Slavko Obrenović Maturski rad
Uvod
U svakodnevnom životu se jako često susrećemo sa pojmom zastupanja pri zaključivanju
pravnih poslova, bilo da angažujemo osobe za izvršenje određenog posla, bilo da smo i samo
angažovani. U nastavku ovaj rad će se bazirati na pravima i obavezama koje proizilaze iz
samog instituta zastupanja, kako za zastupnika, zastupanog, tako i za drugu stranu.
Zakonski zastupnik je fizičko lice koje je zakonom ovlašćeno da preduzima pravne radnje u
ime i za račun zastupanog.
Direktno na osnovu zakona maloljetnu djecu zastupaju roditelji. Zastupanje djece u svim
pravnim poslovima i njihovo predstavljanje pred državnim organima je zakonska dužnost i
pravo roditelja. Zastupanje djeteta traje dok ono ne stekne poslovnu sposobnost. Roditelji, po
pravilu, ne mogu zastupati dijete u pravnim radnjama koje su vezane streogo za ličnost
maloljetnika.
Na osnovu zakona privredno društvo, po pravilu, zastupa direktor. Osnivačkim aktom,
odnosno statutom društva može se odrediti da, pored direktora, društvo zastupaju i druga lica.
Tim aktima može se ograničiti ovlašćenje zastupnika na zaključivanje određenih ugovora ili
na vršenje drugih pravnih radnji, a može se odrediti da zastupnik zaključuje ugovore i vrši
druge pravne radnje samo samo uz saglasnost organa upravljanja. Ovlašćenja zastupnika
društva, odnosno ograničenja njegovih ovlašćenja i prestanak prava zastupanja upisuje se u
registar.
2
Slavko Obrenović Maturski rad
njihovih zastupnika
3
. Pravilo je da zaključenju braka prisustvuju oba buduća supružnika.
Samo u naročito opravdanim slučajevima, nadležni opštinski organ uprave može rešenjem
dozvoliti da se brak zaključi u prisustvu samo jednog od budućih supružnika i punomoćnika
drugog supružnika . Zastupanje deluje tako da ugovor ili drugi pravni posao koji zaključi
zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlašćenja obavezuje neposredno
zastupanog i drugu ugovornu stranu. Zastupnik je dužan obavestiti drugu ugovornu stranu da
istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi, ugovor proizvodi pravno dejstvo za
zastupanog i drugu ugovornu stranu, ako je ona znala, ili je iz okolnosti mogla zaključiti, da
on istupa kao zastupnik
4
. Prema svemu iznesenom, zastupanje možemo posmatrati kao
vršenje pravnog posla za drugog
5
.
1.1. Istorijski razvoj zastupanja
Rimsko pravo nije prihvatalo, niti poznavalo institut zastupanja u današnjem smislu tog
značenja.
6
Ono nije poznavalo mogućnost samostalnog sklapanja pravnog posla putem
zastupnika tako što bi pravne posljedice zaključenog posla išle u korist ili na teret gospodara
posla. Staro ius civile je obligacione odnose posmatralo kao intuitiu personae i u skladu sa tim
prava i obaveze iz oobligacionog odnosa padala su samo na prisutna lica, koja su neposredno
učestovala u stvaranju obligacionog odnosa. Trećim licima strane su se mogle služiti kao
glasnicima (nuntius) ukoliko propisane formalnosti nisu zahtjevale isključivu prisutnost
stranaka
7
. U to doba prevladavalo je shvatanje da samo lice koje neposredno sudjeluje
prilikom nastanka obligacionog odnosa, može biti nosilac prava i obaveza koji iz njega
proizilaze. Nužno je napomenuti da u to vrijeme ipak postoji mandat i zastupanje
maloljetnika, ali je sam mandator, odnosno tutor, lično bio vezan pravnim poslom koji je
poduzimao za zastupanog. Protekom vremena i usljed sve većih potreba za drugačijim
načinom nastanka pravnih poslova, stvaraju se mogućnosti postupanja putem zastupnika, tj. u
3
Član 75. ZVP FBiH („Službene novine FBiH“, broj 2/98, 39/04, 73/05),
4
Član 85. ZOO FBiH (“Službeni list SFRJ”, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, “Službeni list RBiH”, br. 2/92,
13/93 i 13/94)
5
Bikić Abedin, „Obligaciono pravo – Opći dio“, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 119
6
Bikić Enes, Zastupanje u domaćem pravu i principima europskog ugovornog prava, Pravni fakultet Univerziteta
„Džemal Bijedić“ u Mostaru, 2008.
7
Bikić Abedin, „Obligaciono pravo – Opći dio“, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 120
4
Slavko Obrenović Maturski rad
ime i za račun zastupanog. Zastupnik tog vremena mogao je biti učesnik pravnog prometa, ali
na takav način da ugovor sklopi u svoje ime, a za račun zastupanog. Razvojem robno-
novčanog preduzetništva (privrede) i uticajem kanonskog prava, u srednjem vijeku dolazi do
renesanse instituta zastupanja i njegove ekspanzije. U tom vremenu otvara se mogućnost da
zastupnik, preduzimajući pravni posao za zastupanog, neposredno proizvodi pravno dejstvo
između zastupanog i druge ugovorne strane. Sam zastupnik ostaje po strani, izvan pravnog
djelovanja sklopljenog ugovora. Ipak, uključenom licu i dalje ostaje mogućnost da sklapa
pravne poslove u svoje ime, a za račun nekog drugog lica. Neprekidnim razvojem ekonomske
razmjene i u uslovima složenijeg pravnog prometa, zastupanje vremenom dobija sve više na
značaju i tako postaje predmet prvih većih kodifikacija građanskog prava. Smatramo da ovaj
institut ima ogroman značaj u savremenom komuniciranju ugovornih strana. U današnje
vrijeme zastupanje zaslužuje veliku pažnju zbog izuzetno komplikovanog i složenog pravnog
prometa među ugovornim partnerima. Možemo zaključiti da je put do nama samom po sebi
podrazumijevajućem i pojavljujućem načinu zastupanja i obliku ovog pravnog instituta bio
veoma dug i težak.
1.2. Zastupanje i posredovanje
Ugovorom o posredovanju posrednik se obavezuje na preduzimanje faktičkih radnji – da će
nastojati pronaći i u vezu dovesti sa nalogodavcem lica koja bi stupila sa njime u pregovore sa
ciljem zaključenja ugovora. Nalogodavac je u obavezi da posredniku plati naknadu ako dođe
do zaključenja ugovora. Posrednik, prema tome, preduzima faktičke radnje, dok zastupnik
preduzima pravne radnje. Ugovor o posredovanju je u našem pozitivnom pravu regulisan u
članovima 813-826 ZOO. Do zaključenja ugovora o posredovanju dolazi na osnovu naloga
komitenta (nalogodavca) koji je upućen posredniku. Ovim nalogom komitent zahteva od
posrednika posredovanje prilikom zaključenja nekog od ugovora robnog prometa. Posrednik
obavlja sve one poslove koji su neophodni da bi došlo do uspostavljanja pravnih i poslovnih
odnosa između poslovnih partnera koji žele da zaključe neki od ugovora robnog prometa uz
nagradu
8
.
Ugovor o posredovanju je neformalan ugovor, a ugovorne strane mogu usloviti punovažnost
zaključenja ugovora pismenom formom.
9
Obaveze posrednika iz ugovora o posredovanju su:
da postupa sa pažnjom dobrog privrednika prilikom posredovanja, da čuva poslovnu tajnu, da
8
Carić Slavko
,
Ugovor o posredovanju u našem pravu
i
poslovnoj praksi
, Pravni život. 11/
2003
godine, str. 159
do 177
5
