Odlomak

Kratka ophodnja
Ophodnja predstavlja period od sadnje do žetve. Na engeskom se koristi termin „Rotation period“ odnosno period rotacije, medjutim, u stručnoj terminologiji je prihvaćen termin ophodnja.
Kulture kratkih ophodnji (KKO) definisu se kao intenzivni nasadi brzorastućih vrsta drveća na tlima koja su napuštena, na kojima poljoprivredna proizvodnja nije rentabilna ili su nepodesna za uzgoj vrijednijih šumskih vrsta, a nazivaju se i bioenergetski nasadi ili bioenergetske plantaže. Osnovna funkcija takvog tipa kultura je proizvodnja biomase kao obnovljivog i ekološki prihvatljivog energenta, ali uz to one mogu biti i alternativna ”poljoprivredna” kultura (na lošijim staništima), te imati funkciju diversifikacije poljoprivrednog zemljišta, pružati mogućnost ekološki naprednijeg načina pročišćavanja otpadnih voda i tla (fitoremedijacija), a danas imaju i značajnu ulogu u vezivanju povećane količine atmosferskog ugljika (ponora ugljika). Tijekom fotosinteze šumsko drveće absorbira ugljični dioksid i ugrađuje ga u svoje stanišne stijenke, u nadzemnom dijelu u deblovinu, lišće i grane, a u podzemnom dijelu u svoj korijenov sustav, u strukturu biomase i u tlo.
Za podizanje plantaža se uglavnom koriste namenski selekcionisani klonovi topola i vrba. Pored ovih vsta, u praksi su upotrebljavane i neselekcionisane sadnice breze (Betula pendula), crne jove (Alnus glutinosa), sive jove (Alnus incana), javora (Acer pseudoplatanus), košaračke vrbe (Salix viminalis), bele vrbe (Salix alba), crne topole (Populus nigra), jasike (Populus tremula), jasena (Fraxinus excelsior), bagrema (Robinia pseudoacacia) kao i druge vrste.

Kulture kratkih ophodnji (KKO) predstavljaju energetske nasade, najčešće vrba i topola, čija se izdanačka snaga pomlađuje izdancima iz panja ili korijena. Ovi nasadi se koriste kao panjače u vrlo kratkim ciklusima i sjeku se svake druge do pete godine, i osnivaju se sa velikom gustoćom sadnje (od 1 000 do 30 000 biljaka/ha). Nakon sječe potjeraju novi izbojci koji će se ponovo posječi za dvije do pet godina, te će se na taj način sječi sukcesivno u šest do osam ophodnji, nakon čega se kultura mora iskrčiti i zamjeniti novih sadnim materijalom budući da vitalitet stabalaca, kao i produkcija biomase tada značajno opada. Nakon provedenih istraživanja i dobiveni su prvi rezultati u energetskim nasadima selekcioniranih klonova stablastih vrba i topola, odnosno mogućnosti proizvodnje biomase u zavisnosti od staništa, klona i razmaka sadnje, te gustine sklopa. Klonovi stablastih vrba pokazali su u dosadašnjim istraživanjima najveći potencijal produkcije biomase u kratkim ophodnjama. Iz tog razloga nastavljena su testiranja stablastih vrba, s ciljem identifikacije klonova s najvećim potencijalom produkcije biomase.
Da bi u plantaži sa brzorastućim vrstama dostigli visoke prinose, potrebno je sprovoditi sve neophodne agrotehničke mere. U poređenju sa drugim poljoprivrednim kulturama one ipak ne zahtevaju mnogo đubrenja i zaštite biljaka. Medjutim, biljke u početku svog razvoja traže intenzivnu negu. Blagovremena i profesionalna nega je najvažnija kod uzgoja ovih zasada i uslov za uspeh proizvodnje.
Uspostavljanje plantaže se sastoji iz nekoliko faza. Na početku osnivanja plantaže je važno da se pripremi zemljište, što podrazumeva drenažu, uklanjanje eventualnih panjeva i humusa. Ovo je praćeno oranjanjem i nivelacijom terena. Da bi se smanjili troškove sadnje, koriste se sadilice. Postoji više modela sadilica ali su načešće u upotrebi sadilice za reznice kod kojih radnik (ili dva) sede na zadnjem delu sadilice i pobadaju reznice na definisanim razmacima. Vreme za sadnju plantaže zavisi od vrste plantaže (odabrane vrste drveća i klonova).
Pored prirodnih faktora, kao što su suše, snežne padavine, vetar i oluje, plantaže su ugrožene i od biljnih bolesti. Melampsora je najvažnije gljivično oboljenje, za kojim slede rak kore, sušenja izbojaka i dr. U koliko se pojave štetni insekti, kao npr. Chrysomela populi zasadi moraju biti tretirani sa odgovarajućim insekticidom.
Kombajniranje biomase se obavlja u zimskom periodu, od sredine oktobra do početka marta. Ukoliko se sečka proizvodi dok su stabla pod listom, kvalitet biomase je nizak. Način žetve biomase je potrebno odrediti pre pripreme zemljišta za sadnju i same sadnje biljaka.
Uzgojni tretmani u plantažama zahtevaju sprovodjenje sledećih mera:
– Kontrola korova i nepoželjne vegetacije;
– Efikasno i redovno zalivanje uskladjeno sa zahtevima zemljišta i vrste plantaže;
– Djubrenje, isključivo na osnovu analize zemljišta i lisne mase;
– Kontrola biljnih bolesti i štetočina;
– Seča (kombajniranje) na oko 5 cm od zemlje.
– Ograničeno korišćenje plantaže (do 7 ophodnji) a nakon čega treba sprovesti plodored.

Plantažni zasadi šumskih vrsta sa kratkim ophodnjama na poljoprivrednim zemljištima se danas tretiraju kao industrijski usevi. Ovi zasadi se podižu u cilju proizvodnje velikih količina drvnog materijala za dobijanja energije. Prva iskustva u ovakvoj proizvodnji su stečena u skandinavskim zemljama, gde su osnivane šumske plantaže sa velikim brojem stabala po površini, koja su sečena odgovarajućim silažnim kombajnima, svakih nekoliko godina.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Agronomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari