Kamatna politika bankarskog sektora Srbije sa osvrtom na kreditnu politiku komercijalne banke
AKADEMIJA DOSITEJ, BEOGRAD
DIPLOMSKI RAD
KAMATNA POLITIKA BANKARSKOG SEKTORA SRBIJE SA
OSVRTOM NA KREDITNU POLITIKU KOMERCIJALNE
BANKE
Mentor:
Student:
Prof. dr Zoran Jovanovic
Axxx cccccc
Beograd, 2019. godine
Diplomski rad
SADRŽAJ
1.1. Poreklo i opravdanost kamate
1.2. Razvoj shvatanja ekonomske teorije o kamati
.........................................................................3
2.Osnovni principi i metodi realizacije kamatne politike bankarskog sektora
...............................8
2.1. Strategija i politika kamatnih stopa
..........................................................................................10
2.2. Upravljanje rizikom kamatne stope
.........................................................................................13
3.Iskustva razvijenih zemalja u sprovođenju kamatne politike
.......................................................18
3.1.Kamatna stopa kao kljulni parameter ekonomske i finansijske politike
.............................18
4.Kamatna politika bankarskog sektora u zemljama u razvoju i privredama u tranziciji
4.1. Teorijski pristup kamatne politike u zemljama u razvoju i privredama u tranziciji
4.2. Neki pokazatelji kamatne politike banaka u zemljama u razvoju i privredama u
tranziciji
5.Kamatna politika bankarskog sektora Srbije
...................................................................................26
5.1. Osvrt na kamatnu politiku iz perioda turske vladavine do 1999. godine
5.2. Kamatna politika bankarskog sektora za period od 1999. godine do danas
5.2.1. Kamatne stope Narodne banke Srbije u funkciji monetarne regulacije
..................................................................................................47
6.Kamatna politika Komercijalne banke a.d. Beograd
.....................................................................47
6.1.O komercijalnoj banci a.d. Beograd
..........................................................................................47
6.4.Kamatna politika Komercijalne banke a.d. u kreditnim poslovima
....................................51
6.4.1.Kamatna politika u kreditnim poslovima sa privredom
.................................................53
6.4.2.Kamatna politika u kreditnim poslovima sa stanovništvom
.........................................54
6.5..Kamatna politika u depozitnim poslovima Komercijalne banke a.d. Beograd
6.5.1.Kamatna politika u depozitnim poslovima sa stanovništvom
.......................................56
6.5.2.Kamatna politika u depozitnim poslovima sa privredom
..............................................61
2

Diplomski rad
UVOD
U najopštijem izrazu, kamata je naknada u novcu za privremeno pozajmljivanje na
korišćenje finansijskih sredstava ili, izražena u procentima, kamata je naknada koju
zajmoprimalac placa zajmodavcu za privremeno korišćenje novca ili kapitala. Smatra se daje
kamata nastala u ugovoru o zajmu (kreditu), na osnovu koje se njena primena proširila i na
druge odnose. U domaćoj terminologiji, za kamatu se upotrebljava i latinska reč interes, koja,
u klasičnom latinskom jeziku, znači naknadu štete.
Analizi stvarne cene korišcenja bankarskih kredita (loan pricing) posvećeno je relativno
malo pažnje u domaćoj literaturi. Razmatranja kamatnih stopa su u teoriji i empirijskim
radovima imala puno dogmatizma i jednostranosti, isključivosti i predrasuda. Mnogi naši
ekonomisti su kamatu posmatrali kao idejno, a ne kao ekonomsko pitanje, što je i uslovilo
korelaciju kamatne politike banke s institucionalnim sistemom naše privrede.
Sa afirmacijom zakona tržišne privrede kamata, kao cena finansijskih sredstava i
instrument ekonomske politike, dobija sve veći značaj. Pred ekonomskom teorijom i praksom
se postavlja veoma složen zadatak utvrđivanja mesta, značaja i funkcije kamate u bankarskom
sistemu. Kamatna stopa može u izvesnom smislu da predstavlja indikator privredne situacije i
da održava situaciju koja trenutno dominira na finansijskom tržištu. U uslovima neizvesnosti o
budućim promenama kamatne stope želja za likvidnošću raste. Otuda je kamatna stopa
psihološki fenomen.
Promenljivost kamatnih stopa je bitna karakteristika poslovne politike bankarskog
sektora. U uslovima deregulacije bankarskog poslovanja i dinamičnih promena u bankarskom
okruženju, kamatne stope banke se često menjaju i usklađuju sa novonastalim uslovima
poslovanja banke. Visina kamatne stope treba da stimuliše adekvatnu ponudu i da ograniči
tražn ju finansijskih sredstava kako bi se održala ravnoteža među njima. Budući daje stopa
korisnosti sredstava uvek veća u sadašnjem vremenu u odnosu na neko buduće vreme, otuda je
i kamatna stopa kao izraz cene korišcenja odgovarajućih novčanih i finansijskih resursa
različita i saglasna određenoj stopi njihove korisnosti. Jedan od osnovnih razloga, koji
predstavlja spiritus movens za navedenu temu i odgovarajuća istraživanja, jeste što se
analizom može dati doprinos saznanju o celovitom i sistematskom obuhvatanju različitih
aspekata kamate, funkcijama i posledicama kamate, kao cene formiranja i plasiranja
finansijskih resursa. Povezano sa prethodnim, ova analiza se šire koncipira, odnosno obuhvata
i teorijske i funkcionalne osnove kamate, kao fenomena tržišne privrede. Ispravnom
teorijskom interpretacijom pružaju se mogućnosti za praktično rešavanje i razumevanje
problema kamate u bankarstvu, kao i perspektiva delovanja kamatne politike u bankarskom
sektoru. Pored navedenih, razlog više za istraživanje navedene problematike nalazi se u
potrebama i zahtevima svih učesnika koji stupaju u određene poslovne veze i kontakte u cilju
ostvarivanja zacrtane monetarne i ekonomske politike. U tom smislu je upravljanje nivoom
kamatne stope značajno za ostvarivanje uloge i ciljeva ekonomske politike. Treba imati u vidu
daje glavni transmisioni kanal monetarne politike kamatna stopa.
Analiza kamatne stope pruža odgovore na brojna pitanja, među kojima su sledeća: koja
je uloga i značaj kamate u ekonomskom procesu, šta određuje visinu i promenu kamate,
istraživanje mogućnosti primene pojedinih savremenih metoda i tehnika, analiziranje
dosadašnje kamatne politike banaka, kao i da se pruže odgovori za teorijsko i egzaktno
razrešavanje brojnih problema i dilema pri konstituisanju kamate u uslovima inflacionih
pritisaka, što je najozbiljniji problem nacionalnog privrednog sistema.
1
Diplomski rad
PRVI (TEORIJSKI) DEO RADA
1.Geneza kamate
1.1. Poreklo i opravdanost kamate
Kamata, kao društvena pojava, jedna je od najstarijih finansijskih transakcija, koja
vremenski seže u duboku prošlost čovečanstva. Da su kamate stare koliko i ljudsko društvo
upućuju nas mnoga istraživanja i mnogi izvori poznati u nauci od najstarijih vremena do
danas. Studije mnogih etnologa i sociologa pružaju dragocene podatke o nastanku zajma.
Poreklo kamate u pojedinim ranim civilizacijama uslovljavaju mnogi faktori. U to vreme
bila je dominantna zatvorena kućna privreda, veliki uticaj prvobitnih oblika svesti i
primitivnih mentaliteta. Na jednoj strani, zajam se javlja kao pomoć u nevolji, pri čemu je
aspekt solidarnosti dominantan, a na drugoj strani, javlja se zajam sa kamatom, koji postaje
izvor nereda, pobuna, da bi se najčešće završio gubljenjem imovine, slobode, pa čak i života.
U pojedinim periodima, prvobitna zajednica je davala pečat društvenom i istorijskom
razvitku svetskih prostora. Prema mnogim etnološkim istraživanjima kredita, u prvobitnoj
zajednici, pretpostavlja se daje kredit prethodio kovanju novca više od 2000 godina. To znači
daje kredit, ne u današnjem smislu te reći, postojao pre običnih mera vrednosti ili sredstva
razmene. Praoblici današnjih kredita javljali su se kao: darovi, beskamatni zajmovi i zajmovi
sa kamatama, od kojih svaki ima svoju genezu. Zajam je imao izuzetno potrošan karakter, s
obzirom na to daje njime dužnik spašavao život od gladi. Kod prvog zajma se podrazumevalo
vraćanje glavnice, nakon određenog vremena, što predstavlja nagoveštaj klasnih oblika
kamate, pri čemu se plaća odgovarajuća cena za upotrebu. Kamate su plod novca, odnosno
zajma, ali je ulogu novca u prošlosti vršila i stoka, kao prvo sredstvo plaćanja - prvi novac.
literaturi postoji stanovište da su predmeti zajma najčešće bili hrana, žito, volovi, robovi i dr.
Zajam se u početku davao u naturi, uglavnom u žitu, a zatim i u novcu (najčešće u srebru).
Zajam sa kamatom prvi se put pojavio u odnosima između pripadnika različitih etničkih
grupa. Zajam nije izgubio karakter prijateljskog gesta, ali kamata u pravom smislu te reci ne
predstavlja izraz zahvalnosti, nego može da ima negativne posledice. Smatra se da je zajam sa
kamatom nastao u odnosima između zajednica kada kolektivna svojina ustupa mesto
individualnoj, a klanska solidarnost ličnom egoizmu.
Među narodima starog veka, slabim ili jačim intenzitetom, bio je raširen prezir prema
zelenašima. Ovakav negativan stav prema kamatama može se objasniti činjenicom da je
zelenaštvo bilo uzrok mnogih teških posledica. Reč usura bila je poistovećena sa zelenaštvom
tj. naplaćivanjem interesa iz zajma. Usled nedostatka robe i novca kamate sve više rastu.
Zelenaši su, naročito za vreme ratova, podizali kamate na zajmove i bogatili se. Zbog kredita
koji se neproizvodno troši i usled pritiska visokih kamata dužnici padaju u sve veće
siromaštvo. U da se ukaže na praktična pitanja kamatne politike. Imajući u vidu aktuelnu
ekonomsku situaciju, razmatra se uticaj svetske ekonomske krize i njene posledice na
globalnom nivou i na kamatnu politiku bankarskog sektora Srbije.
Za srednjovekovnu Srbiju, kao i za ostale države u feudalizmu, zajednička karakteristika
bila je velika moć crkve. Crkva je postajala sve jača i moćnija zbog veličine poseda, koji je iz
godine u godinu postajao sve veći, zahvaljujući darovima od strane vladara. Manastiri
Rose, P, Hudgins, S, Bankarski menadžment i finansijske usluge, "Data status", Beograd, 2005., str., 119.
2

Diplomski rad
dok su kamate na zajam trgovcu ili manufakturisti opravdani, jer oni svojom sposobnošću
mogu da uvećaju novac. Iako su ekonomisti u periodu merkantilizma pravili razliku između
preduzetničke dobiti i kamata, većina njih je sledila shvatanje Nikolasa Barbona {Nicholas
Barbon, 1640-1698) da kamatu sačinjava veći deo poslovne dobiti - onaj deo poslovne dobiti
koji proizilazi od korišcenja fizičkog kapitala i prihoda od fizičkog kapitala u istom smislu u
kojem je renta prihod od zemlje, a nadnice prihod od rada.
Klasična misao o kamati zastupa stav da kamatna stopa zavisi od "stvarnih" faktora,
potražnje za kapitalom, tj. želje za investiranjem, s jedne strane, i ponude kapitala, s druge
strane, kao funkcije želje za štednjom. Kamatna stopa se smatrala činiocem koji uspostavlja
međusobno ravnotežu između tražnje za investiranjem i volje za štednjom.
Sintezu ekonomske misli do pojave Kejnza čini neoklasično shvatanje. Ekonomska
misao neoklasičara odnosi se na period funkcionisanja kapitalizma u uslovima perfektne
konkurencije kada "nevidljiva ruka" automatski uspostavlja uslove ravnoteže na tržištu. Prema
neoklasičnoj teoriji kamatne stope, kamatna stopa je funkcija štednje, investicija, ali i promena
u obimu novca i promena u želji za likvidnošću.
Među mnogim ekonomistima koji su proučavali kamatu u kapitalizmu, posebno se ističe
Karl Marks. Marks u analizi kamatne stope polazi od razmatranja kamatonosnog kapitala i
cepanja profita na kamatu i preduzetničku dobit. Pošto je kamatonosni kapital roba siti
generis, kamata je njegova cena, koja se kao i kod obične robe utvrđuje ponudom i tražnjom.
Marksova teorija je sintetička, jer se poziva i na institucionalne i na monetarne faktore.
Džon Majnard Kejnz ukazao je na neusklađenost pretpostavke klasičara o nezavisno
povezanim varijablama, što je imalo za posledicu rušenje cele navedene šeme koja je bila
zasnovana na nepromenjenom dohotku. Iznoseći svoje stavove o prirodnoj kamatnoj stopi,
Kejnz je dao definiciju kamatne stope koja obezbeđuje jednakost između iznosa štednje i
iznosa investiranja. Kejnzova ekonomska politika je usmerena na snižavanje kamatnih stopa,
jer on smatra da niža kamatna stopa podstiče investicije, formirajući tako povoljniji odnos
između marginalne efikasnosti kapitala i kamatne stope.
Kao posledica "kontrarevolucije" na Kejnzove ideje, u ekonomskoj teoriji javili su se
monetaristi sa tezom o ingerentnoj stabilnosti tržišnih ekonomija. Po njima, nesmetano
funkcionisanje tržišnog mehanizma se može osigurati preko čvrste monetarne politike.
Monetaristi, nasuprot Kejnzu, zastupaju stav da se monetarnom politikom ne može regulisati
ili fiksirati nivo kamatnih stopa, osim kratkoročno, i da se kamatna stopa ne prilagođava
ponudi novca. Zagovornici monetarističkih shvatanja polaze od toga da novac ima glavnu
ulogu u ekonomskim kretanjima i predstavlja osnovni faktor privrednog razvoja.
Konačno, treba ukazati na tri važna objašnjenja formiranja tržišnih kamatnih stopa:
prvo, teorija preferencija likvidnosti se zasniva na finansijskim stanjima (stok
koncept). Kamatne stope su determinisane odnosima između tražnje i ponude
novčanih resursa;
drugo, prema teoriji kreditnih fondova, nivo kamatne stope se određuje u
zavisnosti od odnosa ponude i tražnje uzajmljivih finansijskih sredstava na
finansijskom tržištu na kome se posmatraju ukupni finansijskih tokovi i kreditni
transferi u ulaganja u hartije od vrednosti;
treće, teorija očekivanja pretpostavlja da su raspoložive sve informacije o
budućem nivou kamatnih stopa. (Maršal i Kejnz su prvi ekonomisti koji su
očekivanja uveli u ekonomsku nauku, a Fišer je osnivač tzv. adaptivnih
Mishkin, F, Monetama ekonomija, bankarstvo i finansijska tržišta, "Data status", Beograd, 2006., str., 105.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti