnju infrastrukture te zbog svog multiplikacijskog efekta. U kratkom roku se ne
primjenjuju, jer mogu biti generatori inflacije;
1
projekti javnog zapošljavanja - namijenjeni su kratkoročnom zapošljavanju
nezaposlenih u javnom sektoru, a mana im je što se takvi radnici teško zapošljavaju
u privatnom sektoru
;
promjene poreznih stopa - u recesiji se porezne stope smanjuju dok se u inflaciji
povećavaju. Nedostatak im je duga zakonska procedura oko njihovog donošenja.
automatski stabilizatori - instrumenti fiskalnog sistema koji djeluju trenutačno, a od
njih su najznačajniji automatska promjena poreznih prihoda i transferna plaćanja
Cilj fiskalne politike Evropske unije uspostaviti je čvrst i djelotvoran okvir za
koordinaciju i nadzor fiskalnih politika država članica. Reforme pravnog okvira
provedene od 2011. do 2013. bile su izravan odgovor na krizu državnog duga, u kojoj je
učinak prelijevanja u slučaju neodrživih javnih finansija između zemalja europodručja
ukazao da je potrebno uvesti stroža pravila. Izmijenjeni okvir stoga se oslanja na
ispravljanje propusta iz prvotnog plana europske monetarne unije u cilju jačanja vodećeg
načela zdravih javnih financija, upisanog u članak 119. stavak 3. UFEU-a.
1
https://hr.wikipedia.org/wiki/Gospodarska_politika
4
POČETNI POLOŽAJ ZEMALJA ZAPADNOG BALKANA
OGRANIČAVA IZBOR MOGUĆNOSTI ZA FISKALNO REAGOVANJE
I ČINI OVE DRŽAVE OSJETLJIVIJIM
U posljednjih nekoliko godina, ekonomski rast i fiskalna konsolidacija doprinjeli su
unaprjeđenju fiskalnog položaja zemalja Zapadnog Balkana — ali zbirni podaci prikrivaju
postojanje osnovnih faktora osejtljivosti. Nakon što su 2013. i 2014. godine dostigli
maksimalne vrijednosti od preko 4 procenata BDP-a, deficiti od 2016. ne prelaze iznos od 2
procenta jer su države ovog regiona preduzele mjere fiskalne konsolidacije. Pa ipak, strukture
rashoda su se sporo mijenjale, pa zemljama sa nefleksibilnim obrascima potrošnje nije ostalo
mnogo fiskalnog prostora za manevrisanje. Pojedine države, kao što su Bosna i Hercegovina
(BiH) i Sjeverna Makedonija, sprovele su konsolidaciju ograničavajući kapitalnu potrošnju, a
uprkos fiskalnoj konsolidaciji u svim ovim zemljama i dalje su visoki rashodi za obavezne
stavke, i to naročito za masu zarada u javnom sektoru i penzije. Bosna i Hercegovina i Crna
Gora troše relativno manje na zarade u javnom sektoru od 28 država Evropske unije (EU) ili
manjih zemalja članica EU. I socijalna davanja su u BiH, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji
izdašnija nego u manjim zemljama EU. Sve ovo ukazuje da države u regionu imaju manje
fleksibilne budžete i uži prostor za manevrisanje u uslovima krize. Pored toga, nakon dvije
godine pooštravanja fiskalne politike, više država Zapadnog Balkana popustilo je ove stege,
usljed čega su potrošena sredstva koja su sada prijeko potrebna. Deficit je u ovom regionu u
2019. porastao na 1,8 procenata – što predstavlja povećanje od 0,6 procentnih poena (pp)
BDP-a u odnosu na godinu dana ranije. Deficit Albanije povećao se na 2,5 procenata BDP-a
pošto rast prihoda nije bio dovoljan da se nadoknade troškovi subvencija javnim preduzećima
u sektoru energetike, većih povraćaja po osnovu kašnjenja za PDV, fiskalnih podsticaja u
poljoprivredi, turizmu i farmaceutskoj industriji i hitnih aktivnosti na sanaciji posljedica
zemljotresa. U BiH, potrošnja na zarade u javnom sektoru, socijalne transfere i kapitalnu
potrošnju uvećala se brže od dinamične ekspanzije prihoda, tako da je fiskalni bilans od
suficita od 2,5 procenata BDP-a u 2018. došao do deficita od 0,5 procenata. Nakon značajnog
pooštravanja tokom prethodnih godina, i Srbija je donekle relaksirala svoju fiskalnu politiku,
usljed čega je deficit porastao na 0,2 procenata BDP-a. Uprkos povećanju stope poreza i
doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, deficit Sjeverne Makedonije udvostručio se u
2019. na 2,1 procenta BDP-a (odnosno 2,4 procenta ako se doda vanbudžetsko preduzeće za
puteve), pošto je tamošnja vlada povećala subvencije za preduzeća i zapošljavanje, kao i
kapitalnu potrošnju. Mada su Kosovo i Crna Gora pooštrile fiskalne mjere, to je ostvareno
prvenstveno putem manjeg izvršenja kapitalnih budžeta, a nijedna od ove dvije države nije
stavila tekuću potrošnju pod kontrolu.
5
Godine 2019., javni dug država Zapadnog Balkana iznosio je u prosjeku 51 procenat BDP-a
(mada uz velike razlike između pojedinačnih zemalja), usljed čega je sužen fiskalni prostor za
rješavanje posljedica krize izazvane COVID-19. Albanija, BiH i Srbija su u krizu ušle u
periodu poboljšanja fiskalne pozicije: sve ove tri zemlje su prethodno smanjile javni dug za
između 1 i 1,7 pp BDP-a uz snažan privredni rast. Kosovo i Sjeverna Makedonija su zadržale
dug na nivou tek nešto većem od onog iz 2018. uz rast od između 0,2 i 0,5 procenata BDP-a.
Crna Gora se suočila sa krizom uz visok nivo javnog i javno garantovanog (JJG) duga od
preko 81 procenat BDP-a, iako se neto dug smanjio 2019. godine nakon prodaje emisije
euroobveznica u iznosu od 500 miliona EUR (10 pp BDP-a), pri čemu su ova sredstva
deponovana i korištena za servisiranje duga sa dospjećem u toku 2020. (uključujući i 320
miliona po osnovu euroobveznica otkupljenih u martu).
