Globalne zavjere

UVOD

Kako ne postoji opšte prihvaćena teorija koja objašnjava uzajamnu povezanost prostora i politike, geopolitika ima niz vlastitih teorija kojima pokušava analizirati događaje i procese iz prošlosti i sadašnjosti i predvidjeti događaje u budućnosti. Jedna od najznačajnijih geopolitičkih teorija je svakako i „teorija zavjere“. Teorije zavjere oduvijek su imale svoje poklonike kojima su golicale maštu, a pojavom modernih medija postale su neraskidivi dio savremenog društva i kulture.

A što su zapravo teorije zavjere?
Teorije zavjere su pokušaji da se objasni neki istorijski ili trenutni događaj kao rezultat tajnog djelovanja moćnih elita, odnosno udruženja raznih moćnika, da bi ostvarili svoje skrivene ciljeve. Rad je rađen na konceptu, pored uvoda i zaključka, sa tri dijela, pri čemu se u prvom uopšteno bavi pozicijom teorije zavjere u geopolitici, u drugom razvojem ideje o globalnoj zavjeri, a u trećem dijelu prezentuje deset najčešće publikovanih, takozvanih najvećih svjetskih zavjera.

 
Teorija globalne zavjere

Teorija zavjere, kao ustalom i bilo koja druga teorija, ima svoje pristalice ali i svoje protivnike. Kako se radi o veoma osjetljivoj, konfliktnoj i često uznemirujućoj temi, ona je postala predmet interesovanja naučnih istraživanja, te se pojavila i naučna disciplina koja se bavi teorijom zavjere, a koja se naziva konspirologija .
I pored izraženog naučnog interesa u vezi sa ovim pojmom ostaje niz spornih pitanja, međutim, neosporne su tri stvari:

1) Fenomen zavjere nije upitan, jer on postoji oduvijek i pratilac je razvoja civilizacije, bilo da se radi o urotama na kraljevskim dvorovima, diplomatskim spletkama, spekulacijama multinacionalnih kompanija, ili običnim svakodnevnim intrigama kojima je izložen svako od nas u našem poslovnom i privatnom okruženju. Činjenica je da su mogućnosti za zavjere danas, radi tehnološkog i civilizacijskog napretka, sofisticiranije i efikasnije nego ranije.
2) Postojanje teorije kao forme naučnih spoznaja, nije upitno. Teorija, kao sistem znanja ili pogleda ne neki fenomen, prisutna je u svim naukama i bavi se predmetom istraživanja, odnosno objektom posmatranja, pojedinih nauka.
3) Namjera i obaveza nauke da se bavi fenomenom zavjere i da o njemu izgrađuje svoje teorije, nije upitna, iz čega proizilazi mogućnost postojanja različitih teorijskih pristupa fenomenu zavjere.

„A da li je moguća zavjera o „teorijama zavjera“? Kao što je moguća zavjera o mnogim stvarima, postoje i zavjere o mnogim teorijama a samim tim i zavjere o teorijama zavjera. Tada možemo govoriti i o „zavjerama teorija“ ili o „opskurnim teorijskim spekulacijama“. Na to se mogu nadovezati i „teorije zabluda“ kao oblik geopolitičke manipulacije.“
Kako je pojam „teorija zavjere“ očito izuzetno kompleksan, za realno konceptiranje teoretske paradigme važno je ostati neutralan, odnosno ne prikloniti se niti onima koji su pristalice ove teorije niti onima koji su apriori protivnici postojanja iste.
Čovjek nerijetko nije u mogućnosti da dokuči cjelokupnu istinu o nečemu što otvara prostor da se događaji opisuju tajnim znanjima, a što ljudskoj psihi daje motiv za vjerovanje u postojanje zavjera. Vjerovanje u postojanje zavjera je osnov njihovog postojanja, bez obzira da li zavjere kao pojave postoje ili ne. (Slično kao i kod religije: nezavisno da li Bog postoji ali vjernici vjeruju u njegovo postojanje.)