Odlomak

Uvod
Kao i u mnogim drugim aspektima savremenog društva, i u sferi vladavine i politike dešavaju se velike promjene. Vladavina se odnosi na sprovođenje politike, donošenja odluka i pitanja od državnog značaja od strane zvaničnika koji predstavljaju dio političkog aparata.
Politika se odnosi na sredstva koja koristi vlast da bi odredila obim i sadržaj aktivnosti vezanih za vladavinu. Sfera političkog može da se prostre daleko izvan sfera državnih institucija kao takvih. Moć je sposobnost pojedinaca ili grupa da ostvari sopstvene interese, čak i ako se drugi tome protive. To ponekad podrazumijeva i upotrebu sile, kao što je učinila indonežanska vlast pri slamanju demokratskog pokreta u Istočnom Timoru. Moć predstavlja element skoro svih društvenih odnosa, međutim u ovom poglavlju ce se samo raditi uži aspekt moći vezan za vladavinu. Vlast se odnosi na legitimno korištenje moći kojom raspolaže vlada. Legitimnost podrazumijeva da su oni koji su podređeni državnoj vlasti sa tim saglasni. Kont je odbacujuci iz filozofije metafiziku, smatrao da su ideje o narodnom suverenitetu, o politickoj liberalnoj demokraciji, o klasnoj borbi, o drzavni kao moci vladajuc klase, da su ove ideje iste špekulacije, te da ih treba odbaciti, pa konsekventno tome, odbacuje ideju liberalizma, tj.slobode individua. Kod njega individua ne postoji, to je cista apstrakcija, rezultat špekulativnog uma

Pojam države
Država postoji kad postoji politički aparat ( institucije, kao što su parlament ili kongres,
zajedno sa državnim organima i njihovim službenicima ), koji omogućuje vladavinu nad
određenom teritorijom, pravni sistem koji je podržava i vojna sila koju može da koristi za
sprovođenje svoje politike. Sva moderna društva su nacionalne države, što znači da najveći dio njegove populacije čine građani koji se smatraju pripadnicima istog naroda. Njihove glavne odlike su: suverenitet, građanstvo/džavljanstvo, nacionalizam. Suverenitet je kada država ima vrhovnu vlast nad teritorijom sa jasno definisanim granicama. Građanstvo je pojam koji se odnosi na to da danas skoro svaki čovek pripada nekom nacionalnom političkom poretku, tj.da je pripadnik neke države i da ima ista prava i obaveze kao i ostali ljudi u toj državi.

Nacionalizam je skup simbola i verovanja koji rađa osećaj pripadništva određenoj političkoj zajednici. Tipovi političke vlasti Danas se većina društava deklariše kao demokratska – to jest da je u njima vladavina naroda, ali bez obzira na to drugi oblici političke vlasti nastavljaju da postoje. Monarhija -je politički sistem u kojem na čelu države stoji jedna ličnost čija se vlast nasleđuje unutar porodice iz generacije u generaciju. Neke moderne države, kao što su Britanija i Belgija i dalje imaju monarhe na čelu, ipak oni su danas svedeni na figure bez većeg uticaja. Demokratija u svom osnovnom značenju, podrazumijeva politički sistem u kojem vlada narod, a ne monarh ili aristokratija. Ovo, možda, zvuči nedvosmisleno i jednostavno, ali u stvarnosti često nije tako. Ipak demokratija se smatra političkim sistemom koji je u stanju da obezbijedi političku jednakost, zaštitu sloboda i prava, odbranu zajedničkih interesa, ispunjenje potreba građana, i mogućnost odlučivanja koje podjednako uzima u obzir interese svih. U zavisnost od značaja koji se pridaje ovim ciljevima demokratija se može shvatiti kao, prije svega, oblik narodne vlasti ( samouprava ), ili kao okvir u kojem se pruža podrška odlukama koje donose drugi.
Participativna demokratija U participativnoj ( direktnoj ) demokratiji odluke se donose zajednički od strane onih kojih se takve odluke tiču. Taj prvobitni oblik demokratije postojao je u drevnoj Grčkoj. Samo manjina u društvu je imala status građana, redovno su se sastajali radi razmatranja političkih pitanja i donošenja značajnih odluka. Ovakav oblik demokratije danas nema veliki značaj, mada neki aspekti participativne demokratije igraju izvjesnu ulogu u savremenim društvima. Zbog teškoća praktične prirode, participativna demokratija nije baš raširena, osim u specifičnim slučajevima kao što je referendum.
Predstavnička demokratija Mnogo je češća predstavnička demokratija, politički sistem u kojem u donošenju odluka ne učestvuje cijela zajednica, nego to u njeno ime čine izabrani predstavnici. Na nivou nacionalne vlade, ova vrsta demokratije pojavljuje se u obliku izbora za kongres, parlament i slična tela, ali postoji i na drugim nivoima, recimo u pokrajinama, gradovima, okruzima, srezovima i ostalim oblastima. Zemlje u kojima glasači mogu da biraju između dvije ili više stranaka i gdje svaki punoljetni građanin ima pravo glasa nazivaju se liberalne demokratije.

Autoritarni režim- dok se u demokratiji podržava učešće građana u političkom životu, u autoritarnim državama takvo učešće narodu je, ili potpuno uskraćeno ili svedeno na minimum. Autoritarne države i dan danas postoje, Irak pod vođstvom Sadama Huseina (bilo nekad) predstavlja primjer ovakve vrste države, kao i Saudijska Arabija i Kuvajt. Singapur se navodi kao primjer ,,meke autoritarnosti’’. Globalno širenje liberalne demokratije- sredinom sedamdesetih godina, više od dve trećine društava su bile autoritarne, danas je to manje od jedne trećine. Koji su razlozi za to razmotrićemo u sljedećem odjeljku.
Pad komunizma – sistemi su se nekada delili na liberalnu demokratiju i komunizam, koji je postojao u bivšem Sovjetskom Savezu i Istočnoj Evropi. Sto godina nakon Marksove smrti počinje da se ostvaruje njegova prognoza radničke revolucije. Međutim kada su svi pomislili da se komunizam nikad nece iskorjeniti, počele su masovne revolucije i pobune, socijalistički autoritarni režimi su padali jedan za drugim. I danas komunizam postoji u Kini, ali i tamo se vrši konstantni pritisak da se sistem prebaci u liberalni komunizam.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari