OBJAŠNJENJE PREDVIDANJE I RAZUMEVANJE

 

(3 slajd)

NAUCNO OBJAŠNJENJE

Svrha: sticanje odgovarajucih objašnjenja pojava i pravilnosti u proucavanoj stvarnosti jeste 

jedan od osnovnih ciljeva nauke

Znacaj: objašnjenje neke pojave zasniva se na iznalaženju pravilnosti,što je 

suštinski interes 

nauke 

išto omogucuje njen razvoj i napredak

Nacin nalaženja odgovarajucih, uspešnih objašnjenja u nauci jeste jedno od kljucnih pitanja 
filozofije nauke i 

metodologije nauke

Odsustvo opšte saglasnosti oko najadekvatnije koncepcije naucnog objašnjenja

Logicki pozitivizam

Filozofsko istraživanje usredsredeno je na probleme znanja i smisla
Nešto ima smisla ako se može 

verifikovati 

(pokazati istinitim): 

empirijski

 

(putem opažanja)

analiticki

 

(kao logicka ili matematicka tautologija)

Pomocu verfikacije se pokušava da strogo 

razgranici naucno od nenaucnog

Ucenje su 20-ih godina XX veka razvili pripadnici “beckog kruga” (Šlik, Nojrat, Karnap) i 
“berlinskeškole” (Rajhenbah, Hempel)

3.1. Podvodenje pod naucne zakone

Osnove shvatanja naucnog objašnjenja kao podvodenja pod naucne zakone postavio je Poper, a 
celovitu koncepciju razvili su Hempel i Openhajm

 

Komponente “supsumtivnog” modela naucnog objašnjenja:

1. 

naucni zakon (iskaz o opštim pravilnostima) 

EKSPLANANS

2. 

skup iskaza o pocetnim uslovima i                 

EKSPLANANS

3. 

iskaz o pojavi koju bi trebalo objasniti  

EKSPLANANDUM

Primer:

1. Ako se metal zagreva, onda seširi.
2. Ovaj komad bakra se zagreva.
3. Ovaj komad bakra seširi.

3.1.1.1. Logicki uslovi prihvatljivosti

Zakoni koji ulaze u sastav eksplanansa govore o bitnim, opštim i nepromenljivim odnosima izmedu 
pojava.

Logicki uslovi

 prihvatljivog objašnjenja:

a) iskazi u eksplanansu 

ne smeju logicki da slede

 iz iskaza u eksplanandumu

b) iskazi u eksplanansu moraju da budu

 proverljivi

c) 

ne sme postojati snažan razlog za sumnju u istinitost

 iskaza koji sacinjavaju eksplanans

d

) svedocanstvo

 koje podržava iskaze u eksplanansu mora da bude 

nezavisno

 od iskaza u 

eksplanandumu

3.1.1.2. Vrste supsumptivnih objašnjenja

1

S obzirom na prirodu logickog argumenta i odnos izmedu eksplanansa i eksplananduma, moguca su 
razlicita razvrstavanja naucnog objašnjenja:
(1) Deduktivno-nomološka objašnjenja

 

Iskaz  kojim   se  opisuje  pojava   koja  treba  da   bude   objašnjena   (eksplanandum)  sa  

deduktivnom 

izvesnošcu

 sledi iz konjunkcije iskaza o zakonima i iskaza o pocetnim uslovima na kojima se zasniva 

objašnjenje te pojave.

Eksplanandum je logicka posledica eksplanansa
Primer:

1. Sva tela zaronjena u tecnost bivaju lakša.
2. “A” je telo zaronjeno u tecnost.
3. Telo “A” biva lakše.
Postoje razliciti nivoi naucnog objašnjenja (pojedinacne pojave, naucni zakoni, same teorije), pri 
cemu se za objašnjenje koriste opštiji zakoni od onih koje treba objasniti

3.1.1.2. Vrste supsumptivnih objašnjenja

(2) Objašnjenja po verovatnoci

Premise logickog argumenta ne zasnivaju se na univerzalnim zakonima, nego na iskazima o 
statistickoj pravilnosti.

Eksplanandum sledi iz eksplanansa sa velikom verovatnocom

– induktivni argument
Primer:

1. Veliki procenat pacijenata inficiranih streptokokama, ozdravlja 24 casa nakon dobijanja
penicilina.
2. Pacijent M.N. je imao infekciju streptokokama i dobio je penicilin.
3. Pacijent M.N. je ozdravio od infekcije streptokokama 24 casa nakon dobijanja penicilina.

Prigovori:

A. Proces objašnjavanja nije cisto logicki, formalni, nego i sadržajni, saznajni
B. Objašnjenja su cesto samo približna i delimicna i u vecini slucajeva ne nastaju odjednom, nego 
postupno
C. Ne postoji mogucnost izbora najboljeg objašnjenja iz skupa predloženih

3.1.2. Salmonov model statisticke relevancije

_ Objašnjenje je skup iskaza (a ne logicki argument) povezanih odnosom statisticke relevancije.
_ Odgovor na pitanje: “zašto je x koje je clan klase A, clan klase B“?

Primer

: “Zašto je y oslobodeno simptoma neuroze?”

A

 = klasa neuroticara

B

 = klasa osoba oslobodenih neuroticnih simptoma

C1

 = klasa osoba podvrgnutih psihoterapiji

C2

 = klasa osoba nepodvrgnutih psihoterapiji

x

 = neuroticna osoba

y

 = osoba oslobodena simptoma neuroze

Objašnjenje:

 “y je oslobodena neuroticnih simptoma” zatošto:

_ p(B|A&C1) > p(B|A&C2)
_ su A&C1 i A&C2 su uzajamno iskljucujuci i iscrpljujuci podskupovi skupa A
_ je C statisticki relevantno za B unutar A

2

background image

 

reaktivno

 (odredeno iskustvom i datom situacijom) nego i

proaktivno

 (rukovideno ciljem, težnjom, namerom, ocekivanjem)

Primer:

1. Osoba O namerava (želi, teži) da postigne cilj C.
2. Osoba O smatra (zna, veruje) da ne može da postigne Cilj C ako ne ucini A.
3. Osoba O preduzima A.

U Aristotelovom “praktickom silogizmu”:
1. jedna premisa govori o cilju koji covekželi da postigne
2. druga o nacinu i sredstvima neophodnim za postizanje cilja
3. a zakljucak o preduzetoj akciji

Prigovor:

Ovde zakljucak ne sledi sa logickom nužnošcu iz navedenih premisa, jer ista namera može voditi 
raznim akcijama, a pored toga, izbor sredstava za postizanje cilja zavisi od racionalnih, moralnih, i 
drugih cinilaca.

3.1.6. Geneticka objašnjenja

Dogadaj ili stanje koji su nastupili objašnjavaju se takošto se pokazuje da su oni rezultat 
prethodnih dogadaja.
Prigovor:

Geneticko objašnjenje može da se rašclani na niz objašnjenja po verovatnoci, ali te premise ne 
predstavljaju skup dovoljnih (vec u najboljem slucaju nužnih) uslova za dogadaje koji se njima 
objašnjavaju.

3.1.7. Kritika postojecih modela objašnjenja

Pri ocenjivanju modela naucnog objašnjenja važna su tri pitanja:
1.š

ta je akt objašnjavanja

?

2.šta je proizvod akta objašnjavanja?
3. Kako se proizvodi akta objašnjavanja ocenjuju?

Prigovor:

A. Supsumptivni model naucnog objašnjenja usredsreden na drugo i, donekle, na trece pitanje
B. Modeli Salmona i Brodija usredsredeni su, uglavnom, na trece pitanje
C. Medutim, shvatanja o osnovnoj funkciji nauke trebalo prevashodno da budu usredsredena na prvo 
pitanje

3.2. Naucno predvidanje

Jedna   od   osnovnih   funkcija   naucnog   znanja   jeste   predvidanje   pojava   u   odredenoj   oblasti 
stvarnosti

.

_ Anticipativna funkcija naucnog znanja je nužan  

uslov

  racionalnog, celishodnog  

preobražavanja 

sveta

_ Veza naucnog znanja i naucnog predvidanja:

Naucno znanje

 je neophodno za naucno predvidanje, a 

naucno predvidanje

 ima znacajnu ulogu u 

sticanju,
proveravanju i razvoju naucnog znanja.
Naucnim predvidanjem se mogu:

4

na   osnovu   raspoloživih   informacija,  

steci   informacije   o   neizvesnim

  i,   katkada,   dotle 

nepoznatim cinjenicama

izvršiti stroge iskustvene provere naucnih teorija i hipoteza

 Za razliku od objašnjavanja, pri naucnom predvidanju proces tece 

od premisa ka zakljucku

.

3.2.1. Logicka struktura naucnog predvidanja

U empirijskim naukama predvidacki iskaz:
_ postavlja se na osnovu 

raspoloživog svedocanstva

_ posredstvom (deduktivnog ili induktivnog) 

argumenta

_što znaci da je 

predvidanje argument

, a ne iskaz

_Naucno predvidanje može da se rašclani na dva osnovna dela:

praedicendum

 – iskaz o pojavi koja se predvida

praedicens

 – skup iskaza na osnovu kojih se izvodi predicendum koji se može rašclaniti na dva dela:

_ iskaz(i) 

o opštim pravilnostima

, naucnim generalizacijama – G

_ iskaz(i) 

o pocetnim uslovima

 - U.

Iskazi o pocetnim uslovima saopštavaju informacije o nekom konacnom skupu uslova koji odreduju 
stanje objekta predvidanja u trenutku od kojeg otpocinje razmatranje u predvidanju.
Primer:

1. Akoživa u barometru pada, onda nastupa pogoršanje vremena
2.živa u barometru pada.
3. Nastupice pogoršanje vremena.

Naucno predvidanje je:
_ logicki (deduktivni ili induktivni) 

argument

_ cije premise (predicens) sadrže iskaze o naucnim 

generalizacijama

 i iskaze o naucno utvrdenim 

pocetnim uslovima

 (koji zajedno sacinjavaju osnovu za predvidanje)

_ a ciji je zakljucak (predicendum) 

iskaz o stanju stvari

 koje je neizvesno u trenutku izricanja toga 

iskaza
_ pri cemu je logicki nevažno (ali pragmaticki važno) da li je rec o prošlom, buducem ili, sa 
davanjem toga iskaza, istovremenom stanju stvari.

_ Naucno predvidanje:
_ nije iskljucivo logicki nego je i psihološki proces
_ ono uzima u obzir: logicka pravila i znacajne epistemološke i prakticne cinjenice
_ podrazumeva racionalni izbor premisa za prediktivni argument (na osnovu analize prirode, sadržaja 
i prihvatljivosti premisa koje služe kao osnova za predvidanje)
_ Osim razumevanja 

formalno-logicke strukture

 predvidanja, neophodno je shvatiti i njegov 

sadržajni smisao

3.2.1.1. Teza o istovetnosti logicke strukture naucnog objašnjenja i naucnog predvidanja

_  

“Teza o simetriji“

  naucnog objašnjenja i naucnog predvidanja podrazumeva postojanje jedino 

razlika 

pragmaticke prirode

_ Ona se može rašclaniti na dve podteze:
_ svako adekvatno objašnjenje je potencijalno predvidanje
_ svako adekvatno predvidanje je potencijalno objašnjenje.

Prigovori:

5

background image

3.2.4. Kriterijumi razvrstavanja predvidanja i vidovi naucnog predvidanja

Glavni kriterijumi za razlikovanje vidova predvidanja:

vrsta predvidnog argumenta

sadržaj predicensa

sadržaj predicenduma.

Razvrstavanje predvidanja može se obaviti i na osnovu  kombinacije ovih kriterijuma

3.2.4.1. Vrsta predvidnog argumenta kao kriterijuma za razvrstavanje predvidanja

Predvidni argument je obrazac izvodenja zakljucka (predicenduma) iz premisa (predicensa)
Prema vrsti predvidnog argumenta mogu da se razlikuju dva osnovna vida predvidanja: 

deduktivno i 

induktivno

Predvidanje se ne može smatrati istinitim ili lažnim (tako se mogu posmatrati jedino predicendum i 
iskazi koji sacinjavaju predicens), vec jedino 

ispravnim ili neispravnim

 

(na osnovu formalnologickog i 

sadržajnog odnosa izmedu predicensa i predicenduma).

U deduktivnom

  predvidnom argumentu predicendum sledi sa  

logickom nužnošcu

  (iz konjunkcije 

premisa – predicensa).

ako su istiniti iskazi u predicensu, istinit je i predicendum (prognoza)

valjana dedukcija prenosi istinitosnu vrednost premisa na zakljucak

U induktivnom

 predvidnom argumentu predicens cini iskaz o pojavi koja se predvida (predicendum) 

verovatnim u nekom stepenu

konjunkcija premisa (predicens) i negacija zakljucka (predicenduma) nisu protivrecne: iskazi 
koji sacinjavaju predicens mogu da budu istiniti, predvidanje ispravno, a da pri svemu tome, 
iskaz o pojavi koja se predvida (predicendum) ipak bude lažan

 ako je predicens istinit, verovatnoca da predicendum bude lažan je veoma mala

  istinitosna   vrednost   premisa   koje   sacinjavaju   predicens   utice   na   stepen   verovatnoce 
predicenduma   (prognoze):   stepen   verovatnoce   predicenduma   uvek   manji   od   stepena 
verovatnoce najmanje verovatne premise u predicensu

3.2.4.2. Sadržaj predicensa kao kriterijum za razvrstavanje predvidanja

S obzirom na sadržaj predicensa, moguce je razlikovati predvidanje na osnovu:

prethodno postavljenih hipoteza (

hipotetsko

 

predvidanje)

naucnog zakona (

nomološko

 

predvidanje)

naucne teorije u celini (

"teorijsko"

 

predvidanje).

Osim toga, predvidanja bi mogla da se razvrstaju prema vrstama hipoteza, zakona i naucnih teorija

Naucno predvidanje je moguce i na osnovu naucnih hipoteza i naucnih zakona, ali najobuhvatnija 

predvidanja mnogobrojnih novih cinjenica mogu se postici tek na osnovu teorije

3.2.4.3. Sadržaj predicenduma kao kriterijum za razvrstavanje predvidanja

S obzirom na sadržaj predicenduma, predvidanja mogu da se podele prema:

oblasti

 kojoj pripada onošto se predvida (psihologija, sociologija i dr.)

_ prirodi

 onogašto se predvida (pojava, dogadaj, proces, stanje, svojstvo, akcija, ishod nekog oblika 

ponašanja i dr.)

7

Želiš da pročitaš svih 100 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti