UNIVERZITET U NOVOM SADU

FAKULTET SPORTA I FIZIČKOG VASPITANJA

NOVI SAD, 2008.GODINE

SEMINARSKI RAD

(iz rukometa)

Tema: Usavršavanje tehnike rukometa u uslovima 

situacionog vežbanja

     Studentkinje:                                                  Mentor:

1. Marković Nataša                                        prof. dr 

Milorad Đukić 

2. Ciganović Maja

S A D R Ž A J

1. Istorijat rukometa 

..........................................................................................3

2. 

Uvod

..................................................................................................................4

3. Predmet, problem i 

cilj

 ...................................................................................4

4. Diskusija 

..........................................................................................................5

5. Situacijske vežbe za učenje kolektivne taktike napada 

..............................5

- Primeri vežbi 

..........................................................................................5

6. Situacijske vežbe za učenje 

    i usavršavanje kolektivne igre u odbrani 

.....................................................9

2

background image

1912.godine u  Švedsku  i  Nemačku. U  Čehoslovačkoj  se početkom XX. veka 

igrala  hazena, koja je veoma slična rukometu, a u  Irskoj,  Severnoj Americi  

Ukrajini igrale su se igre slične malom rukometu.

Godine  1919. uveo je Karl Šelenc, profesor Više škole za fizičko vaspitanje u 

Berlinu,   rukomet   na   velikom   igralištu   ,   a   u   Švedskoj   se   razvijao,   zbog 

klimatskih   uslova,   mali   rukomet   u   dvorani.   Veliki   se   obično   igrao   na 

fudbalskom terenu sa 11 igrača i sa 2 rezerve, a mali u dvoranama ili na 

otvorenim terenima dimenzija (15-25 h 30-50 m) sa 7 igrača, a najmanje sa 4 

igrača u malim dvoranama.

U Amsterdamu je 1928.godine osnovana Međunarodna amaterska rukometna 

federacija - IAHF (Internationale Amateur Handball Federation), a 1936.godien 

veliki je rukomet prvi i jedini put uvršten u program Olimpijskih igara. Umesto 

IAHF (koji je prestao sa radom 1939.godine) u  Kopenhagenu  je  1946.godine 

osnovana Međunarodna rukometna federacija IHF (Internationale Handball 

Federation). Od 1972. god. i Olimpijskih igara u Minhenu, rukomet se nalazi 

redovno na programu igara. Prvo Svetsko prvenstvo za muškarce je odrzano 

1938.   god.   u   Nemačkoj,   a   za   žene   1957.god.   u   Jugoslaviji.   Prvo   Evropsko 

prvenstvo za muškarce je održano 1994.god. u Portugaliji, a za žene 1994.god. u 

Nemačkoj.

Na   prostorima   bivše  Jugoslavije  rukomet   se   pojavio   najpre   u  Varaždinu  

Zagrebu 1933. godine. Prvo rukometno igralište napravljeno je u Zagrebu gde 

se odigrala i prva utakmica srednjoškolaca  Ljubljane  i Zagreba (5:8). Posle 

Drugog svetskog rata  poraslo je interesovanje za rukomet pa se u  Beogradu 

1949.godine   osniva   Rukometni   savez   Jugoslavije,   koji   postaje   član   IHF-a 

1950.god. Od  1953.god. igraju se prvenstva Jugoslavije u mušokoj i ženskoj 

konkurenciji,   a   Kup   takmičenja   od   1955.god.   Veliki   rukomet   je   na   ovim 

prostorima prestao da se igra 1958.god.

Uvod

4

Svaki igrač, u toku trenažnog procesa, ima tri zadatka. Prvo, rad na 

sticanju potrebnih fizičkih sposobnosti, drugo učenje i usavršavanje tehnike i 

trece   primena   tehničkih   elemenata   u   igri   što   spada   u   domen   taktike.   Za 

najmlađe igrače, osnovni zadatak je da što ranije nauče osnovnu tehniku, da bi 

vežbama preciznosti i brzine izvođenja u raznovrsnim situacijama približnim 

igri,   bili   osposobljeni   za   taktičke   zadatke.   Tehnika   je   znanje,   a   taktika   je 

mudrost kroz misaono sprovođenje tehničkih radnje u rukometnoj igri. 

Rukomet kao igra poseduje izuzetno veliki broj tehničkih elemenata i zbog 

toga je nužan neprekidan i učestali rad na njenom usavršavanju. Tehnika je 

sistem   istovetnih   i   uzastopnih   pokreta   koji   su   usmereni   na   racionalno 

korišćenje unutrašnje i spoljne snage sa ciljem da se postigne najbolja moguća 

efikasnost u igri. 

U rukometnoj igri, postoji tehnika igre bez lopte i tehnika igre sa loptom. Ova 

podela je bitna da bi se u procesu treninga na pravilan način procentualno 

rasporedio odnos rada u ova dva segmenta igre. Dokazano je da je taj odnos 

obuhvata 70% elemenata igre bez lopte, a 30% elemenata igre sa loptom. 

Tehnika igre bez lopte je najviše zastupljena u fazi igre odbrane u kojoj se 

najviše primenjuje zauzimanje stava i početak kretanja kao što su: bočni i 

dubinski dokorak, skokovi, blokiranja lopte, zatim u kontranapadu trčanje 

napred   i   nazad,   u   napadu   kretanja   u   raznim   pravcima,   promena   pravca 

kretanja... Tehnika sa loptom u napadu obuhvata sledeće elemente: osnovni 

stav igrača sa loptom, držanje i hvat lopte, čuvanje i zagrađivanje lopte telom. 

Osnovni   elementi   sa   loptom   su:   hvatanje,   dodavanje,   šutiranje,   fintiranje, 

vođenje lopte i dribling.

Prvo se rade vežbe za individualnu izgradnju igrača, tj. vežbe za hvatanje, 

dodavanje, i vođenje lopte, šutiranje i varke – kao elementi igre u napadu, 

i postavljanje, osnovni stav, ometanje protivnika i oduzimanje lopte -  kao 

elementi   igre   u   odbrani.   Postepeno,   u   rad   se   uključuju   vežbe   grupne 

izgradnje ekipe (izmene mesta, utrčavanje, pretrčavanje, ukrštanje...) . I 

na   kraju,   dominira   dejstvo   ekipe   kao   celine,   odnosno   uvežbavaju   se 

sredstva   ekipne   taktike   (zonska   odbrna,   kombinovana,   napadi   na   te 

odbrane...) 

Predmet, problem i cilj

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti