Menadžment ljudskih resursa
UVOD
Povećanje produktivnosti rada i zadovoljstva poslom radnika je u interesu svake organizacije.
Pitanje koje se postavlja pred svaku organizaciju, je kako motivisati ljude da rade što više,
odnosno da daju svoj maksimum?
Ovo često nije ni malo lako jer svaki zaposleni, od onog na najnižem nivou do "top menadžera",
ima različite potrebe koje zahtevaju različite motivatore. Ono što motiviše jednog zaposlenog ne
znači da će motivaciono delovati na nekog drugog zaposlenog čak i ako rade na istom radnom
mestu i imaju isti delokrug posla. Upravo u tome i jeste problem motivacije menadžmenta i
zaposlenih.
I pored svih pogodnosti i prednosti koje organizacija ima u odnosu na svoju konkurenciju, a koja
danas nije ni malo mala, a ogleda se u znanju, tehnologiji, kadrovima, klijentima koje opslužuje,
bez adekvatne motivacione politike i razvijenog odeljenja ljudskih resursa organizacija ne može
da opstane na "uzavreloj" finansijskoj sceni. Adekvatna motivaciona politika je dakle ključ do
uspeha i zadovoljstva poslom radnika. Od menadžera na najvišim nivoima menadžment tima
organizacije se očekuje da spoznaju sposobnosti svojih saradnika, njihove motive, potrebe i želje
kako bi mogli da primene odgovarajuću motivacionu strategiju.
Normalno je da je krajnji cilj poslovanja organizacije i njene upravljačke strukture ostvarenje
profita ali to se ne može ostvariti na dugi rok ako su zaposleni nezadovoljni poslom i njihove
potrebe nisu zadovoljene.

što prikazuje i šema br.1:
Svaku od ovih funkcija moguće je posmatrati sa tri aspekta:
-
strateški
-
taktički
-
operativni
a međusobna povezanost aktivnosti različitih nivoa ostvaruje se ne samo u okvirima jedne, već i
između svih funkcija menadžmenta, što aktivnost menadžmenta čini dinamičnom i fleksibilnom.
Planiranje
.
Jedinstvom predviđanja, odlučivanja i operativnog planiranja ova funkcija
ostvaruje uticaje na procese poslovnog i razvojnog karaktera. Kao menadžerska funkcija, kojom
se bira pravac akcija za pribavljanje, alokaciju, korišćenje i zamenu resursa na osnovu
raspoloživih alternativnih rešenja ima dimenzije strateškog, taktičkog i operativnog karaktera.
Tako usklađenost planskih aktivnosti, kroz različite nivoe ostvarivanja, postaje pokazatelj
uspešnosti usmeravanja procesa na kraći, srednji i duži vremenski rok.
Organizovanje
. Funkcija organizovanja podrazumeva visok stepen međuzavisnosti i
uslovljenosti sa prethodnom funkcijom, čiji parametri čine polazište u određivanju aktivnosti
menadžera. Procesi usmeravanja aktivnosti zaposlenih time poprimaju planomeran tok, u čemu je
i mogućnost uticanja na povećavanje produktivnosti kako na nivou radnog mesta, tako i na nivou
cele organizacije. To se ostvaruje uz pomoć uspostavljanja strukture autoriteta, odgovornosti i
komunikacionih kanala. U povećanju produktivnosti nalazi se osnovna poenta organizovanja, kao
menadžerske funkcije.
Kadrovanje
. Pod pojmom
kadrovanje
3
u literaturi menadžmenta podrazumeva se
vođenje kadrovske politike u svim njenim segmentima, počev od planiranja, prijema, obuke,
usavršavanja do odlaska kadrova iz organizacije. Na tom širokom području ostvaruju se
aktivnosti menadžera i kadrovskih službi usmerenih na blagovremeno i kvalitetno obezbeđivanje
radne snage za izvršavanje zadataka iz oblasti menadžmenta. Pošto su kadrovi i znanje osnovni
faktori uspeha organizacije to je i vođenje kadrovske politike jedno od suštinskih aktivnosti
menadžmenta.
Vođenje
. Za vođenje se može reći da predstavlja integralni deo menadžmenta. Kao
sposobnost pojedinca da vodi grupu kroz različite situacije, vođenje je neophodno posmatrati u
kontekstu društvenih komunikacija i motivacije za rad u grupama. Sposobnost shvaćena kao sila
koja podiže moral i obezbeđuje visoku produktivnost može se tumačiti
autoritetom,
osnovom
vođstva u društvenim komunikacijama. Između menadžmenta i vođenja postoji razlika pri čemu
je menadžment aktivnost sa širim spektrom delovanja u odnosu na vođenje.
Kontrolisanje
. Kontrola kao neizostavna aktivnost menadžera, nema samo internu
dimenziju i značaj, već se proteže i na eksterne faktore od uticaja na poslovanje organizacije.
Upućenost funkcije kontrolisanja na funkciju planiranja ukazuje na integralnost procesa
menadžmenta, počev od prve, planske, do funkcije kontrolisanja kao funkcije koja meri, ocenjuje
i upoređuje ostvarane sa planiranim parametrima, a sve u cilju preduzimanja korektivnih mera.
Komunikacija predstavlja ključni proces u svim fazama menadžmenta. Kroz nju se
integrišu sve menadžerske funkcije i ona omogućava normalan tok poslovanja sa spoljnim
okruženjem. Komunikacija je neobično važna u selekciji, ocenjivanju, efektivnom rukovođenju i
motivaciji zaposlenih. Pomoću komunikacije se određuje da li događaji ili postupci odgovaraju
planu. Na taj način komunikacija omogućava ostvarenje akcija u menadžmentu.
Funkcija komunikativnog sistema je i povezivanje organizacije sa spoljnim okruženjem.
Kroz efikasan komunikacioni sistem organizacija postaje svesna konkurencije i drugih
potencijalnih pretnji, kao i ograničavajućih faktora.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti