Inervju – zdavstveno vaspitni metoda
Bosna i Hercegovina
BRČKO DISTRIKT BOSNE I HERCEGOVINE
Internacionalni univerzitet Brčko
SEMINARSKI RAD
Тема:
Intervju – zdravstveno vaspitna metoda
Predmet: Zdravstveno vaspitanje i promocija zdravlja
Mentor: Student:
Prof. dr Dragutin Arsić Ivana Milivojević br. ind. 83/12
Мај, 2013
SEMINARSKI RAD
SADRŽAJ
1. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA........................................................5
2. VERBALNA KOMUNIKACIJA-RAZGOVOR.......................................6
3.1.OBLICI INTERVJUA.........................................................................8
3.1.1.OTVORENI ILI NESTRUKTUIRANI INTERVJU.........................8
3.1.2.POLUOTVORENI INTERVJU.....................................................9
3.1.3.INTERVJU ZATVORENOG TIPA...............................................9
3.2.VRSTE INTERVJUA.........................................................................9
3.2.1.INFORMATIVNI RAZGOVOR..................................................10
3.2.2.ZDRAVSTVENO-VASPITNI INTERVJU..................................10
4. OPSTA PRAVILA U ORGANIZACIJI I VODJENJU INTERVJUA.....11
2

SEMINARSKI RAD
Pozicija
„Ja nisam u redu-ti si u redu“
.Osoba sa ove pozicije ne veruje u sebe,oseca se
inferiornom u odnosu na druge.Cesto je nemocna da promeni bilo sta u svom zivotu i zato
pada u depresiju.
Pozicija
„Ja nisam u redu-ti nisi u redu“
.Osobe na ovoj poziciji su veoma vulnerabilne
osobe koje lako skliznu u alkoholizam ili narkomaniju.Vrlo cesto su ocajne i ne vide izlaz.
Ove pozicije se zasnivaju na shvatanju zivota i na naucnim reakcijama na dogadjaje
oko nas.Posto identifikuje poziciju sa koje posmatra zivot,svaka osoba moze ponovo da
procenjuje zivotne dogadjaje i da menja svoj nacin reagovanja na njih.
Zdravstveni radnici se veoma cesto prema pacijentima postavljaju sa pozicije „Ja sam
u redu-ti nisi u redu“ ponasajuci se kao sudije i padaju u gresku da okrive zrtvu umjesto da
joj pomgnu.Tipicni su primeri kada se pacijent izgrdi sto nije ranije dosao,nego je cekao da
bolest uzme maha,pa je sada neizvestan ishod lecenja.Drugi primer je kada se zdravstveni
radnik ponasa kako „spasilac“ koji napadno uverava pacijenta da je sve u redu i da nema
problema,iako je situacija beznadezna.Pravi pristup u ovim slucajevima bi bilo iz pozicije „Ja
sam u redu-ti nisi u redu“ na taj nacin da se naglasi ono sto je u redu i sto osoba moze da
ucini za sebe ,umesto naglasavanja onoga sto nije u redu.Umesto naglasavanja kasnog
dolaska kod lekara bitno bi bilo naglasiti sta sada valja ciniti i pomoci osobi da preduzme sve
potrebne mere.
Pored sustinskog razumevanja drugih i njihovog shvatanja zivota, za dobru
komunikaciju znacajne su i neke specificne vestine komuniciranja.Artikulisani govor je
ekskluzivna sposobnost i karakteristika ljudskih bica,i njihovo veliko bogatstvo,pa je
tako,osnovni i predominantni nacin komunikacije medju ljudima razgovor.Iako svi
medjusobno razgovaramo sve vreme,vestina vodjenja razgovora je posebna sposobnost koja
se stice i usavrsava dugogodisnjim radom i iskustvom,za koju ne postoje pisana upustva za
svaku situaciju.Pored razgovora,kao dodatak njemu, ljudi komuniciraju i na bezbroj drugih
nacina kojima obogacuju govor,daju istim recima znacenja,unose zivot u konverzaciju,a
ponekad ih koriste i umesto reci.To su gestikulacija,intonacija,izraz lica i sl. Sto sve jednim
imenom zovemo
neverbalna komunikacija.
Njome takodje prenosimo veoma vazne poruke
kojih ponekad nismo ni svesni.
4
SEMINARSKI RAD
1.NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
Ova vrsta komunikacije podrazumijeva citav niz nacina slanja poruka drugim ljudima
koji se jednim imenom obicno nazivaju
„govor tela“
.Ovde ce biti govora samo o nekoliko
najvaznijih,kao sto su telesni dodir,udaljenost od sagovornika,orijentacija,poza,nivo sa koga
razgovaramo,gestikulacija,intonacija i sl.
Rukovanje ,tapsanje po ramenu i razni drugi nacini dodirivanja sagovornika pri
razgovoru,koji se razlikuju u raznim kulturama mogu imati razlicita znacenja i sluze za
prenosenje poruka.
Tako rukovanje obicno znaci:“Drago mi je sto vas vidim“ ili „Dobrodosli“,dok tapsanje
uzbudjene osobe moze da znaci „Ne brinite,sve cemo to srediti“.Telsni dodir sa drugim
ljudima regulisan je „pravilima“ kulture i „ profesionalnom distancom“
Blizina ili udaljenost od osobe sa kojom razgovaramo daje odredjeni znacaj
sadrzaju.Tako poverljive poruke necemo saopstavati sa udaljenosti od nekoliko metara,mada
su neke osobe veoma osetljive na svoj „licni prostor“ pa se osecaju veoma nelagodno ako im
se pridje suvise blizu.Orijentacija pri razgovoru sa drugom osobom vazna je utoliko sto se
duh poruke razlikuje ako je prenesemo sedeci iza pisaceg stola i gledajuci kroz prozor,ili
sedeci licem prema osobi i bez fizickih prepreka izmedju sagovornika.Slicno je kada je rec i o
nivou-sto podrazumeva da neko sedi,dok sagovornik stoji i na taj nacin prenosi poruku da ne
zeli da se rasprica(„Nije me ponudio da sednem“).Slicno je kada sagovornik sedi a „domacin“
stoji u toku razgovora,sto moze da znaci da „drzi pridiku“ ili da nestrpljivo ceka kraj
razgovora.Fizicki izgled govori o osobinama licnosti sagovornika,kao na primer
urednost,socijalni status,paznja koju posvecuju svojoj spoljasnjosti i sl.Tako neki zdravstveni
radnici nose uniformu(medicinska sestra,lekar) i time pokazuju svoju profesionalnu
kompetenciju,dok neki drugi (patronazne sestre)u civilu,recimo u farmerkama ,zele da budu
na ravnoj nozi sa sagovornikom i da mu se priblize.
Osecanja prilikom razgovora izrazavamo i izrazom lica,na primer
tugi ,srecu ,zadovoljstvo, ljutnju,iznenadjenje,ali pokazujemo i ljubaznost,uctivost i
sl.Gestikulacija doprinosi zivosti konverzacije,ponekad se gestovima „ilustruje“ neko
objasnjenje,mada suvise gestikulacije skrece paznju sa sustine razgovora.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti