Odlomak

UVOD:

Javni prihod su sredstva koja država prikuplja i koja služe za realizaciju osnovnih funkcija i zadataka države. Oni se prikupljaju putem fiskalnog sistema na osnovu suvereniteta vlasti, ali mogu poticati i od državne imovine. Postoje različite vrste fiskalnih prihoda, kao što su: porezi, carine, takse, doprinosi, naknade i ostali fiskalni prihodi.
Fiskalni sistem obuhvata različite vrste fiskalnih prihoda koji figurišu u jednoj zemlji. Najznačajnija vrsta fiskalnih prihoda su porezi. Skup svih poreskih oblika čini poreski sistem. Savremeni poreski sistemi se odlikuju poreskim pluralizmom. U skladu sa tim, postoje različite vrste poreza, ali su najznačajniji porez na dohodak i porezi na potrošnju. U okviru poreza na dohodak posebnu požanju zaslužuju porez na dohodak fizičkih lica i porez na dohodak pravnih lica (porez na dobit preduzeća). Grupu poreza na potrošnju čine:porez na promet, akcize i carine. Kao najizdašniji poreski oblik u okviru ove grupe može se izdvojiti porez na dodatu vrednost (PDV). On je preovlađujući oblik poreza na promet i zastupljen je u velikom broju država u svetu. Putem njega se prikupi najveći iznos budžetskih prihoda. Odmah za njim, po izdašnosti, sledi porez na dohodak fizičkih lica, akcize, porez na dobit preduzeća, porez na imovinu i ostali porezi.
Međutim, zastupljenost i izdašnost pojedinih poreskih oblika u savremenim poreskim sistemima zavisiće od brojnih faktora: istorijski razvoj i tradicija, razvijenost konkretne privrede, njene tržišne orijentisanosti, ekonomske i monetarne stabilnosti…

1.    POJAM JAVNIH PRIHODA
Radi ostavrivanja niza zadataka i funkcija koje država, na osnovu ustava i zakona, obavezna i dužna da izvrši, potrebna su joj određena finansijska sredstva, odnosno ona mora imati određene prihode. Ta sredstva kojima država podmiruje javne potrebe, odnosno izvršava zadatke i funkcije iz svoje nadležnosti nazivamo javnim ili državnim prihodima. Državni prihodi kapitalističke države potiču od poreza, od prihoda javnih domena, prihoda javnih službi, od taksa i carina, od parafiskalnih prihoda, od zajmova, od sredstava državnog trezora (glavne državne blagajne) i od monetarnih (novčanih) operacija države na otvorenom tržištu.
Predstavnici klasične građanske finannsijske teorije smatraju da javni dug, sredstva državnog trezora i monetarne operacije države ne mogu biti redovni prihodi države,već izuzetni i neredovni iz razloga što ne daju prave prihode. Predstavnici savremene građanske finansijske teorije smatraju da ne treba praviti ovu razliku jer su i zajmov i sredstva državnog trezora realni, a ne anticipirani izvori državnih prihoda.
Svojinskiodnosiu državama tržisne ekonomije prema javnim prihodima ništa se ne razlikuju od svojinskih odnosa koji postoje uopšte u tim sistemima. Država je nosilac svojinskih prava na imovini koja njoj pripada i iz koje ona dobija neke prihode (prihode domena), na prihode koje ostvaruje putem uvođenja obaveze plaćanja poreza, taksa, carina i drugih dažbinskih prihoda, država isto tako ima pravo svojine. Dažbine pedstvaljaju složenu vrstu fiskalnih prihoda sa osnovnom pravnom karakteristikom da su uvedene vlašću države. Drugo pravno obeležje dažbina je da ne postoji pravo na povrat dažbina ako su one plaćene, što znači to su bespovratna davanja.
Razvoj javnih prihoda u neposrednoj je vezi sa razvojem države, oblikom društveno-političkog uređenja i stepenom ekonomskog razoja. Istorijski posmatrano, razvoj javnih prihoda pokazuje da su se oni menjali u proteklom periodu i po imenu i po ulozi i po efektima i po ciljevima i prema načinu njihovog pribavljanja. Tako pojedine vrste možemo pratiti od robovlasničke države sve do današnjih dana, neke su se transformisale, dok su neke potpuno nestale.
Robovlasnička sdruštva je pretežno finansirala svoje rashode iz prihoda koje je ubirala primenom sile od pokorenih naroda, dok se sam jedan manji deo državnih rashoda podmirivao iz prihoda koji su plaćali određeni slojevi njihovog stanovništva. Dobar deo prihoda robovlasničke države dolazio je od državnih imanja, ali rastuće potrebe za dodatnim finansijskim sredstvima prisilile su državu na uvođenje niza drugih davanja: prihodi od državnih imanja, prihodi od konfiskacije, prihodi od taksa na strance i sudskih taksa, carine i tributi… sve navedene prihode plaćale su potčinjene klase, osim tributa na čije su davanje bili obavezni pobeđeni narodi. U robovlasničkom Rimu prihodi države su bili: prihodi od pokorenih provincija, porez na promet, carine, porez na nasleđe, porez koji se plaća prilikom oslobađanja robova, prihodi od monopola, prihod od carskih imanja, prihodi od vlasnika rudnika i prihodi od kovanja novca.
U kapitalističkim državama javlja se sistem javnih prihoda koji se znatno razlikuje od sitema prihoda feudalne države, jer su delokrug rada i zadaci kapitalističke države mnogo širi od zadataka feudalne države, što, razumljivo, iziskuje i znatno veća sredstva za finansiranje. Kapitalistička država orijentiše se na javno-pravne prihode-poreze i takse. Ova evolucija ka javno-pravnim prihodima ogleda se u proširivanju kruga poreskih obveznika, u proširivanju poreskih oblika i u povećanju poreskog opterećenja. Sve ovo je posledica novih političkih i socijalnih odnosa u zemlji, kao i povećanja državnih funkcija.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari