Fleksibilni oblici zapošljavanja

Uvod

Predmet mog rada su fleksibilni oblici zapošljavanja. U radu se definiše pojam, pojavni oblici fleksibilnog zapošljavanja kao i ključni pravni izvori koji tretiraju ove oblike zapošljavanja. Odnos poslodavca, zaposlenog i drzave uvijek je bio kompleksan. Fleksibilni oblici zapošljavanja su veoma specifiĉni kroz sve svoje pojavne oblike. Ovi oblici zapošljavanja predstavljaju atipičan oblik rada u odnosu na tradicionalan radni odnos na neodređeno vrijeme i sa punim radnim vremenom. U svijetu se uočava sve veća zastupljenost fleksibilnog zapošljavanja uzrokovana i porastom nezaposlenosti i razvojem novih  tehnologija.
Cilj mog rada je da, na osnovu fleksibilnih oblika zapošljavanja ukažem da rad, odnosno zaposlenje, ima fokusno mesto u savremenom društvu.  Počev od nalaza mnogih istraživanja da zaposlenost u znatnoj mjeri garantuje socijalnu uključenost, nezaposlenost, (ako je dugotrajna)  najčešće vodi u socijalnu izolaciju, siromaštvo, socijalnu isključenost. Zaposlenje mnogima  određuje status u društvu, sa jasnim reperkusijama na život porodice, školovanje dece.  U svakom  slučaju, rad je osnov egzistencije čovjeka, nema života bez prihoda od rada. Rad djeluje pozitivno na očuvanje zdravlja i kognitivnih sposobnosti. Gubitak posla mnogo toga mijenja u životu  čovjeka. Sa trajnim ili trajnijim gubitkom zaposlenja kreće se na nepovratni put socijalne isključenosti. Gubitak zaposlenja i njegovo nenalaženje u godinama u kojima čovek još može da radi punim kapacitetom i kada mu je zaposlenje itekako potrebno, uzrokuje brojne posledice:
•    radikalno smanjenje sredstava za život – ekonomska deprivacija,
•    nasilna, iznuđena promjena identiteta,
•    socijalna izolacija,
•    gubitak samopoštovanja,
•    prerano „starenje“.
Dok se nekad pod pojmom zapošljavanja i zaposlenosti podrazumijevao radni odnos na  neodređeno vrijeme i sa punim radnim vremenom provedenim u prostorijama poslodavca, danas se zaposlenost posmatra sve šire u skladu sa potrebama poslodavca da ima na raspolaganju zaposlene onoliko i onda kada mu je to potrebno. U tom kontekstu se analiziraju različiti oblici i rešenja fleksibilnog zapošljavanja i radnog angažovanja koji su sve više zastupljeni u razvijenim zemljama. Cijela problematika fleksibilnog zapošljavanja se u radu posmatra u kontekstu privredne efikasnosti i efektivnosti, sa jedne, i promjenjenog sistema vrijednosti, životnog stila i karakteristika novih generacija, sa druge strane. Na kraju se ukazuje na nužnost promene horizonta posmatranja problema zapošljavanja u skladu sa savremenim privrednim tokovima, kao i propisa koji će omogućiti primenu rešenja fleksibilnog zapošljavanja u našoj praksi.

Ključne reči: zapošljavanje, fleksibilnost, promjene, poslodavci, propisi, praksa

1. Fleksibilnost

Fleksibilnost simboliše sposobnost opstanka privrednih subjekata u svijetu dinamičnih promjena. Ona je proizvod zahtjeva vremena koje karakterišu promjene, nesigurnost i neizvjesnost. Uopšteno gledajući, fleksibilnost se odnosi na sposobnost prilagođavanja promenama. Današnje vrijeme karakterišu brze promjene, nesigurnost i neizvjesnost. Opstanak u takvom svijetu je uslovljen sposobnošću prilagođavanja. Prilagođavanje u svijetu rada predstavlja istovremeno potrebu privrednih subjekata, kao i pojedinaca.  . Fleksibilnost obuhvata, sa tačke gledišta jednog poslodavca, dobru organizaciju rada, uz obavezu poslodavca da omogući zaposlenima da steknu profesionalne veštine, koje ih de facto čine privlačnijim na unutrašnjem i spoljnjem tržištu rada.

2. Oblici fleksibilnosti

Za organizacionu fleksibilnost obično se navode dva osnovna cilja: efikasnost i  kvalitet. Ostvarivanje ovih ciljeva pomoću fleksibilnosti omogućava:

•     Da se poveća produktivnost i kompetitivnost. Za većinu firmi ovo predstavlja pritisak da smanjuju troškove poslova i obim rada downsizing. Ovo rezultira konsekventnom potrebom da se traga za optimalnim korišćenjem ljudskih resursa.
•     Da organizacije prilagode ubrzanim tehnološkim promenama. Ovo zahteva kontinuiranu proveru veština i organizacionih struktura, ali i omogućava nove forme organizacije.
•     Da se povećaju mogućnosti za zapošljavanje. Postoji povećan pritisak grupa nezaposlenih koje se teško uklapaju u standardno puno radno vreme (9,00-17,00). Takođe, trendovi društvenog razvoja i stila života u razvijenim zemljama su usmereni na smanjenje radnih sati.
•     Da se poveća sposobnost organizacija da reše probleme povećanog opterećenja na radu kada dođe do povećanog obima posla ili fluktuacije.
•     Da se način rada prilagodi potrebama zaposlenih. Ljudi danas žele interesantnije poslove i više slobodnog vremena.

Prema tome, fleksibilnost nekog preduzeća ili organizacije najvećim delom se oslanja na fleksibilnost veština, oblika i obima rada zaposlenih. Fleksibilnost zapošljavanja ne može da se posmatra izvan pojma fleksibilnosti preduzeća. U teoriji i praksi se govori o različitim oblicima fleksibilnosti. Pošto se fleksibilnost zapošljavanja mora posmatrati u funkciji fleksibilnosti preduzeća, može se govoriti o internoj  i eksternoj fleksibilnosti.