3
UVOD
Privredni kriminal je sve viže zastupljen u zemljama centralne i istočne Evrope, i postaje sve
ozbiljniji problem u našem okruženju.
Privredni kriminalitet obuhvata one vidove
kriminalnog ponasanja, I djelatnosti koje nastaju u ekonomskim odnosima I u vezi sa tim
odnosima (privredna I vanprivredna djelatnost), a usmereni su protiv ekonomskog sistema,
bez obzira na zastupljene oblike svojine, I kao takvi su krivicnim zakonima i drugim
zakonima predvidjeni kao krivična djela
.
Kao što sama tema kaže predmet ovog seminarskog rada je Pranje novca i njegova negativna
pojava u računovodstvenoj profesiji. Postupak pranja novca predstavlja sve ilegalne aktivnosti
kojima se pokušava prikriti pravi izvor novca,
pri čemu se iskorištava financijski, a sve češće
i nefinancijski sektor i struke.Prljavim se novcem smatra svaki novac koji je stečen kaznenim
djelom i sva imovina koja proizlazi iz tog novca. To znači da pranje novca bez prethodne
kriminalne aktivnosti ne postoji.
Ovaj seminarski rad se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu rada obajšnjen je pojam
privrednog kriminala i postupci pranja novca., te indikatori i posljedice pranja novca. Zatim u
nastavku seminarskog smo objasnili koji su to osnovni uzroci za pravere i privredni kriminal
,
te
kroz pojam kreativnog računovodstva objasnili smo kako se može uticati na te ilegalne i
nezaknoite aktivnosti za koje su prvenstveno odgovorne računovođe ili revizori i ostali u
okviru te profesije.
Drugi dio seminarskog rada govori o forenzičkom računovodstvu i reviziji i objašnjenja kako
se prevare oslanjaju na finansijske izvještaje kao i prepoznavanje koji su to lažni finansijski
izvještaji. Navedene su i neke metode koje se mogu upotrijebiti za otkrivanje lažnog
finansijskog izvještavanja.
4
1. POJAM I POJAVNI OBLICI PRIVREDNOG KRIMINALA
Privredni kriminal je ozbiljan problem zemalja centralne i istočne Evrope, prema
istraživanjima koja se u posljednje vrijeme vrše. Polazeći od toga i imajući u vidu da većina
zemalja teži da se priključi Evropskoj uniji, nužno je sve više okretati se ka mjerama koje će
zadovoljavati zahtjeve Unije u dijelu suzbijanja ovih negativnih pojava. Za pripadnike
računovodstvene profesije to znači veći angažman na postavljanju i provođenju jedinstvenih
pravila, koja će preventivno djelovati.
U isto vrijeme, nužno je sagledati postojeću uključenost računovodstvene profesije u pojave
privrednog kriminala i njenu aktivnost na njihovom suzbijanju. Ovo, tim prije, što postoji
značajan gap između onoga što javnost od pripadnika računovodstvene profesije ovom polju
očekuje i onoga što oni mogu, i/ili onoga što žele učiniti.
U zemljama u tranziciji zbog nedovoljno uređenog privrednog kriminala i društvenog sistema,
istražene su pojave privrednog kriminala. Njegovi pojavni oblici su: pronevjera imovine,
finansijska pronevjera, korupcija i mito, pranje novca, piraterija, sajber i kriminal i
industrijska špijunaža.
Među navedenim pojavama, pranje novca i finansijske prevare zauzimaju posebno mjesto.
Pranje novca – zato što značajno može „poljuljati“ ekonomsku i političku stabilnost zemlje.
Finansijske prevare (tzv. „privredni kriminal bijelih kragni“) – jer je friziranje
računovodstvenih izvještaja preduzeća u posljednje vrijeme u porastu i u razvijenim tržišnim
ekonomijama.
Imajući u vidu značaj pranja novca i finansijskih prevara, istraživanja ovih pojava bi trebala
da budu usmjerena na:
1
1
Računovodstveni izazovi u tranzicijkoj ekonomiji, Puškarević Sado, Tuzla 2016., str. 74
6
Slika br. 1. Način pranja novca
Finansijske prevare se mogu definisati kao namjerna lažna predstavljanja finansijskih
informacija od strane jednog ili više lica. Ta lica mogu pripadati menadžmentu firme,
zaposlenim radnicima ili se može raditi o licima izvan preduzeća. Svrha finansijskih prevara
je preusmjeravanje sredstava ili informacija, uz istovremeno sprečavanje otkrivanja prevare.
Ako posmatramo sadržinu prevare, možemo reći da ona obuhvata:
3
falsifikovanje ili prepravku finansijske dokumentacije ili ostalih dokumenata;
pronevjeru sredstava ili krađe;
zataškavanje ili izostavljanje efekata transakcije iz dokumenata ili evidencije;
zapis transakcija bez podloge;
namjerno zaobilaženje računovodstvene politike;
lažno prikazivanje transakcija ili stanja ili
izdavanje dokumenata s „naručenim“ mišljenjima, na osnovu kojih će se uticati na
smjer akcije korisnika informacije (npr. Revizor, pod uticajem stranke koja ga
angažuje, daje bez ograđivanja pozitivno mišljenje za stanje prikazano u finansijskim
izvještajima, iako je dokumentacija bila nepotpuna i sl.).
Na prisustvo ovih negativnih pojava ukazuju određeni
indikatori
, koje možemo
sistematizirati kako slijedi:
4
a) za pranje novca:
Tajanstveni klijent –
klijent koji nerado daje detaljne podatke o svom identitetu i
porijeklu;
Netipične upute
– klijent koji ima očigledan razlog za korištenje određenog preduzeća;
3
Računovodstveni izazovi u tranzicijkoj ekonomiji, Puškarević Sado, Tuzla 2016., str. 75.
4
Računovodstveni izazovi u tranzicijkoj ekonomiji, Puškarević Sado, Tuzla 2016., str. 77
7
Nedostatak ekonomske svrhe –
klijentove transakcije sadrže određene korake kojima
nedostaje očigledna ekonomska svrha ili ne sadrže sve korake koji bi bili logični.
Također, transakcije mogu sadržati nepotrebne komplikacije da bi se postigla
određena svrha;
Zadržavanje klijentovih sredstava bez uvjerljivog razloga;
Sumnjiva oblast
– klijenti potiču iz zemalja ili regiona u kojima je izražen šverc ili
trgovina drogom.
b) Za potencijalne finansijske prevare:
Česta promjena u računovodstvenim načelima ili zanemarivanje „općeprihvaćenih
računovodstvenih principa“;
Česta promjena računovodstvenog osoblja – može indicirati nastojanje
menadžmenta ili vlasnika da onemogući računovođama da previše saznaju;
Prilično neažurna računovodstvena evidencija – zadržavanjem dokumenata od
knjiženja omogućava se periodično friziranje rezultata;
Odbijanje provođenja nezavisne revizije;
Prekomjerno uništavanje kontrolnih dokumenata;
Postojanje nenumerisanih izdvojenih faktura (tamo gdje je serijsko numerisanje
pravilo);
Veći broj fotokopiranih faktura u dokumentaciji – može značiti pokušaj da se
prepravkama u fakturama i uništavanjem originala manipulira s mišljenjem
revizora;
Duplikati kopija fakture dobavljača – mogu ukazivati na mogućnost višestrukih
uplata po osnovu iste fakture;
Prekomjerno unovčavanje čekova ili plaćanje čekovima – može indicirati da se
čekom plaćaju manje obaveze od iznosa naznačenog na čeku;
Značajnija plaćanja, tj. prekomjerna plaćanja gotovim novcem;
Sredstva su prodata ili prebačena za iznos manji od adekvatne naknade;
Sredstva su prodata, ali je zadržan posjed nad sredstvima;
Nedostatak odgovarajućih dokumenata – može ukazivati na to da je roba uvezena
preko ilegalnih graničnih prelaza;
Prekomjerni otpisi spornih dugova – mogu upućivati na dogovor uposlenika o
podjeli mita s vanjskim saradnikom ( zavjerenikom);
Forsiranje određenih lica u kupoprodajnim transakcijama bez jasnih razloga –
može ukazivati da odgovorno lice prima od poslovne stranke mito u bilo kojem
obliku;
Veliki broj oštećenih dobara može upućivati na dogovor kontrolora i zaposlenih o
pronevjeri dijela proizvodnje;
Niski zavisni troškovi nabavke – mogu značiti da je dio troškova plaćen
sredstvima koja nisu prikazana na računima glavne knjige;
Veći otpisi zaliha gotovih proizvoda ili roba – mogu indicirati da je prodaja
izvršena za keš i iskorištena za plaćanja koja nisu registrovana putem računa
9
Ono što prati pranje novca je i intenziviranje negativnih pojava „mita“ i „korupcije“. Opće je
poznata stvar da ove pojave narušavaju autoritet države i njene demokratske vrijednosti.
Dosadašnja iskustva nas uče da su se članovi organiziranog kriminala često uspijevali
neposredno infiltrirati u organe vlasti ili potkupiti mnoge nosioce značajnih funkcija u vlasti.
Problem mita i korupcije u vlasti je postao jedan od glavnih problema mnogih zemalja svijeta.
Primjere za to nam je najlakše naći u latinskoj Americi, gdje je npr. kolumbijski predsjednik
Ernesto Sampero bio optužen za korupciju jer je veliki dio njegove izborne kampanje
finansirala narko mafija. Prateći masovne medije, možemo vrlo lako naći i druge brojne
primjere u Aziji, Africi i drugim dijelovima svijeta. U zadnje vrijeme i u Bosni i Hercegovini
nalazimo dosta takvih primjera. Sve češće se prozivaju u medijima, čak i najviši nosioci
vlasti, za uzimanje mita i korupciju. Ove pojave smanjuju interes domaćih i stranih investitora
za ulaganja u takvu zemlju te dolazi do bijega finansijskih sredstava iz legalnih ekonomskih
tokova.
Kada se govori o veličini pojave pranja novca, često se ističe procjena po kojoj godišnja
količina opranog novca u svijetu iznosi od 2 do 5% svjetskog bruto nacionalnog dohotka.
Prema statističkim podacima iz 1996. godine to dostiže vrijednost i do 1,5 trilijardi USD.
Peter Quirk procjenjuje da neto finansijski dobitak onih koji se bave procesom pranja novca
predstavlja 2% svjetskog bruto nacionalnog dohotka. Ovako velikim vrijednostima, posebno
doprinosi činjenica da je transfer novca iz jedne u drugu zemlju olakšan upotrebom
savremene telekomunikacione tehnologije.
Pojedinačno gledano, posljedice finansijskih prevara mogu biti male ili veće. Gledano
kumulativno, one, pak, mogu biti ogromne. Tako, npr. prema izvještaju Asocijacije
certificiranih istražitelja prevara u SAD, podaci o posljedicama finansijskih prevara u
proteklim godinama bili su sljedeći:
5
Prevare i zloupotrebe, godišnje su koštale američke organizacije, 400 milijardi dolara;
Prosječna organizacija je zbog prevara i zloupotreba od strane svojih uposlenika,
gubila oko 6 % godišnjeg prihoda;
Gledano u odnosu na broj zaposlenih u američkim preduzećima, gubitak po ovom
osnovu iznosio je više od 9 dolara po jednom zaposlenom.
Prosječan gubitak od prevare po kompaniji u svijetu iznosio je 2.199.930 $, a finansijski
gubici prouzrokovani prevarama širom svijeta, kretali su se kako slijedi:
Iznos gubitka
% kompanija
Nemogućnost procjene iznosa
32
Više od 10 miliona dolara
3
Od 1 milion do 10 miliona dolara
11
Od 250 hiljada do 1 milion dolara
12
5
Računovodstveni izazovi u tranzicijkoj ekonomiji, Puškarević Sado, Tuzla 2016., str. 79
