Roditeljsko vaspitanje
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pedagogija
Objavio studenti.rs 27. april 2016. Prijavi dokument
1. TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU
Nasilje u porodici je fenomen koji se javlja svuda u svetu, u svim kulturama i nezavisno od ekonomskog statusa i društvenog sloja porodice. Statistika pokazuje da su najčešće žrtve žene i deca, a nasilnici mahom muškarci. Ovo nije privatni problem porodice, i ne treba kao takav da bude tretiran ni u jednoj državi. Ovo je pitanje od javnog interesa koje mora biti rešavano na državnom nivou. Iako se dešava u porodici, najčešće iza zatvorenih vrata, ovaj problem utiče na čitavo društvo.
Poslednjih meseci u Srbiji mediji su aktuelizovali temu porodičnog nasilja. Javnost je potresena objavljivanjem stravičnih pojedinosti porodičnih tragedija koje su se desile u poslednje vreme. Tema je pogrešno predstavljena na senzacionalistički način, bez poštovanja zaštite ličnih podataka i uz zloupotrebu žrtve, iz perspektive isključivo humanističkog i socijalnog problema. Ono što nije preispitivano u ovim objavama je javna i državna odgovornost. Predstavnici Autonomnog ženskog centra zameraju vlastima što još uvek ne postoje nacionalne kampanje protiv nasilja nad ženama, uključujući porodično nasilje, a kampanje sa nacionalnom pokrivenošću još uvek organizuju mreže ženskih organizacija. Sistematska istraživanja i statističke analize na reprezentativnom uzorku još uvek su retke i sporadične.
1. 1. Istorija nasilja
Među zaključcima istraživanja Viktimološkog društva Srbije ističe se i tvrdnja da porodično nasilje nije produkt modernog vremena i savremenog načina života. Dobijeni podaci govore u prilog teze međugeneracijske transmisije nasilja. Muškarci koji su kao deca bili zlostavljani od strane očeva, ili su bili svedoci nasilja u porodici, daleko češće postaju i sami nasilnici, dok su žene koje su u svojoj primarnoj porodici imale model nasilnog ponašanja češće kasnije žrtve nasilja od strane svojih partnera.
Teorija modela međuzavisnosti između nasilnika i žrtve, po kojoj žrtva ponovo bira situaciju sličnu onoj traumatičnoj iz mladosti popularna je među nekim psihoanalitičkim teoretičarima, i vuče svoj koren iz pretpostavljenog psihološkog fenomena – prisilnog ponavljanja traumatskog iskustva, koji je u psihologiju uveo Frojd. Međutim, mnogi psiholozi i sociolozi smatraju izuzetno pogubnim da se teorija o podeli odgovornosti između žrtve i nasilnika koristi i u praksi. Odgovornost za nasilje, krivična i pravna, mora biti na nasilniku, a na na žrtvi. Takođe, ovo ne sme ostati privatna stvar, već spada u okvire odgovornosti državnih institucija. Činjenica da žrtve nasilja, zbog stida i krivice koje im nameće kultura, skrivaju problem, otežava još više njegovo rešenje. Zapravo, prijavljivanje nasilja u porodici je u našoj kuluri retkost, i do njega dolazi skoro uvek nakon mnogo godina trpljenja ili prilikom preživljavanja teških povreda. Razlozi zbog kojih žene ostaju u brakovima i porodicama sa nasilnim oblikom funkcionisanja su mnogobrojni. Pored straha od osude, kao i ukorenjenih predrasuda u svesti žena da su „same krive“, među osnovne razloge spadaju ekonomski, kao i nedostatak psihološke i materijalne podrške primarnih porodica, i društva u celini. Statistika pokazuje da je broj zaposlenih žena pre nekoliko godina bio oko 47 odsto, a da je sada on spao na 36,7 odsto. Ekonomska zavisnost žene, kao posledica neravnopravne raspodele moći u društvu, kao i niskog životnog standarda uopšte, dovodi je do osećaja pat pozicije što proizvodi njenu dodatnu pasivnost u ponašanju.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio Nikolic.i_ 13. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.