Savremena tehnologija gajenja maline
SAVREMENA TEHNOLOGIJA GAJENJA MALINE
1
Nebojsa Momirović,
2
Radojko Luković,
3
Milos Kljajić
Poljoprivredni fakultet, Zemun
1
Inovacioni Centar, Arilje
2
Zeleni hit, d.o.o., Beograd
3
Održavanje i unapređenje plodnosti zemljišta
Održavanje i unapređenje zemljišne plodnosti u malinjacima predstavlja veoma važan
zadatak sa nekoliko različitih aspekata: popravljanje strukrure zemljišta, optimizacija vodnog i
vazdušnog režima zemljišta, izgradnja adsorptivnog kompleksa unošenjem odgovarajućih količina
koloidnih materija, neutralizacija zemljišne izmenljive kiselosti i povećanje potencijalne plodnosti
zemljišta, te smanjenje pritiska pratilačkog kompleksa: patogenih mikroorganizama, štetočina i
korova.
Malina najbolje uspeva na slabo kiselim zemljištima pH 5,5-6.5, dobre vododržljivosti, ali
dobro dreniranim zemljištima. U pogledu mehaničkog sastava zemljišta, zasadi malina najbolje
rezultate postižu na lakšim, ili peskovitim ilovačama. Čak i na vrlo lakim, peskovitim zemljištima,
malina može da uspeva bez ograničenja, ali uz primenu velikih količina organske materije, bilo da se
primenjuje zelenišno đubrenje, ili se pak unose adekvatne količine stajnjaka, komposta, ili nekih
drugih organskih đubriva.
Prema jednom od koncepta održavanja plodnosti zemljišta, ali i održavanja dobrog
fitosanitarnog stanja, u površinski sloj zemljišta do dubine od 15 do 20 cm treba inkorporirati sloj od
5 cm listinca, ili nekog drugog kompostiranog organskog materijala sa relativno niskim sadržajem
azota (npr, kompost zaostao nakon gajenja šampinjona). Ukoliko se koriste visokohumifikovani
komposti mešavina konjskog, goveđeg ili pilećeg stajnjaka, ili pak glisetenjak, onda se u površinski
sloj zemljišta do dubine od 10 cm unosi u količinama od 20 m
3
/ha, osnosno 8 do 10 t/ha. Oni se
preporučuju naročito na zemljištima veoma lakog meganičkog sastava i poželjno je da sadrže malo
amonijačnog azota, kako ne bi došlo do pojave njegove toksičnosti. Odnos C/N u slučaju unošenja
visokohumifikovanih, kompostiranih organskih đubriva kreće se od najmanje 25, pa do 40.
Poluzgoreli, ili sveži stajnjak treba zaorati u zemljište tokom jeseni, nikako tokom leta, jer se
u vreme maksimalne aktivnosti patogena povećava opasnost od infekcije zemljišta plamenjačom ili
uvenućima. U slučaju unošenja velikih količna svežeg, ili poluzgorelog stajnjaka, gajenje kukuruza,
kao preduseva pred sadnju maline je prilično dobra varijanta, kako zbog smanjenja inokuluma
Phytophtora fragaria
var.
rubi
, tako i zbog smanjenja brojnosti žičnjaka i grčica u zemljištu.
Kao vrlo pogodnaza zelenišno đubrenje često se koristi heljda, naročito kod kiselih zemljišta.
Setva u maju i junu mnogo je bolja u odnosu na kasnije termine krajem jula, ili u avgustu Heljdu
treba zaorati odmah nakon cvetanja. Za zelenišno đubrenje sa uspehom se mogu se gajiti: ozima raž,
jari ovas, italijanski ljulj, sudanska trava, grahorica, bela detelina, ili crvena detelina, čak i lucerka na
zemljištima neutralne hemijske reakcije. Raž dobro podnosi kisela zemljišta, kao i heljda. Ukoliko se
zasniva u septembru, veoma je značajno da se razoravanje obavi rano u proleće. U protivnom, ako to
nije moguće, ne treba ga sejati pre oktobra, da ne bi prerastao u proleće pre inkorporacije u
zemljište.
Uljana repica, ogrštica, ili slačica sadrže izotiocijanate, što značajno doprinosi smanjenju
pritiska pratilačkog kompleksa, u prvom redu korova i nematoda. Seju se početkom septembra i čak i
u uslovima hladnijeg i vlažnijeg klimata obezbeđuju dovoljne količine organske materije za zelenišno
đubrenje sa vrlo izraženim alelopatskim delovanjem. Kadifica ili neven (
Tagetes erecta
) ima izuzetno
jak nematocidni efekat. Seje se kada je temperature dovoljno visoka za klijanje (15 do 18
o
C), a
zaorava nakon 3 meseca.
1
Osim zelenišnog đubrenja, gajenje pokrovnih useva, odnosno tzv. zatravljivanje međurednog
prostora, sa, ili bez povremene inkorporacije u zemljište, predstavlja uobičajen način održavanja
povoljnog stanja zemljišta u integralnom sistemu proizvodnje maline. Osim što se ovim putem
modifikuje mikroklima i time značajno utiče na osnovne uslove za gajenje maline, smanjuje se rizik
od eventualnih ekoloških akcidenata, kao što su erozija i zagađivanje površinskih vodotokova, ili
podzemnih voda. Takođe, vrlo važan aspekt predstavlja i nesmetan ulazak mehanizacije u međuredni
prostor, bez obzira na vremenske prilike u vreme sazrevanje i berbe maline. Za zatravljivanje se
koriste uobičajene višegodišnje vrste trava, ljuljeva i vijuka, u travnoj smesi može biti i ježevice.
Zatravljivanje kompletne površine međuernog prostora se može vršiti u maju/junu, ili u kasno leto,
nakon sadnje, ili u godini pred sadnju maline, koja se potom obavlja u prethodno pripremljene
herbicidne, ili mehanički obrađene trake.
Freyman (1989) je ispitivao engleski ljulj, ovčiji vijuk i belu detelinu, kao živi malč, odnosno
ječam, kao pokrovni usev. Velika masa ječma kao mrtvog organskog malča, smanjuje zakorovljenost,
ali utiče negativno na prinos maline. Redovnim prohodima malčera (6 do 8 po sezoni) uspešno se
kontroliše zakorovljenost, a najbolje rezultate pokazuje bela detelina u smeši sa vijukom.
Kod težih zemljišta, kod kojih je veoma značajno obezbediti stabilnost strukturnih agregata i
dobru dreniranost, bolje rezultate daju delimično zgoreli stajnjak, ili delimično kompostiran organski
materijal, te zelenišno đubrenje, jer se na taj način u značajnoj meri smanjuje zapreminska masa,
vezanost krupnjih strukturnih agregata (grudvi) usled velike lepljivosti mehaničke frakcije gline, koja
dominira u mehaničkom sastavu zemljišta. Dobre rezultate daje i unošenje peska (opeskivanje) pri
čemu treba voditi računa o granulometrijskom sastavu, eventualnom sadržaju koloida, u ređim
slučajevima i o mineralnom sastavu peska.
Unošenjem stajnjaka povećava se vodordžljivost lakih zemljišta, povećava se aerisanost
teških zemljišta, infiltracija vode u zemljište je znatno brža. U proleće se zemljište brže zagreje, te je
mikrobiološka aktivnost veća, mineralizacija brža i dostupnost neophodnih biljnih hraniva veća. Sve
to doprinosi boljem i ujednačenijem porastu i razviću u zasadu, a kao rezultat mikroklimatskih
promena smanjuje se i pristisak inokuluma različitih patogena i štetočina. Potpunom humifikacijom
nastali humati kalijuma i kalcijuma obezbeđuju visoku adsoptivnu sposobnost koloidne micele,
zahvaljujući čemu raste procenat iskorišćenosti unetih hraniva i smanjuje se negativan efekat po
životnu sredinu, odnosno rizik eventualnog zagađenja površinskih, ili podzemnih voda usle ispiranja.
Nakon zasnivanja se svake godine unosi maksimalno 1 do 2 eventualno 3 t/ha peletiranih,
visokohumifikovanih organskih, ili ogansko-mineralnih đubriva, koja mogu sadržati i do 4% azota,
koji se obično sporije mineralizuje, što je i poželjno, naročito na lakim zemljištima, gde je nitratna
forma podložna brzom ispiranju, a amonijačni oblik pristupačnog azota, pogotovu na višim
temperaturama, dovodi do toksičnog efekta.
Da bi se zemljište na adekvatan način pripremilo za sadnju maline neophodno je utvrditi
njegove agrohemijske karakteristike, najkasnije u jesen pred godinu zasnivanja zasada. Ukoliko se
prethodno gaji zelenišni usev neophodno je obezbediti 40 ppm pristupačnog azota u zemljišnom
rastvoru, 20 ppm prisstupačnog fosfora i 180 ppm pristupačnog kalijuma. Nakon zaoravanja
zelenišnog useva na dubinu orničnog sloja, treba ponoviti analizu i eventualno korigovati sadržaj
unošenjem mineralnih đubriva zaoravanjem na minimalnu dubinu od 20 cm. Odlični rezultati u
đubrenju zemljišta za jagodasto voće, uopšte, a naročito za malinu postižu se granulisanim
vodorastvorljivim đubrivima, formulisanim na bazi kalijum nitrata i di-amonijum fosfata sa dodatkom
soli huminskih kiselina i neophodnih mikroelemenata. Za razliku od mešanih đubriva na bazi kalijum
sulfata, a naročito klasičnih, citratno rastvorljivih mineralnih đubriva na bazi kalijum hlorida, visok
kvalitet obezbeđuje nadprosečne rezultate, kako kod zasnivanja malinjaka, tako i kasnije u redovnoj
mineralnoj ishrani. U novije vreme se koriste i sporodelujuća đubriva, najčešće sa inhibitorima
nitrifikacije, odnosno sa dodatkom nitrapirina, kako bi azotna komponeta bila pristupačna biljkama u
dužem vremenskom periodu. Veoma retko se koriste kotirana đubriva sa kontrolisanom emisijom
hraniva u zemljišni rastvor.
2

Ovakav scenario ima niz negativnih implikacija, u prvom redu ograničenu raspoloživost
dobro negovanog stajnjaka, visoke troškove transporta, manipulacije i unošenja u zemljište, ali i
moguće negativne ekološke konsekvence.
Malinu nikako ne treba saditi najmanje 2 godine nakon razoravanja livada, ili pašnjaka, bez
obzira na upotrebu efikasnih insekticida za kontrolu zemljišnih štetočina, u prvom redu grčica i
žičnjaka. U cilju smanjenja njihove brojnosti poželjno je gajiti na takvom zemljištu kukuruz, ili još
bolje bundeve u cilju smanjenja njihove brojnosti pre nego što se pristupi sadnji maline.
Takođe treba imati na umu da povrtarski usevi iz familije pomoćnica (fam.
Solanaceae
):
krompir, paradajz, paprika i plavi patlidžan, batat, ali i duvan i soja, doprinose uvećanju inokuluma
Verticillium spp.
u zemljištu te malinu ne treba saditi najmanje 4 godine nakon gajenja ovih useva.
Posebnu pažnju, takođe, treba posvetiti kontroli korovskih vrsti koje pogoduju širenju uvenuća i
drugih zemljišnih patogena, poput pepeljuge-
Chenopodium album
, štira-
Amarathus retroflexus
,
čička-
Xanthium strumarium
, ili crne pomoćnice-
Solanum nigrum
. Mehanizmi na osnovu kojih
unošenje kompostirane organska materije doprinosi biološkoj kontroli biljnih bolesti prema
aktualnom pregledu literature (Hoitink, 1999; Hoitink i Boehm, 1999; Stone et al., 2004) su:
1. Kompeticija unetih korisnih mikroorganizama u energetskim resursima i izvoru makro i
mikroelemenata, kao i organske materije neophodne za kolonizaciju - poznato je da spore
patogena sporije klijaju u slučaju nedovoljnih rezervi energije, ili hraniva, što otežava
kolonizaciju novounete organske materija, podjednako od strane bakterija, ili patogenih
gljiva. Naročito slabu kompetitivnost patogeni mikroorganizmi imaju u odnosu na korisne
mikroorganizme kao što je npr.
Trichoderma harzianum
kod istovremenog unošenja
visokohumifikovanih organskih đubriva i adekvatnih preparata sa visokom koncentracijom
spora ove korisne gljive antagonista patogena.
2. Antagonizam podrazumeva lučenje različitog enzimskih materija, kao što su glukonaze,
proteinaze, hitinaze i celulaze, čime se razlaže ćelijski zid patogena, kao predominantni oblik
mikoparazitizma. Drugi najčešći slučaj jeste lučenje antibiotika, najčešće iz grupe izonitrila i
seskviterpena, ali i streptomicina, koji direktno deluju bakteriostatično.
3. Kompeticija u kolonizaciji korenovog sistema posebno nanošenjem mikrobioloških
stimulanata – đubriva i inokulacija korenovog sistema kod sadnje, npr.
Trichoderma
harzianum,
ili nepatogeni
Fusarium equiseti
protiv uvenuća
Verticillium spp.
4. Indukovana sistemična otpornost (ISR) ostvaruje se stmulisanjem biljaka da u vlastitoj
strukturi genoma koriste potencijal određenih gena u otpornosti na bakterijska, gljivična i
virusna oboljenja, podjednako na korenovom sistemu, sprovodnim tkivima, ili lisnoj masi.
Na lakim zemljištima može doći do pojave nematoda, naročito nakon gajenja leguminoznih
useva. Takva zemljišta treba izbegavati za sadnju maline, a u cilju prevencije, kao useve za zelenišno
đubrenje treba gajiti sudansku travu, crveni vijuk, ili slačicu i kadifice, sa daleko najizraženijim
nematocidnim efektom. U slučaju jačeg prisustva nematoda neophodno je izvršiti dezinfekciju
dazomet-om, ili chlorpikrine-om.
Najveći problem u pripremi zemljišta za podizanje malinjaka jeste efikasno eliminasanje
višegodišnjih korova kao što su: pirevina
Agroyrum repens
, palamida
Cirsium arvense
, poponac
Convolvulus arvensis
, itd. Ukoliko se ne povede računa o suzbijanju ovih korova pre podizanja zasada
maline, onda se suočavamo sa velikim problemima. Višekratna obrada zemljišta na strništu pre
duboke obrade u jesen može biti veoma efikasan način eradikacije višegodišnjih korova, ali dovodi s
druge strane do ubrzanog razlaganja organske materije, odnosno mineralizacije humusa. S toga je
primena totalnih herbicida mnogo jednostavnija, dovoljno efikasna i znatno jevtinija metoda.
Herbicidi na bazi glifosata se primenjuju kada su višegodišnji korovi visine 20-tak cm, sa 3 do
4 lista, što je obično u terminu druge dekade maja. Tokom godine ponoviti tretman najbolje krajem
avgusta, ili u septembru, a kod veće zakorovljenosti upotrebiti veću dozu herbicida. U obavezne
fitosanitarne mere u primepremi zemljišta za sadnju maline spada i eradikacija divljih vrsta
jagodastog voća na udaljenosti od 100 m od proizvodnog zasada, u prvom redu divlje kupine.
4
Sama priprema zemljišta za sadnju obuhvata otvaranje rova širine tri ašova i dubine jedan
ašov. Ukoliko u prethodnoj osnovnoj obradi zemljišta nije uneta dovoljna količina organske materije,
onda u sadnji treba upotrebiti 2 do 4 t/ha glistenjaka (lumbriko-humusa), ili 1 do 2 t/ha
visokohumifikovanih peletiranih organskih đubriva, delimičnim mešanjem sa zemljištem u rovu. Tada
se mogu upotrebiti i neophodne količine NPK formulacija, najbolje one koje sadrže fosfor u
vodorastvorljivom obliku uz dodatak huminskih kiselina, kao i potrebne količine kalcijum nitrata,
magenzijum nitrata i drugih neohodnih mineralnih đubriva na osnovu prethodne hemijske analize
zemljišta. Osim fizičkih i hemijskih osobina, primena komposta ili lumbriko-komposta doprineće u
značajnoj meri i zdavstvenom stanju zemljišta i smanjiti pritisak inokuluma najvažnijih patogena
(Allison et al., 2006).
Održavanje zemljišne plodnosti u malinjacima podrazumeva redovno đubrenje potpuno
zgorelim stajnjakom, kvalitetnim kompostom, ili peletiranim, visokohumifikovanim organskim,
odnosno organsko-mineralnim đubrivima. Količine zavise od sastava, porekla i kvaliteta đubriva, ali i
od brzine njihove mineralizacije, odnosno karakteristika zemljišta i klime područja. Najčešće se
primenjuje 1 do 2 t/ha kvalitetnog živinskog stajnjaka, ili pak kvalitetnih peletiranih,
visokohumifikovanih mešavina konjskog, goveđeg i živinskog stajnjaka. Kada se primenjuju
delimično zgoreli kompost, ili stajnjak, onda je neophodno primenu obaviti najmanje 120 dana pre
berbe kod gajenja žbunastih formi, odnosno 90 dana kod gajenja maline uz špalirnu potporu.
