Razvoj proizvoda
UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
FAKULTET ZA PROIZVODNJU I MENADŽMENT
TREBINJE
RAZVOJ PROIZVODA
Student: Kandić Dijana M-69/14
Profesor: prof.dr Dušan Jokanović
Trebinje, decembar 2018. godine
Sadržaj:
UVOD.........................................................................................................................................3
1. Pojam proizvoda................................................................................................................ 4
2. Razvoj proizvoda............................................................................................................... 6
3. 3D skeneri...........................................................................................................................9

1. Pojam proizvoda
Proizvodom smatramo sve što se može ponuditi na tržištu, sa svrhom da izazove pažnju,
podstakne na kupovinu, upotrebu, potrošnju, a time se mogu zadovoljiti želje ili potrebe
kupaca. Među proizvode se ne ubrajaju samo opipljiva dobra. U širem smislu, u proizvode
ubrajamo fizičke predmete, usluge, osobe, mjesta, organizacije, ideje ili spletove navedenih
jedinica.
Definicija proizvoda obuhvata skup fizičkih, uslužnih i simboličkih obilježja od kojih se
očekuje da kupcu pruže zadovoljstvo, odnosno upotrebnu vrijednost.
Proizvod je sveukupnost opipljivih i neopipljivih svojstava uključujući funkcionalne,
socijalne i psihološke koristi i zadovoljstva. Proizvod može biti ideja, usluga, roba ili bilo koja
kombinacija tih triju pojmova. Ta definicija takođe podrazumjeva usluge koje idu u proizvod
kao što su instaliranje proizvoda, garanciju, informacije o proizvodu, osiguranje popravka i
održavanja.
Pod proizvodom se podrazumijeva sve ono što je ponuđeno na tržištu s ciljem da se
zadovolje potrebe ili želje potrošača u procesu razmjene. Proizvodi imaju materijalni karakter,
dok ga usluge nemaju.
Proizvod, a jednako tako i usluga, nesumnjivo moraju imati upotrebnu vrijednost jer u
protivnom njihova proizvodnja nema nikakvog ekonomskog smisla.
Proizvodom smatramo konačni rezultat proizvodne djelatnosti koji, za razliku od usluge,
postoji i nakon što je završen proces njegove proizvodnje, te svojim predmetnim oblikom i
svojstvima zadovoljava određenu potrebu.
Postoje dva kriterija za klasifikaciju proizvoda. Prema vrsti potrošača proizvod jesu
trajnost i opipljivost proizvoda. Prema kriteriju trajnosti i opipljivosti proizvodi se
dijele na potrošna i trajna dobra. U potrošna dobra ubrajaju se proizvodi koji se troše
jednokratno ili tokom nekoliko upotreba kao na primjer čokolada, voćni sok, sredstvo
za čišćenje sanitarija i slično. Nezavisno o vrsti proizvoda vrijedi nekoliko opših
odrednica za osmišljavanje i proveđenje aktivnosti: dostupnost proizvoda za potrošača i
lokacija na kojoj se proizvod prodaje posebnoo su važni zbog činjenice da se proizvodi
konzumiraju u kratkom roku pa postoji česta potreba za njihovom kupovinomm.
Potrebna su znatna i kontinuirana ulaganja u promotivne aktivnosti posebno u
oglašavanje u koje treba izazvati interes potrošača za proizvod, odnosno u kasnim
fazama životnog ciklusa proizvoda podsticati lojalnost potrošača .
Trajna dobra čine proizvodi koji se koriste tokom dužeg vremenskog perioda, a
ako se koriste u skladu sa uslovima njihove upotrebe, traju godinama. To su na
primjer kućanski aparati poput televizora, mašine za veš, namještaja, prevoznih sredstva i
slično. Pri upravljanju proizvodima iz ove skupine stručnjaci se trebaju posebno
usredotočiti na tržišna obilježja kao što su usluga potrošaču i garancija. Ličnu prodaju
trebaju posmatrati, organizovati i provoditi istovremeno kao oblik promotivne aktivnosti i
kanala prodaje/distribucije.
