Romski jezici

Romski jezici

Istočnoromanski jezici zasebna su grana romanskih jezika. Kao i ostali romanski jezici, istočnoromanski jezici razvili su se iz narječja latinskog jezika, odnosno tzv. “vulgarnog latinskog,” latina vulgata, kojim su, u kasno doba Rimskog carstva i nakon njegova raspada, govorili obični ljudi. Najprihvaćenija pretpostavka o porijeklu je da su se istočnoromanski jezici razvili na prostorima oko Dunava u rimskoj Daciji i Meziji te da su govornici ovih nakon raspada Rimskog carstva, u velikoj većini, migrirali na sjever na područje današnje Rumunjske. To je jedan od razloga zbog kojeg se istočnoromanske jezike (kod nekih autora) smatra dijalektima rumunjskog jezika, a dijele se na cetiri podgrupe: Istrorumunjski jezik Rumunjski jezik Aromunski jezik Meglenski jezik
Istrorumunjski jezik je jezik istočnoromanske skupine, kojim na sjeveru Istre u nekoliko sela, poglavito Žejane, danas govori nekoli stotina Ćiribiraca (555 oo 1,500). Za neke lingviste istrorumunjski jezik je dijalekt rumunjskog. Govornici istrorumunjskog jezika su Ćiribirci ili Istrorumunji. Tačan broj govornika nije poznat, u UNESCO-voj Crvenoj knjizi (Red Book of Endangered Languages[1]) spominje se broj od između 500 do 1,000 osoba. Etnički su Ćići međutim daleko brojniji. Mnogi su poprimili hrvatski jezik i danas se smatraju Hrvatima, a znatan dio je ’50-tih godina dvadesetog stoljeća iselio u prekomorske zemlje
Rumunjski jezik (tačnije, dačkorumunjski) najrašireniji je i, po broju govornika, najsnažniji iz grane istočnoromanskih jezika. Materinji je jezik za oko 25 miliona ljudi, a ima status službenog jezika u Rumunjskoj, Moldaviji i Autonomnoj Pokrajini Vojvodini (uz srpski, hrvatski, mađarski, slovački i rusinski). Prostor Rumunjske je u klasično doba bio naseljen plemenima indoevropskih Dačana. Rimljani ovo područje osvajaju od 101. do 107. po Kristu te dijelovi Dacije (Mala Vlaška, Banat i Transilvanija) postaju rimska provincija. Dokazi upućuju da je u idućih 165 godina došlo do značajne kolonizacije iz ostatka Rimskog carstva pa vulgarni latinski postaje uobičajen jezik u upravi i trgovini.