SADRŽAJ
UVOD
3
1.Ciljevi i rizici privatizacije
4
1.1.Ciljevi privatizacije
4
1.2.Rizici privatizacije
4
2.Metode privatizacije
5
2.1.Metode privatizacije
5
3.Proces privatizacije u BiH
6
3.1.Proces privatizacije
6
3.2.Bosna I Hercegovina u poslijeratnoj tranziciji
6
3.3.Ishod privatizacije u BiH
8
3.4.Problemi I prepreke u procesu privatizacije u BiH
9
4.Uzroci neefikasnosti javnih komunalnih preduzeća
9
4.1.Modeli povjerovanja poslova javnih komunalnih preduzeća
11
5.Dugoročne promjene u komunalnim djelatnostima zakonodavstva 13
5.1.Privatizacija I reforma zakonodavstva komunalnih djelatnosti
13
5.2.Primjena metoda i politika privatizacije komunalnih preduzeća
14
ZAKLJUČAK
16
LITERATURA
17
UVOD
2
“Privatizacija“ uključuje interakciju između države i privatnih poslovnih ljudi i/ili
kompanija, kakva postoji i u slučajevima bilo kakvog oblika javnog ugovaranja ili javnih
nabavki.
1
Odnosno, privatizacija predstavlja proces transfera imovine, odnosno kapitala iz
javne (državne) u privatnu svojinu. U širem smislu može označavati i privatno upravljanje
državnom imovinom.
Koja je svojina ekonomski efikasnija (privatna ili državna) je pitanje oko kojeg su se
koplja lomila jako dugo. Historija je, za sada, presudila da je privatna svojina jedini zdrav
temelj ekonomskog života, pa su i sistemi zasnovani na državnoj i društvenoj nestali –
pogotovo novija historija, bar što se tiče naših prostora. Savremena ekonomska teorija kaže
da su državna i privatna svojina jednako efikasne ako su zadovoljene pretpostavke o
savršenom tržištu, potpunim informacijama i potpunim ugovorima.
Prije skoro 30 godina započet je svjetski proces privatizacije, iniciran u Velikoj Britaniji
od strane vlade Maraget Tačer. Proces je postao globalan i zahvatio je ne samo bivše
socijalističke zemlje, već i razvijene i zemlje u razvoju. Sve vlade se žure da se riješe državnih
preduzeća, iako neke još oklijevaju ne bi li ih još malo koristile za sopstveno bogaćenje.
No, i danas postoje autori koji osporavaju uticaj svojine na efikasnost preduzeća i
privrede, odnosno koji izvore efikasnosti traže, i nalaze, negdje drugdje. Jedna linija
razmatranja oslanja se na studiju Berlea i Meansa iz 1932. godine i tvrdi da ni savremene
korporacije nisu privatna preduzeća u pravom smislu, jer je upravljanje odvojeno od svojine,
tj. korporacijama upravljaju menadžeri, a ne vlasnici, pa se opet javlja agencijski problem, tj.
pitanje može li se i kako obezbjediti da menadžer, bio on u privatnom ili državnom preduzeću,
radi u najboljem interesu vlasnika, bio on država ili privatno lice. Tačno je da agencijski
problem postoji u privatnim korporacijama, ali je izvjesno da velika većina menadžera radi u
interesu privatnih vlasnika, jer su brojni mehanizmi koji ih na to podstiču u zrelim tržišnim
privredama – od skupštine akcionara, preko podsticajnih sistema nagrađivanja, do tržišta
kapitala.
Proces tranzicije u BiH duboko je zašao u svoju drugu deceniju. Tranzicija
podrazumeva raskid sa nekadašnjim obrascem privređivanja i njemu primjerenim
instituacionalnim ambijentom, odnosno prelazak iz jednog oblika ekonomskog i društvenog
sistema (netržišnog ili nedovoljno tržišnog i totalitarnog, odnosno populističkog) u drugi,
sasvim drugačiji sistem (tržišni i demokratski). U ovom radu akcenat je stavljen na proces
privatizacije kao centralno pitanje, ili kako sam naslov rada kaže osnovno uporište tranzicije.
Privatizacija je osnovno uporište tranzicije, jer je prvi uslov za reafirmaciju tržišne privrede.
Procenjujući na osnovu vrijednosti preostalog neprivatizovanog kapitala u društvenom i
državnom vlasništvu (preostala preduzeća i banke, zemljište, javni sektor), proces
privatizacije je i danas tek pri kraju početne faze.U ovom radu akcenat ćemo dati na temi
privatizaciji komunalnih preduzeća.Navest ćemo razloge zašto treba privatizovatii na koji
način.
1.
CILJEVI I RIZICI PRIVATIZACIJE
1
http://sh.wikipedia.org/wiki/Privatizacija
2
Rikalović G, 2002, Aktuelni koncept privatizacije kao osnovno uporište tranzicije, Ekonomski anali (br. 46),
Beograd: Ekonomski fakultet, 77. str.
3
2.1.
Metode privatizacije
Privatizacija (čitava ili djelimična) se može izvršiti uz pomoć nekoliko metoda:
Direktnom prodajom ili kroz zajednička ulaganja sa strateškim investitorom;
Prodajom najboljem ponuđaču/ponuđaču koji ima najvišu ponudu, nakon odabira
tendera unutar:
Otvorene ili
Zatvorene grupe ponuđača;
Aukcijom, bilo:
„Otvorenom“, ili
„Kontrolisanom“,
Prodajom akcija na berzi;
Prodajom ili distribucijom vaučera javnosti ili dijelu javnosti (poseban problem koji
prati prodaju ili distribuciju vaučera je činjenica da često, zbog njihove isuviše široke
distribucije, ne postoji grupa vlasnika vaučera koji su kompetentni ili odgovorni za
upravljanje preduzećem);
Otkupom od strane zaposlenih ili menadžera;
Kombinacijom nekoliko metoda.
Svaki od ovih metoda ima ulazne tačke ili rizike korupcije, od kojih su neki
generalno primjenjivi, a drugi specifični za pojedini metod.
3.
PROCES PRIVATIZACIJE U BIH
3.1.
Proces privatizacije
5
Privatizacija praktično svakog pojedinačnog preduzeća odvija se kroz identični
proces od četiri (4) koraka:
Strateško razmatranje i odlučivanje: razmatranje i postavljanje političkih i
ekonomskih ciljeva, uključujući očekivanja od uvoza kapitala i/ili znanja i pristupa
tržištima i tehnologiji; evaluacija političkog i ekonomskog okruženja; selekcija
privatizacionih kriterija; procjena privatizacionih rizika; razvoj strategije za borbu
sa političkim poteškoćama, kao što je otpor javnosti ili zaposlenih i menadžera
preduzeća prema privatizaciji, što je zapravo otpor (organizacionim) promjenama.
2
Priprema privatizacije: neophodne fizičke, finansijske (npr. tretman starog duga) ili
organizacione, strukturalne ili kadrovske promjene prije privatizacije, kako bi se ona
olakšala; procjena imovine i obaveza preduzeća; eventualno određivanje minimalne
cijene; formulisanje investicija i mjera za zaštitu zaposlenih, koje će novi vlasnik
preduzeti; određivanje zakonske i druge odgovornosti za postupanje sa „starim
dugom za zaštitu životne sredine“; garancije da će preduzeće zaista nastaviti da
posluje i/ili garancije kvaliteta proizvoda; izrada nacrta neophodnih pravnih akata.
Marketing: potraga za strateškim investitorom, tenderski ili aukcijski proces,
oglašavanje i druge marketinške aktivnosti kao što su: direktne ponude, turneje, itd.
Evaluacija ponuda/ponuđača, pregovori i zaključivanje ugovora.
3.2.
Bosna i Hercegovina u poslijeratnoj tranziciji
Iako je od rata prošlo skoro šesnaest godina, Bosni i Hercegovini tek slijedi značajan
ekonomski oporavak. Uzimajući u obzir vrijeme koje je BiH izgubila tokom rata devedesetih
godina i dugi period tranzicije do kraja devedesetih (koji je zapravo još uvijek u toku), ova
decenija reformi nije uspješno iskorištena kako bi se dovršili svi ključni procesi i kako bi se
omogućilo da država sustigne ostale zemlje koja se više uznapredovale u ovom procesu.
Tek nedavno je BiH prebacila fokus sa poslijeratne rekonstrukcije na transformaciju
prema tržišnoj ekonomiji i sporom otvaranju za strane investicije. Međutim, strani i domaći
investitori se suočavaju sa brojnim preprekama, uključujući složen pravni i regulatorni
okvir, netransparentne procedure poslovanja, slabe sudske strukture i korupciju.
Prema izvještaju Svjetske banke „Doing Business 2009”, BiH je sa 117. mjesta na
kojem je bila prethodne godine, pala na 119. mjesto. Sada je na posljednjem mjestu među
zemljama Evrope i centralne Azije kada su u pitanju vrijeme i troškovi osnivanja preduzeća,
kao i troškovi registrovanja imovine.
2 Preduzeće će moći pristupiti promjenama samo ako postoji dovoljan nivo znanja o tome šta i kako treba mjenjati.
No, prije svođenja bilo kakvih promjena neophodno je definisati sve organizacione karakteristike i mogućnosti
zaposlenih da prihvate nove kulturne obrasce. Neophodno je ubjediti zaposlene da je napredak moguć jedino kroz
promjene. Zagovornici promjena polaze od toga da su promjene poželjne jer donose beneficije, korist. Protivnici
ističu teškoće u izvođenju promjena, nejasne posljedice po njihov status, sigurnost, navike... Dakle, postoji „sukob
kultura”, pa je zadatak menadžera da “otporaše” prevede u dijelove koje podržavaju promjene (ubjeđivanjem,
demonstracijom prednosti, davanjem garancija, itd).
6