Ono što je prema Dean et al., (2000) karakteristično za primenu čvrstog pilećeg stajnjaka
jeste da se posle samo nekoliko sati 50% ukupnoga azota nalazi u neorganskoj formi. Poređenjem
primene 55 kg N/ha kao NH
4
NO
3
ili 100 ili 200 kg N/ha kao pilećeg stajnjaka došlo se do sličnih
rezultata u pogledu prinosa. Sadržaj azota nakon berbe maline u leto, treba da posluži za izradu
plana đubrenja u narednoj sezoni sa važnom napomenom da tokom jesenje-zimskog kišnog
maksimuma u najvećoj meri umanjite mineralizaciju i ispiranje azota.
U novije vreme, naročito u zaštićenom
prostoru sve više se koriste visoka leja za
gajenje maline. Visina leje ima veoma važnu
ulogu za postizanje visokih prinosa, posebno u
gajenju maline namenjene svežoj potrošnji.
Prema nekim ispitivanjima visina leje veća od
30 cm doprinosi optimizaciji vodnog i
vazdušnog režima. Visina leje za sadnju maline
prema Wilcox et al., (1999) ima veoma veliku
ulogu u postizanju visokih prinosa, ali i
smanjenju potencijalne opasnosti od pojave
plamenjače i po svom efektu gotovo da se
meri sa primenom
Trichoderma spp
., odnosno
sa izborom otporne sorte za gajenje
.
Primena metalaxyl-a u kontroli plamenjače imala je ogrničen
efekat.
Heiberg (1999) navodi da je u povećanju prinosa maline jedino primena crne malč folije kao
pojedinačni faktor bila statistički značajna. Najviši prinos ipak je dobijen kombinacijom visoke leje,
primene crne malč folije i aplikacije oxsadixyl-a, dok je najmanje problema sa pojavom plamenjače
bilo pojedinačno po faktorima sa gajenjem na visokoj leji i nasiranjem crnom folijom, kao i u
interakciji ova dva faktora. Još bolji rezultati dobijaju se primenom srebrne folije, ispod koje se
zemljište skoro podjednako greje kao i ispod crne folije zahvaljujući braon Al Or naličju, ali je
značajno smanjen napad vaši i ostalih štetočina, pošto difuzna svetlost u delu spekra koji reflektuje
srebrna boja, odbija insekte i deluje antifidno.
Osim polietilenskih folija za nastiranje u proizvodnji maline se mogu koristiti i drugi organski
materijali. Primena piljevine za nastiranje površine zemljišta u malini ne daje tako dobre rezultate
kao u zasadu borovnice, gde ima izrazite prednosti u odnosu na slamu, ili šumsku stelju-lišće. Ukoliko
se koristi za nastiranje, onda piljevini ne treba dodavati dopunske količine azota. Ukoliko se piljevina
5

vode u zemljišu jeste faza cvetanja, porasta i sazrevanja plodova. Na navodnjavanje najbolje reaguje
u periodu porasta plodova.
S obzirom na vertikalnu i horizontalnu distribuciju korenovog sistema i vodne osobine
zemljišta na kojim se gaji malina u Srbiji poželjno je da se laterali sa rastojanjem emitera maksimalno
do 30 cm, postave sa obe strane reda i na taj način obezbedi idealna distribucija vode za
navodnjavanje i formira kontinualna zona vlaženja po dužini i širini rizosfernog sloja. Prema
mehaničkim osobinama zemljišta u našim glavnim malinogrjima, najbolje je koristiti laterale sa
emiterima na rastojanju 30 do 50 cm i emisijom 5 do 10 l/h/m. Veoma je značajno da za
navodnjavanje na nagibu koristimo samo samokompenzovane laterale, gde kod najkvalitetnijih
proizvođača, visinska razlika na dužini reda može iznositi i preko 35 m.
Treba stalno imati na umu, da je korenov sistem maline podjednako osetljiv na nedostatak
kiseonika kao i na vodni deficit. Prevlaživanje dovodi do ozbiljnih problema, pa u tom smislu
navodnjavanje mora pratiti postavljanje analognih, ili digitalnih vlagomera na dubini od 10 cm i na
dubini od 50 cm, kako bi se definisao što precizniji režim navodnjavanja zasada maline. Činjenica da
malina spada u useve koji za uspešan rast i razvoj korenovog sistema zahtevaju puno kiseonika da
čak ni privremeno ne podnosi prevlaživanje, zahteva da predzalivna vlažnost treba da padne
neposredno ispod tačke optimalne obezbeđenosti, prateći vrednosti vodnog deficita na senzoru
postavljenom na dubini od 10 cm. Navodnjavanje se prekida onda kada se odgovarajuće stanje
vlažnosti zemljišta detektuje vlagomerom (senzorom) na dubini 50 cm.
Prema Iwanov-u (1984) navodnjavanje sistemom kap po kap povećava prnos maline 2,4 do
19,2% u poređenju sa navodnjavanjem orošavanjem. Na lakšim zemljištima zalivne norme su niže, a
intervali između zalivanja kraći. Navodnjavanjem sorte Polana na veoma lakom zemljištu, sa nižim
sadržajem humusa (1,9%) u uslovima Poljske dobijene su značajne uštede u vodi za navodnjavanje
kod sistema kap po kap u odnosu na sistem orošavanja. Ukupna norma navodnjavanje smanjena je
sa 328 mm na godišnjem nivou na samo 203 mm što je doprinelo, povećanju prinosa, krupnoće i
kvalteta maline, sadržaju šećera i vitamina. Od ukupno usvojenih količna vode u navodnjavanju
zasada maline sistemom kap po kap na lakšim zemljištima, solidno obezbeđenih organskom
materijom, prosečno se po biljci usvoji Iz sloja do dubine do 10 cm 36% ukupnh količina vode, iz sloja
dubne 10 do 20 cm još 25 % , potom iz sloja dubine 20 do 30 cm još 19 %, dok se iz podoričnog sloja
dubine 30 do 50 cm usvoji svega 7% ukupnih potreba biljke u vodi (Rolbiecki et al., 2002).
U navodnjavanju zasada maline postoji stalni konflikt u potrebi da se intenzivnim
navodnjavanjem postigne što veća krupnoća plodova, a da se ne pretera pogledu broja i bujnosti
izdanaka za sledeću sezonu. Tenziometri su idealni sa stanovišta kontrole veličine zalivnih normi kod
navodnjavanja maline i jagodastog voća uopšte (Hoppula i Salo, 2007), jer na bazi određene
predzalivne vlažnosti (-150 hPa; -300 hPa i -600 hPa) možemo definisati i visok prinos (obilno
navodnjavanje), ali i čvrstina plodova i učešće rolenda može biti visoka. Obilno navodnjavanje
naročito treba izbegavati kasno tokom sezone da ne bi došlo do izmrzavanja izdanaka za narednu
godinu, tako da sadržaj vlage na tenyiometra bude u okviru sile držanja vode od -600 hPa (Hoppula i
Sallo, 2006). Navodnjavanjem zasada mailne u Čileu Gurovich (2008) je na bazi potencijalne
evapotranspiracije, karakteristika zemljišta i kvaliteta vode za navodnjavanje razvio specifične
modele navodnjavanjai mineralne ishrane sa ciljem postizanja idealne krupnoće i čvrstine ploda na
racionalnim i održivim osnovama.
Navodnjavanje nije jedini način da se utiče na vodni režim maline. Drugi veoma važan aspect
modern tehnologije kojim se smanjuje potreba za dopunskim navodnjavanjem jeste nastiranje leje
crnom mal folijom (Mage 1982, Makosz 1986, Stojanowska 1986, Rechnio 1989 i Lipecki 1992). Osim
što se smanjuje evaporacija sa slobodne povrđine zemljišta, eliminišu se korovi I gubici zemljišne
vlage u kompeticiji sa zasadom (Stojanowska 1986, Rechnio 1989, Lipecki 1992). Makosz (1986 po
Tharatanols) navode mnogo veće prinose kod zasada na foliji, u odnosu na zasade u kojima su korovi
suzbijani upotrebom herbicida.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti