Odlomak

1. TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU

Nasilje u porodici je fenomen koji se javlja svuda u svetu, u svim kulturama i nezavisno od ekonomskog statusa i društvenog sloja porodice. Statistika pokazuje da su najčešće žrtve žene i deca, a nasilnici mahom muškarci. Ovo nije privatni problem porodice, i ne treba kao takav da bude tretiran ni u jednoj državi. Ovo je pitanje od javnog interesa koje mora biti rešavano na državnom nivou. Iako se dešava u porodici, najčešće iza zatvorenih vrata, ovaj problem utiče na čitavo društvo.
Poslednjih meseci u Srbiji mediji su aktuelizovali temu porodičnog nasilja. Javnost je potresena objavljivanjem stravičnih pojedinosti porodičnih tragedija koje su se desile u poslednje vreme. Tema je pogrešno predstavljena na senzacionalistički način, bez poštovanja zaštite ličnih podataka i uz zloupotrebu žrtve, iz perspektive isključivo humanističkog i socijalnog problema. Ono što nije preispitivano u ovim objavama je javna i državna odgovornost. Predstavnici Autonomnog ženskog centra zameraju vlastima što još uvek ne postoje nacionalne kampanje protiv nasilja nad ženama, uključujući porodično nasilje, a kampanje sa nacionalnom pokrivenošću još uvek organizuju mreže ženskih organizacija. Sistematska istraživanja i statističke analize na reprezentativnom uzorku još uvek su retke i sporadične.

1. 1. Istorija nasilja

Među zaključcima istraživanja Viktimološkog društva Srbije ističe se i tvrdnja da porodično nasilje nije produkt modernog vremena i savremenog načina života. Dobijeni podaci govore u prilog teze međugeneracijske transmisije nasilja. Muškarci koji su kao deca bili zlostavljani od strane očeva, ili su bili svedoci nasilja u porodici, daleko češće postaju i sami nasilnici, dok su žene koje su u svojoj primarnoj porodici imale model nasilnog ponašanja češće kasnije žrtve nasilja od strane svojih partnera.
Teorija modela međuzavisnosti između nasilnika i žrtve, po kojoj žrtva ponovo bira situaciju sličnu onoj traumatičnoj iz mladosti popularna je među nekim psihoanalitičkim teoretičarima, i vuče svoj koren iz pretpostavljenog psihološkog fenomena – prisilnog ponavljanja traumatskog iskustva, koji je u psihologiju uveo Frojd. Međutim, mnogi psiholozi i sociolozi smatraju izuzetno pogubnim da se teorija o podeli odgovornosti između žrtve i nasilnika koristi i u praksi. Odgovornost za nasilje, krivična i pravna, mora biti na nasilniku, a na na žrtvi. Takođe, ovo ne sme ostati privatna stvar, već spada u okvire odgovornosti državnih institucija. Činjenica da žrtve nasilja, zbog stida i krivice koje im nameće kultura, skrivaju problem, otežava još više njegovo rešenje. Zapravo, prijavljivanje nasilja u porodici je u našoj kuluri retkost, i do njega dolazi skoro uvek nakon mnogo godina trpljenja ili prilikom preživljavanja teških povreda. Razlozi zbog kojih žene ostaju u brakovima i porodicama sa nasilnim oblikom funkcionisanja su mnogobrojni. Pored straha od osude, kao i ukorenjenih predrasuda u svesti žena da su „same krive“, među osnovne razloge spadaju ekonomski, kao i nedostatak psihološke i materijalne podrške primarnih porodica, i društva u celini. Statistika pokazuje da je broj zaposlenih žena pre nekoliko godina bio oko 47 odsto, a da je sada on spao na 36,7 odsto. Ekonomska zavisnost žene, kao posledica neravnopravne raspodele moći u društvu, kao i niskog životnog standarda uopšte, dovodi je do osećaja pat pozicije što proizvodi njenu dodatnu pasivnost u ponašanju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 31 stranica
  • Metodologija pedagoskih istrazivanja Prof. dr Sinisa Stojanovic
  • Školska godina: Prof. dr Sinisa Stojanovic
  • Seminarski radovi, Skripte, Pedagogija
  • Srbija,  Vranje,  UNIVERZITET U NIŠU - Učiteljski fakultet u Vranju  

Više u Pedagogija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari