1
ŠKOLSTVO U EUROPI (XIX stoljeće)
- SEMINARSKI RAD IZ KOMPARATIVNE PEDAGOGIJE-
4
2. ŠKOLSTVO U EUROPI U PRVOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA
2.1. FRANCUSKA
1802. godine u Francuskoj, nakon potpisivanja konkordata s rimskim papom,
svećenstvo dobiva pravo osnivati svoje obrazovne institucije, tj. Škole, premda pod kontrolom
države. Također se u sve škole ponovo uvodi vjeronauk.
Od 1802. Godine u Francuskoj se organiziraju dvije vrste srednjih škola, a to su liceji i
koledži (college). Školovanje nije bilo besplatno već se školarina plaćala prema imovnom
stanju roditelja.
Od 1806. do 1808. godine, za vrijeme Napoleonova carstva upravu i organizaciju škola
preuzima država. Državna uprava je prepustila općinskim upravama nadležnost nad osnovnim
školstvom, a one nisu mogle materijalno uzdržavati škole, pa je narod i dalje ostajao
nepismen. Ženska djeca nisu bila obuhvaćena osnovnom školom, jer državna uprava nije
pokazivala interes za njihovo školovanje.
S druge strane, u doba Napoleona, srednjim školama se posvećivalo puno više pažnje.
Privredi i društvenoj upravi bili su potrebni raznovrsni stručni kadrovi. Još uvijek se teži
odgoju mladih u vojničkom duhu i disciplini.
Visoko školstvo, u toku Napoleonove uprave ima zadatak obrazovati činovnike, pravnike i
lječnike. Broj visokoškolskih ustanova se povećava, a posebice pravničkih škola, vojničkih
škola, medicinski fakulteta, teoloških fakulteta i fakulteta za književnost.
U toku julske monarhije (1830 – 1847) školstvo doživljava nove promjene. Državna uprava
potiče brže razvitak obrazovanja, a zakon obvezuje svaku općinu da otvori školu za dječake,
te se time povečava broj učenika. Osnovno obrazovanje nije bilo besplatno, ni obavezno.
Za vrijeme Drugog carstva (1852 – 1870) francusko je školstvo bilo centralistički
organizirano.
5
2.2. NJEMAČKA
Početkom XIX. stoljeća počeo je razvitak narodnih odnosno osnovnih škola,
a time je i broj škola porastao. Otvorene su mnoge učiteljske škole. Utjecaj na razvoj
osnovnih škola imala je politička reakcija, te se sve više pažnje posvećuje nastavi religije i
odgoju „nacionalnog duha“. 1854. godine osnovne škole se u potpunosti stavljaju pod vlast
svećenika, a samim time vjeronauk dolazi na prvo mjesto u nastavnim planovima. Rad u školi
većinom je učenje na pamet, bez samostalnog razmišljanja učenika.
Gimnazije su i dalje bile privilegirane škole u kojima se školovala plemićka omladina, koja se
pripremala za sveučilišne studije. Osim gimnazija postojale su i realne škole.
Osim osnovnih i srednjih škola razvijaju se i sveučilišta, čiji je zadatak bio razvijanje
znanstvenog rada. Pokretač razvoja sveučilišta u Njemačkoj bio je Wilhelm Humboldt, koji
je osnovao i sveučilište u Berlinu (1810). Osim u Berlinu sveučilišta se osnivaju i u Breslau,
Götingenu, Bonnu i Münchenu.
Razvitak industrije u Njemačkoj uzrokovao je i osnivanje velikog broja viših tehničkih škola
Slika 1. Wilhelm Humboldt
7
2.4. RUSIJA
Prvo ministarstvo prosvjete u Rusiji osnovano je 1802. godine. Zemlja je tada bila
podijeljena na šest školskih okružja sa skrbnikom prosvjete na čelu. Prema Ustavu iz 1804.
godine, školski sustav obuhvaćao je ove vrste škola:
1. Parohijske škole 2.Kotarske škole 3.Gimnazije 4.Sveučilište
Parohijske škole bile su u gradovima i selima, a nastavni predmeti su bili vjeronauk i moralne
pouke, čitanje i pisanje, računanje, građa čovječjeg tijela i čuvanje zdravlja. Kotarske škole su
se osnivale u kotarskim i
1
gubernijskim mjestima i trajale su dvije godine. Gimnazije se
osnivaju u gubernijskom gradu.1804. godine ministar prosvjete te zastupnik staleškog sistema
škola bio je A.S. Šiškov. On je kočio razvitak slobodne misli, uveo je cenzuru i povećao
netrpeljivosti među staležima. Osnovno načelo bila je izreka: „Učiti cio narod pismenosti
donosi više štete nego koristi.“.1830. godine car Nikola I. uveo je birokratsko-policijski
sistem upravljanja u školama. Gimnazije se tada odjeljuju od sveučilišta. U nižim razredima
uvode se tjelesne kazne, a obrazovanje se svodi na formulu: pravoslavlje, samodržavlje i
narodnost. 1835. godine donesen je Sveučilišni ustav koji ukida sve elemente tzv. akademskih
sloboda. Broj škola u tom razdoblju posetepeno se povećava pod utjecajem industrije.
Osnovan je Tehnološki institut, te više srednjih i nižih gospodarskih, tehničkih i trgovačkih
škola. 1864. godine objavljena je Uredba o osnovnihm školama, prema kojoj su u nastavnom
planu bili vjeronauk, rusko i crkveno slavensko čitanje, pisanje, osnovne računske radnje, te je
moguće i pjevanje. Osnovne škole bile su namijenjene djeci bez obzira na imovinsko stanje i
vjeroispovijest. Školarinu su određivali osnivači škola, a to su uglavnom bile ustanove te
seoska i gradska društva.
Reforme šezdesetih godina obuhvatile su i srednje škole. Zakon je propisao tri tipa
sedmorazrednih gimnazija, a to su bile: klasične gimnazije (s grčkim i latinskim), klasične
gimnazije samo s latinskim i realne gimnazije.
1
Gubernija
je administrativno-teritorijalna jedinica u
Carskoj Rusiji
. Na čelu gubernija nalazili su se
gubernatori.
Gubernije postoje od
18. prosinca
1708
., kada je
Petar Veliki
podijelio
Rusiju
na osam gubernija.
8
2.ŠKOLSTVO U EUROPI U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA
3.1. FRANCUSKA
U osmom desteljeću 19. stoljeća provedene su školske reforme. Doneseni su
zakoni po kojima je školska obvaveza obuhvatila djecu od šeste do trinaeste godine života.
Nastava je bila besplatna. Škole nisu nadzirali svećenici, stoga nije bilo vjeronauka. Crkva je
sačuvala svoje pozicije samo u privatnim školama, kojih je u to doba u Francuskoj bilo oko
13000. Nakon završene osnovne škole, školovanje se nastavlja u višim narodnim školama,
koje traju tri godine i pripremaju učenike za stručna zvanja.
Reforma srednjih škola provedena je 1880. godine. Proširen je program matematike, prirodnih
predmeta i modernih živih jezika. Također je uvedena filozofija. Organizirali su se i posebni
ženski liceji s petogodišnjim trajanjem, a njihov cilj je bio odgojiti buduće majke za „domaće
ognjište“.
3.2. ENGLESKA
1880. godine u Engleskoj je donesen zakon o osnovnom obrazovanju.
Prema tom zakonu Engleska je podijeljena na okruge, a u naseljima se formiraju školski
odbori. 1893. godine uvedena je opća školska obaveza za djecu od sedme do jedanaeste
godine.
U drugoj polovicci 19. stoljeća u Engleskoj su postojale ove srednje škole:
- škole koje se izdržavaju od školarine učenika ili različitih zaklada
- škole koje su otvarale privatne osobe ili društvene organizacije
10
1870. godine objavljen je Školski nastavni red. Njime su određeni ciljevi nastave i odgoja. On
je u 20. stoljeću unaprijeđen. Počele su se osnivati dječje predškolske ustanove tzv. zabavišta.
Školska obaveza je produžena na osam godina.
Pod utjecajem naprednog radničkog pokreta zahtijeva potpuno odvajanje škole od crkve što
znači i ukidanje vjeronauka u školama, besplatnost školovanja, besplatna podjela udžbenika
siromašnim učenicima i dr.
Potkraj 19. stoljeća osim klasičnih gimnazija, osnivaju se realke i reofrmirane su realne
gimnazije, premda su klasične gimnazije i dalje ostale privilegirane srednje škole.
3.5. RUSIJA
Uredba o osnovnim školama u Rusiji objavljena je 1864. godine. U toj uredbi
uvedene su neke promjene, ali Biblija je i dalje na prvom mjestu. Osnovne škole bile su
pristupačne djeci različitog imovnog stanja, bez obrzira na vjeroispovijesti.
Zakon u Rusiji propisivao je 3 tipa sedmorazrednih gimnazija:
-
klasične gimnazije s grčkim i latinskim jezikom
-
klasične gimnazije samo s latinskim jezikom
-
realne gimnazije
Sveučilišta su šezdesetih godina bila reformirana. Rektor i dekani mogli su biti birani, a i
policijski nadzor je oslabljen.
11
4.ŠKOLSTVO U HRVATSKOJ U DRUGOJ POLOVICI XIX st.
Reformiranje školstva u europskim zemljama u drugoj polovici 19. stoljeća u
vidu afiramcije uloge prosvjete i učiteljstva imalo je veliki utjecaji i na školstvo u Hrvatskoj.
Hrvatsku u 19. stoljeću obilježio je Hrvatski narodni preporod protiv germanizacije,
mađarizacije i talijanizacije Hrvatske i Hrvata što je dovelo do reforme hrvatskog jezika i
velikog razvoja kulture.Ubrzani razvoj hrvatskog školstva posljedica je i novog državno-
pravnog položaja Hrvatske unutar Austro-ugarske monarhije, gdje je Hrvatska dobila
autonomiju na području školstva, pa je i preuzela upravu nad školstvom. Među prvim
zadaćama tadašnje vlade bilo je preuređenje hrvatskog školstva autonomnim zakonom.Tako
je na inicijativu bana Ivana Mažuranića 1874. donesen 1. školski zakon pod nazivom “Zakon
od 14. listopada 1874. ob ustroju šučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u
kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji”.
Možda najznačajniji pomak u školstvu je uvođenje obaveznog i besplatnog pohađanja opće
pučke škole i nadležnost i vlast države nad školama, a Crkvi je ostavljeno da samostalno
uređuje i nadzire samo nastavu vjeronauka.
4.1. ŠKOLSKI ZAKON U HRVATSKOJ
Iz samog Zakona možemo dobiti konkretne informacije o vrstama i načinu
rada škola u drugoj polovici 19. stoljeća.
Pučke škole mogle su biti javne ili privatne, a dijelile su se na opće pučke i građanske škole.
Općim pučim školama pripadale su i opetovnice i strukovne škole.
Opće pučke škole su imale četiri razreda. Učiteljice (žene) su mogle podučavati samo žensku
djecu, a mušku samo u 1. i 2. razredu dok učitelji nisu imali ograničenja, odnosno u školama
se ukoliko je moguće trebalo organizirati razdovjeno podučavanje muške i ženske djece.
13
U 19. stoljeću, točnije 1874. godine osnovano je Sveučilište u Zagrebu u današnjem obliku od
strane austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Franje Josipa I, a to je ujedno i najstarije
sveučiliše s neprekidnim trajanjem u Hrvatskoj (od 1669.).
Prvo osnovano sveučilište na prostoru današnje Hrvatske bilo je Sveučilište u Zadru
(Universitas Studiorum Jadertina), koje je od svog osnutka 1396. djelovalo do 1807. godine.
Od tada su u Zadru djelovale ustanove visokog školstva koje su pripadale drugim
sveučilištima do ponovnog osnivanja Sveučilišta u Zadru 2002. godine
2
Slika 4. Universitas Studiorum Jadertina
ZAKLJUČAK
2
Prvo osnovano sveučilište na prostoru današnje Hrvatske bilo je
Sveučilište u Zadru
(
Universitas
Studiorum Jadertina
), koje je od svog osnutka
1396
. godine djelovalo do
1807
. godine.
14
Da bi smo shvatili kako je školstvo u europi tj u određenim zemljama europe
napredovalo, morali smo proći kroz cijelu njihovo povijest. Iako je kod nas školstvo toliko
uznapredovalo da nam više ne trebaju ni krede, ni table ni ostala školska pomagala, vidimo da
je to nekad bio neophodan pribor za rad u školstvu. Svaka od ovih zemalja imala je svoje
uspone i padove u toku širenja i uznapredovanja školstva, i obrazovanja svojih stanovnika.
Širile su svoje programe, svoje nastavne planove , sve u svrhu detaljnijeg i boljeg školstva.
Imali su puno vrsta škola, neke su se i do dan danas zadržale a neke su „kako došle tako i
otišle“ , imali su mnogo grana nauka (matematika, gimnastika, prirodopis, vjeronauka.) koje
također i dan danas susrećemo u našim obrazovnim institucijama. S ovim svojim zaključkom
bih završila ovaj svoj seminarski rad, te zatvorila svoju temu o XIX –om stoljeću.