Proizvodi krajnje potrošnje kupuju se za ličnu potrošnju ( pojedinca, više ili svih
članova domaćinstva), a zavisno o kupovnim navikama potrošača proizvodi se dijele u
četiri podkategorije a to su:
obični proizvodi,
posebni proizvodi,
specijalni proizvodi ,
ne traženi proizvodi.
Stručnjaci za planiranje proizvoda trebaju o proizvodu razmišljati na dva nivoa.
Svaki nivo dodaje više vrijednosti klijentu. Temeljni nivo je osnovni proizvod, koji
odgovara na pitanje: Šta kupac zapravo kupuje? Na drugom nivou, stručnjaci zaplaniranje
proizvoda moraju pretvoriti osnovnu korist u očekivani proizvod. Očekivani proizvodi mogu
imati pet svojstava:
nivo kvaliteta,
obilježja proizvoda i usluga,
stil,
ime marke,
pakovanje.
Stručnjak za planiranje proizvoda mora stvoriti prošireni proizvod oko osnovnih i
očekivanih proizvoda tako što će ponuditi dodatne usluge i koristi potrošačima. Proizvod nije
samo skup opipljivih obilježja. Klijenti uglavnom vide proizvode kao složene skupine koristi
koje zadovoljavaju njihove potrebe. Pri razvijanju proizvoda stručnjaci prvo moraju odrediti
osnovne potreba potrošača koje će proizvod zadovoljiti. Zatim moraju osmisliti očekivani
proizvod i konačno naći način da ga prošire kako bi stvorili skup koristi koje će najbolje
odgovarati klijentima. Danas se konkurencijauglavnom razvija na razini proširenja proizvoda.
Upravljanje proizvodom kao nužan dio proizvodnje može se provoditi kao djelatnost
upravljanja u primarnoj, sekundarnoj ili tercijarnoj proizvodnji gdje je cijenjen kao kolektivni
izraz koji se koristi za opisivanje širokog broja različitih aktivnosti koje se provode u interesu
isporuke određenog proizvoda na namjeravanom tržištu. Upravljati se proizvodom mora kako
bi firma osigurala dugoročni opstanak poslovanja i konkurentsku prednost. Zadaci koji su
uključeni u ovu temu trebali bi obuhvatiti planiranje proizvoda i stavljanje u promet proizvoda
u svim fazama životnog ciklusa. Iz praktične perspektive, upravljanje proizvodom može
sadržati dvije stručne discipline, a to su planiranje proizvoda i marketing proizvoda, iako ih
neke firme često doživljavaju kao jednu disciplinu - upravljanje proizvodima. Uopšteno,
organizacije zavise od sposobnosti tima koji upravljaju proizvodima:
1) Tim mora obavljati i poslove koji su usresređeni na zahtjeve kupaca, te tu
koriste pet glavnih područja upravljanja proizvodom , i to: ljudi, proizvod,
proces , postrojenja i program, s ciljevima balansiranja raspona potreba. Potrebe
mogu uključivati smanjenje troškova i maksimiziranje kvaliteta.
2) Maksimalno iskorištavanje proizvoda uz održavanje ravnoteže između zaliha i
inventara, a uz istovremeno zadovoljenje potreba tržišta, odnosno potrošača.
Kako većina poduzeća ima splet proizvoda koje sadrži više proizvoda, sudbina
tvrtke je rijetko vezana za jedan proizvod. Struktura životnog vijeka postaje složena
kada su različiti proizvodi iz spleta u različitim stadijima životnog vijeka. Dok je jedan
proizvod u fazi pada, drugi su u fazi uvođenja ili rasta. Poduzeća se suočavaju sa
dvostrukim problemom produžavanja života postojećih proizvoda i uvođenja novih
proizvoda da bi ostvarila prodajne ciljeve organizacije. Proizvodi su rođeni. Oni žive i
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti