Odlomak

UVOD:

DEFINISANJE ANALIZE POSLA
Analiza posla datira još iz XVIII veka, od vremena kada su se počela vršiti prva sistemska istraživanja vezana za produktivnost rada i organizaciju.
Svrha analize posla jeste da se obavljanje odeđenih poslova standardizuje, u cilju izbegavanja svih proizvoljnosti u njegovom obavljanju. Analiza posla može se definisati kao proces prikupljanja i evaluacije svih relevantnih informacija koje se odnose na posao – sadržaj posla, priroda posla, potrebna znanja, veštine i dr.

Analiza posla ima veliki značaj za organizaciju obzirom da menadžerima pruža tačne i iscrpne informacije o poslovima i tokovima u organizaciji, kao i koje veštine, znanja i sposobnosti moraju posedovati izvršioci, kako bi posao radili što kvalitetnije i efikasnije.

SPROVOĐENJE ANALIZE POSLA
Kao osnovni „koraci“ pri sprovođenju analize posla mogu se navesti sledeći:
1. Identifikovanje poslova i pregled postojeće dokumentacije: Prvi korak jeste identifikovanje poslova koji će se ispitivati. Da li su to svi poslovi ili samo određena vrsta? U ovoj fazi pregleda se i dokumentacija i identifikuju se zaposleni koji će analizu posla vršiti.
2. Objašnavanje procesa zaposlenima i menadžerima: Objasniti obema stranama svrhu analize posla, vremenski okvir, način na koji će i oni učestvovati.
3. Sprovođenje analize posla.
4. Priprema opisa posla i specifikacija: Sve informacije iz analize posla moraju se klasifikovati. Potom se pristupa skiciranju i specifikaciji svakog posla. Skice se šalju menadžerima i zaposlenima na pregled, i nakon pregleda se sprovode neophodne promene.

PRIKUPLJANJE PODATAKA ZA POTREBE ANALIZE POSLA
Za prikupljanje podataka za potrebe analize posla koristi se veliki broj tehnika posmatranje, individualni inervjui, upitnik, ček liste, intervjui uz posmatranje, grupni intervjui sa ekspertima, dnevnik, obavljanje posla, analiza kritičnih događaja.

Svaka od navedenih tehnika ima svoje mane i prednosti sa aspekta potrebnog vremena, troškova, kvaliteta prikupljanih podataka i dr. Odabir tehnike zavisi od konkretnih potreba, ali je u praksi najčešće da se navedene tehnike kombinuju. Tako se najčešće primenjuje posmatranje, zatim popunjavanje upitnika i na kraju individulani ili grupni intervju.
Posmatranje veoma precizno registruje ponašanje ali iziskuje dobro obučenog analitičara. Posmatranje često ometa rad, pa čak i ugrožava bezbednost zaposlenih. Upotreba mu je ograničena kada su u pitanju manuleni poslovi koji se obavljaju velikom brzinom i kod poslova koji su visoko intelektualne prirode.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari