Prava i obaveze roditelja prema deci
PRAVNI FAKULTET
DIPLOMSKI RAD
PORODIČNO PRAVO
TEMA :
PRAVA I OBAVEZE RODITELJA PREMA DJECI
Mentor: Student:
Doboj , 2018
SADRŽAJ
Dužnosti i prava roditelja prema imovini djeteta
.....................................................................11

Uvod
Roditeljsko pravo je skup dužnosti i prava koja su majci i ocu zakonom povjerena,
kako bi ih vršili u interesu maloljetnog djeteta. Roditelji su zajednički odgovorni za dijete,
što znači da su obavezni preduzimati sve mjere i aktivnosti radi zadovoljenja potreba i
interesa djeteta. Interes djeteta tako postaje najvažniji element u roditeljskom pravu,
odnosno u odnosima roditelja i djece, element koji je odlučujući u regulisanju ovih odnosa,
kojeg su dužni uvažavati roditelji i svi organi koji odlučuju u sporovima koji nastanu
između roditelja međusobno, te između roditelja i djece. Ovo pravo pripada jednom
roditelju samo onda kada drugi roditelj nije živ, ili nije poznat, ili mu je oduzeto roditeljsko
pravo. Roditelji roditeljsko pravo vrše sporazumno i ravnopravno.
U vršenju roditeljskog prava roditelji su samostalni, u odnose roditelja i djece niko
nema pravo miješati se. Roditeljsko pravo je lično pravo roditelja, priznato im upravo zbog
prisutnog roditeljskog odnosa koji garantuje najpotpuniju i najbolju zaštitu interesa djeteta.
Roditeljsko pravo je u isto vrijeme i apsolutno pravo roditelja jer roditelji mogu otkloniti i
isključiti svako drugo lice iz njegovog vršenja. Pošto je roditeljsko pravo vezano za
potrebu zaštite djeteta koja postoji za vrijeme njegovog maloljetstva, to ono prestaje kad
dijete dostigne punoljetstvo, odnosno kad postane sposobno starati se o sebi, svojim
pravima i interesima. Porodica je osnovna i najvažnija ćelija društva, te stoga stariji
članovi porodice treba da imaju puno obzira i ljubavi prema djeci, kako bi oni odrastali u
normalnoj, sretnoj porodici, porodici koja će uticati na bolje obrazovanje djeteta, porodici
koja će ukazivati djetetu na etičke, moralne, humane vrijednosti čovjeka, kako bi dijete
stasalo i izraslo u jednu zrelu, moralnu, obrazovanu i lijepo odgojenu, pristojnu i
odgovornu ličnost koja će biti korisna , prije svega sebi i svojoj porodici, a zatim i čitavoj
zajednici kojoj pripada, i upravo u tome smatram da je značaj ove teme. Kada je u pitanju
odnos roditelja i djece, mijenjanju slike roditeljskog prava posebno je doprinijela
Konvencija o pravima djeteta, koja kao osnovno pravilo u postupanju sa djecom postavlja
zaštitu"najvećeg interesa" djece.
Uvažavanje djeteta kao ravnopravnog subjekta u odnosima sa njegovim roditeljima
implicira novi pristup postojećim institucijama porodičnog prava. Uporedo sa razvojem
porodice, mijenja se i prilagođava i sadržaj porodičnog prava.
1. Historijat porodičnog prava
Promjene koje su se dešavale u evolutivnom razvoju porodice, a koje su se uglavnom
ticale promjena u njenoj strukturi i njenim funkcijama, uticale su na porodično pravo.
Posmatrajući historijski njen razvojni put od kraja XVIII stoljeća, evidentna je razgradnja
velikih porodica u širem smislu, koje obuhvataju širi krug srodnika. Društveni značaj
srodstva, koji je bio posljedica političkih prava i privilegija, postepeno je slabio. Počinje
dominacija tzv. male porodice (porodica u užem smislu) koja uglavnom obuhvata roditelje
i djecu koja žive u zajedničkom domaćinstvu.
Promjene koje su se odigrale u strukturi porodice imale su direktan uticaj na
promjenu njenih funkcija te se porodica koja je bila izrazito proizvođačka zajednica,
pretvara u potrošačku zajednicu.
I pored strukturalnih promjena, patrijarhalna obilježja porodice ostaju prisutna
tokom čitavog XIX stoljeća. Muškarac je i dalje šef porodice, njegova uloga je dominantna
u sferi bračnih i roditeljskih odnosa. Autoritet muškarca odražavao se u nizu prava koja
proizilaze iz braka (zastupanje, određivanje mjesta stanovanja i dr.) Brak je bio jedini
priznati osnov porodice, dok vanbračna zajednica nije imala nikakav priznati status
(socijalno i pravno degradirana). Vjerska, običajna i kulturna tradicija su trajni pratilac
porodice i braka. Na njihovim osnovama i gledištima , uspostavljene su moralne norme,
običaji ali i zakonodavstvo. Religija na sebi svojstven način uspostavlja kriterije
dopuštenosti braka, gledišta na vjernost , preljubu , rastavu braka, odnose prema djeci,
djece prema roditeljima, prava naslijeđivanja imovine itd. Na osnovu religijskih gledišta ,
država najčešće uspostavlja pravne norme, koje postaju opće društvena obaveza za sve
građane. Te norme postaju dio tradicije ali i zakonskih rješenja mnogih država. Brak tako
pored pravne zadobija i vjersku sankciju,odnosno obaveznost, što je izraz već duge
tradicije i običajnosti nekih naroda i država.
O roditeljskom pravu, kao pravu u pravom smislu te riječi, nije se moglo govoriti.
Riječ je o očinskoj a kasnije o roditeljskoj vlasti, konstituiranoj u interesu oca, odnosno
roditelja a ne djece. Neravnopravnost majke, odnosno njeno potpuno, a kasnije djelimično
isključenje u vršenju prava prema djeci, te potpuna degradacija vanbračne djece,
najtipičnija su obilježja patrijarhalne porodice u sferi roditeljskih odnosa. Sliku
Romac, A. (1973), Izvori rimskog prava, Informator-Zagreb, Zagreb, str. 185.

2. Sadržaj roditeljskog prava
Sve dužnosti i prava roditelja prema djetetu mogu se podijeliti u tri grupe :
a) Dužnosti i prava koja izviru iz ličnih odnosa roditelja i djece;
b) Dužnosti i prava roditelja statusne prirode;
c) Dužnosti i prava roditelja prema imovini djeteta
2.1 Prava i dužnosti roditelja prema ličnosti djeteta
Pravni sadržaj roditeljskog prava čine ove obaveze roditelja :
-
određivanje ličnog imena
-
čuvanje i vaspitanje djeteta
-
obrazovanje djeteta
-
zastupanje djeteta
-
izdržavanje djeteta
Obaveze roditelja su pozitivne i negativne. Pozitivne obaveze sastoje se u
preduzimanju svih mjera da se dječiji život i zdravlje unaprijede u najvećoj mjeri.
Negativna obaveza je u sopstvenom uzdržavanju da se djetetu ugroze život i zdravlje.
U obavezama roditelja da podižu i čuvaju djecu više su izražene socijalne
komponente. Ova obaveza obuhvata i prava djeteta. Dijete ima pravo da bude shvaćeno i
prihvaćeno u porodici. Vaspitanje djece je jedan od najtežih zadataka roditelja. Obuhvata
dva elementa: pravilan emocionalni razvoj i socijalna sigurnost.
Najvažnije su tri oblika vaspitanja:
-
društevno vaspitanje
-
moralno vaspitanje
-
seksualno vaspitanje
Roditelji moraju brinuti o redovnom osnovnom školovanju djece. Pravo na osnovno
obrazovanje postaje lično, apsolutno. Dijete ima pravo i na više obrazovanje , roditelj koji
je u mogućnosti ne može se osloboditi ove obaveze.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti