Odlomak

UVOD

ako bismo shvatili zbog čega je današnja Španija kulturološki raznovrsna, a samim tim i kako funkcioniše politički sistem ove države, potrebno je obratiti pažnju na nekoliko ključnih prelaza ili momenata u njenoj istoriji. Španija je postala jedna od prvih modernih država sa sklapanjem braka između Fernanda i Izabele, katoličkih monarha, 1469. Ova dinastijska unija značila je i teritorijalno ujedinjenje kraljevina Aragon i Kastilje i svih njihovih zajedničkih teritorija.
Ključni momenat u istoriji Španije desio se 1492. godine. Ponovno osvajanje, Reconquista, odnosno krstaški rat protiv Muslimana, završilo se kad su Fernando i Izabela osvojili Granadu 1492. Bilo kako bilo, ipak, suprotno verovanju koje vlada i među samim Španjolcima, uspešno ujedinjenje Španije nije se desilo te 1492. kad su Fernando i Izabela osvojili i poslednje muslimansko kraljevstvo, Granadu, vec 1512., kad je pripojena teritorija na samom severu Španije, Novara. Mavari su došli na Pirinejsko poluostrvo jos u 8. veku, prognani su u potpunosti tek početkom 17., tačnije 1609. Ali trag koji su ostavili na kulturu Španije i dalje je vidljiv, posebno u nekim španskim rečima koje počinju sa “al” ili imena nekih gradova koja počinju na “ben”, kao Benidorm. Jevreji su takodje proterani iz Španije 1492., ali su neki od njih ostali jer su se odlučili da prihvate katoličku veru. Njihov uticaj je i dalje osetan u Španiji, u mnogim gradovima sa “jevrejskim” četvrtima(juderías) kao sto je slučaj u Đironi i Sevilji i u nekim sinagogama kao u onim u Toledu i Kordobi. Ta 1492. je godina početka enormnog rasta španske moći u Evropi, velikim delom zbog pronalaska novog kontinenta, Amerike i njenog osvajanja i kasnije, 1516. do nasleđivanja španske krune od strane Čarlsa I, koji će postati najmoćniji evropski imperator. Pohod na Ameriku i kolonizacija njene teritorije omogućili su velike ekonomske povlastice. Tokom 16. i 17. veka španski dvor bio je centar pisaca, umetnika i naučnika. Iako je trgovina sa španskim kolonijama pomogla da se bogatstvo Španaca uveća, veliki deo tog bogatstva počeo je da završava u rukama britanskih pirata koji su presretali brodove i otimali robu, novac i zlato. Sve do tog vremena, Španija je bila supersila čiji rivali(posebno Francuska i Britanija) su zabrinuto gledali porast njene moći kako u Evropi tako i van nje.
Habzburzi su vladali Španijom sve do 1700., do drugog velikog, kritičnog trenutka u istoriji Španije. Do tada, neka vrsta moderne države razvila se kao rezultt borbe između kralja i parlamenata starih kraljevstava kao što su Kastilja ili Aragon.
U principu, kralj bi pozivao parlamente i od njih tražio ljude i novac za svoje vojne pohode, a sa druge strane, parlamenti(ili njihove dominantne frakcije) su u zamenu za ispunjenje kraljevih zahteva tražili za određene privilegije koje će biti u formi zakona. U nekim delovima Španije, poput Kastilje, kralj je imao više slobode da nametne poreze i podigne vojsku bez saglasnosti parlamenta. U drugim delovima, posebno u starom kraljevstvu Aragon, kraljevi agenti su morali da pregovaraju sa lokalnim parlamentima, a ponekad ti pregovori i nisu bili uspešni. Iz tog razloga veliki deo vladajuće elite smatra da je Kastilja ponela veliki teret podrske monarhijske kampanje, dok su periferije ostale nekako privilegovane i zaštićene. Progresivno zanemarivanje regionalnih institucija vodilo je ka apsolutizmu, obliku vladavine koji je bio uobičajen u Evropi vec krajem 17. veka.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Političke nauke

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari