Parlamentarizam
VISOKA SKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
ZA MENADZMENT U SAOBRACAJU
NIS
Seminarski rad
Tema:Parlamentarizam i njegov znacaj za
demokratsko drustvo
Predmet:Upravljanje javnim sektorom
Profesor: Student:
april 2011
KOSTIC IVANA
313-
П
/09
VISOKA SKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
ZA MENADZMENT U SAOBRACAJU
NIS
Milan Stankovic
Kostic Ivana
313-П/09
Sadržaj:
Uvod
1.Odnos parlamenta sa ostalim organima državne vlasti
1.1Odnos parlamenta i Predsednika Republike
1.2Odnos parlamenta i Vlade
2.Nadležnosti parlamenta
2.1 Izbor i razrešenje vlade
2.2 Nadziranje i konrola vlade
2.3 Donošenje zakona
2.4 Debatovanje i razmatranje
2.5 Usvajanje budžeta
2.6 Političko obrazovanje, regrutacija i legitimizacija vlasti
3.Odnos parlamenta i političkih partija
3.1Koruptivne pojave
3.2Transferi poslanika i oduzimanje mandata
3.3Neizborna parlamentarizacija
4.Uticaj izbornog sistema na strukturu i rad parlamenta i partijska disciplina
5.Veličina parlamenta
6.Zaključak
LITERATURA
april 2011
KOSTIC IVANA
313-
П
/09

VISOKA SKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
ZA MENADZMENT U SAOBRACAJU
NIS
1.Odnos parlamenta sa ostalim organima
državne vlasti
1.1Odnos parlamenta i Predsednika Republike
Sve države imaju parlament, ali sve one nisu parlamentarne demokratije. U Srbiji
je na snazi polupredsednički sistem. To je sistem sa dualnom egzekutivom u kojem i
predsednik i premijer imaju moć donošenja odluka (
decision-making power
). Po
Lajphartu, ovi sistemi nisu sinteza parlamentarizma i prezidencijalizma, već alternacija
između predsedničkih i parlamentarnih faza
. Po Sartoriju, polupredsednički sistem ima
sledeće osobine ili karakteristike
5
: Prvo, šef države (predsednik) bira se narodnim
glasanjem – neposredno ili posredno – na unapred utvrđen period; drugo, šef države deli
izvršnu vlast sa premijerom, čineći tako deo strukture sa dvojnom vlašću koju definišu
ova tri kriterijuma: 1. Predsednik je nezavistan u odnosu na parlament, ali nije mu
dopušteno da vlada sam ili neposredno; stoga njegove direktive mora prihvatiti i uskladiti
njegova vlada; 2. Simetrično, prvi ministar i njegov kabinet nezavisni su od predsednika
u onoj meri u kojoj su zavisni od parlamenta, odnosno utoliko što podležu
parlamentarnom poverenju ili nepoverenju (ili oboma), i utoliko što im je neophodna
parlamentarna većina; i 3. Struktura sa dvojnom vlašću poluprezidencijalizma
omogućava različite ravnoteže kao i promenljiva ustrojstva vlasti unutar egzekutive,
samo mora uvek postojati „potencijalna autonomija“ svake jedinice ili komponente
Lajphart,
Modeli demokratije
, str. 156
april 2011
KOSTIC IVANA
313-
П
/09
VISOKA SKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
ZA MENADZMENT U SAOBRACAJU
NIS
egzekutive.
U Srbiji je Ustavom iz 1990. uveden polupredsednički sistem koji su do 2006.
obeležile tri faze: 1. Prezidencijalistička faza - (1990-1997);Kvaziparlamentarna faza - (1997-2001); i Faza
kohabitacije - (2004-?). Ustavna pozicija i moć predsednika ne koincidira uvek sa njegovomrealnom moći. Kako bi
upozorio Sartori, „vlast nije pitanje titulara, već onoga ko je vrši“
.
Predsednik Republike ima nesrazmerni legitimitet u odnosu na vladu, koji prizilazi iz
neposrednog izbora od strane građana (a ne od strane parlamenta). Šef države i šef vlade
imaju disproporcionalnu moć i legitimitet. U modernim demokratijama postoje neke
konvergencije između prakse predsedničkih i parlamentarnih sistema sa
personalizovanom vlašću i liderstvom sličnom prezidencijalizmu. U polupredsedničkom
sistemu, kao i u čistom prezidencijalizmu, postoji dualna legitimacija. I predsednik
(egzekutiva) i skupština (kongres, legislativa) imaju demokratsku legitimaciju (takmiče
se za legitimaciju) koja proizilazi iz neposrednog načina izbora. Ako obe grane vlasti
imaju neposrednu demokratsku legitimaciju - ko je na osnovu demokratskih principa
legitimniji i pozvaniji da govori „u ime naroda“, predsednik ili skupštinska većina (koja
može biti suprotna predsedniku). Oba su izabrana glasovima građana u slobodnoj
kompeticiji među različitim alternativama. Konflikt među njima je uvek latentan i
ponekad može da bude dramatičan a nema demokratskih principa da se razreši. U
parlamentarnim sistemima toga nema jer egzekutiva nije nezavisna od skupštine. Ako
većina u skupštini zahteva promenu pravca politike, ona može zameniti vladu.
Predsednik Srbije nema „proaktivnu moć“ predlaganja zakona i donošenja uredbi
sa zakonskom snagom (dekreta), već samo „reaktivnu“ moć vraćanja zakona. Veto je
reaktivna zakonodavna moć. Obzirom da ukazom proglašava zakone, može zahtevati da
Narodna skupština ponovo glasa o zakonu, ali je dužan da proglasi ponovo izglasan
zakon. Ovo svoje ovlašćenje predsednik je koristio nekoliko puta (Zakon o vladi i Zakon
april 2011
KOSTIC IVANA
313-
П
/09

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti