Razvoj oblika mašinskih proizvoda

1. OSNOVE KONSTRUISANJA MAŠINSKIH ELEMENATA

Mašinski   sistem   predstavlja   materijalizovani   proizvod   ljudskog   rada

koji   samostalno   vrši   određenu   funkciju.   S’   tačke   gledišta   namene   mašinski
sistemi   se   dele   na   radne   (izvršne),   energetske   i   sisteme   posebne   namene.
Radni   sistemi   vrše   konkretan   rad,   dok   se   u   energetskim   sistemima   vrši
transformacija   energije   iz   jednog   oblika   u   drugi.   U   mašinskim   sistemima
posebne

 

namene

 

ostvaruju

 

se

 

posebne

 

funkcije.

Opšta   (globalna)   funkcija   mašinskog   sistema   može   se   denivelisati   na
parcijalne   funkcije,   a   ove   pak   na   elementarne   funkcije.   Počev   od
elementarne,   preko   parcijalne   do   opšte,   funkcije   su   hijerarhijski   i
međusobno   povezane,   tako   da   čine   strukturu   funkcija.
Struktura   funkcija   predstavlja   apstraktnu   strukturu   mašinskog
sistema,   dok   realnu   (materijalnu)   strukturu   mašinskog   sistema   čine
mašinski  delovi. Pod osnovnim  mašinskim  delom podrazumeva  se deo koji  se
ne   može   dalje   rasklopiti.   Više   osnovnih   mašinskih   delova   koji   su   međusobno
funkcionalno   povezani   čine   mašinski   podsklop,   a   više   podsklopova   i   delova
čine   mašinski   sklop.   Mašinski   sklopovi,   podsklopovi   i   delovi,   međusobno
funkcionalno   povezani   čine   mašinsku   podgrupu   ili   grupu.   Mašinu   čine
funkcionalno   povezane   mašinske   grupe,   podgrupe,   sklopovi,   podsklopovi   i
delovi.
Struktura   funkcija   ne   poklapa   se   sa   strukturom   delova   mašinskog
sistema.   Izvršioci   elementarnih   funkcija   mašinskih   sistema   su   mašinski
elementi.
Mašinski   element   može   biti   dakle   mašinski   deo,   mašinski   podsklop,
sklop   ili   mašinska   grupa   ukoliko   izvršava   elementarnu   funkciju.   I   osovina
i   ležaj   su   mašinski   elementi,   jer   izvršavaju   elementarnu   funkciju.   Osovina
je međutim mašinski deo, a ležaj mašinski sklop.

Mašinski elementi se dele na opšte, koji se ugrađuju na svim vrstama mašina bez 
ograničenja, i posebne, koji se ugrađuju na ograničenom broju mašina.

Prema funkciji koju vrše, opšti mašinski elementi dele se na:

 

2

background image

Razvoj oblika mašinskih proizvoda

1.1. RAZVOJ I KONSTRUISANjE PROIZVODA

1.1.1. Definicija

Konstruisanje  je  kreativni  proces  koji  se   odvija   po  uzastopnim  etapama  pri 

čemu   se   polazi   od   ideje   a   na   kraju   se   dobija   konstrukciono   tehnološka 
dokumentacija   za   proizvodnju   mašinskog   sistema.   To   je   proces   transformacije 
ideje u projekat kao osnove za proizvodnju. Cilj konstruisanja je da za tehničke 
probleme   nalazi   optimalna   rešenja,   odnosno   da   ispuni   sve   zahteve   vezane   za 
proizvodnju, eksploataciju i reciklažu, a da pri tome mašinski sistem (proizvod, 
konstrukcija) bude konkurentan na tržištu.

1.1.2. Proces razvoja novih proizvoda

Životni ciklus svakog proizvoda sadrži četiri osnovne faze (sl.1.1): 

-   razvoj   proizvoda;   -   izrada   proizvoda;   -   eksploatacija   proizvoda;   - 
recikliranje proizvoda. Prva faza – razvoj proizvoda je ustvari nastajanje novih 
proizvoda i šematski po fazama može da se predstavi prema VDI 2222 (sl.11.2). 
Ovaj   proces   može   se   podeliti   u   četiri  

faze   planiranje-   koncipiranje-nacrt-

razrada.

Da  bi  se  došlo  do  optimalnog  rešenja,  vrlo  je  važno  da  na  samom početku 
procesa razvoja i konstruisanja bude razjašnjen i precizno postavljen konstrukcioni 
zadatak i po mogućnosti sveobuhvatno analiziran. Kao rezultat ove faze dobija se 
lista   zahteva   koje   mašinski   sistem   treba   da   ispuni.   Zahtevi   mogu   biti   veoma 
različiti, te ih po prioritetu treba razvrstati na zahteve koji moraju biti obavezno 
ispunjeni, zahteve koji minimalno moraju biti ispunjeni i na željene zahteve. U 
tabeli 11.1 prikazana je kontrolna lista koja može da posluži za izradu liste zahteva. 
Tek posle provere mogućnosti realizacije odnosno dobijanja radnog naloga (

prva 

ključna tačka

), sledi sam proces konstruisanja.

 

4

Razvoj oblika mašinskih proizvoda

     Tabela 11.1. Kontrolna lista za izradu specifikacija prema VDI – 2222

Osnovna karakteristika

Primer

Geometrija

Veličina,visina,širina,prečnik,proctor,broj,raspored…

Kinematika

Način kretnja,pravac kretanja,brzina,ubrzanje…

Sile

Pravac delovanje,veličina, učestalost,težina,opterećenje…

Energija

Snaga,stepen   iskorišćenja,   trenje,   pritisak,   temperature, 
zagrevanje,hlađenje,priključak energije…

Materijal

Tok   materijala,   transport   materijala,   pomoćni   material, 
karakteristike ulaznih i izlaznih proizvoda…

Signal

Ulazne   I   izlazne   merne   veličine,   oblik   signala, 
pokazivanje

Ergonomija

Odnos   čovek-mašina,   način   opsluzivanja,   preglednost, 
radna sigurnost, zaštita okoline…

Izrada

Gabaritne   mere   izrade,   zahtevi   kvaliteta,   predviđeni 
postupak izrade, alati potrebni za izradu…

Kontrola

Mogućnost merenja i ispitivanja, standardi…

Montaža i transport

Temelji, posebna uputstva  za montažu, mesto montaže, 
ograničenja   kod   kranova   i   dizalica,   transportni   put, 
pakovanje, uskladistenje…

Eksploatacija

Radni   vek,   radna   sigurnost,   dozvoljena   buka,   uticaj 
okoline, zaštita od eksplozije…

Održavanje

Uslovi održavanje, inspekcija, rasklapanje, čišćenje…

Cena

Dozvoljeni   troškovi   izrade,     cena   alata,   investicije   i 
amortizacija

Rokovi

Konačni rokovi razvoja, izrade, isporuke,…

Ostala pitanja

Uslovi   isporuke,   plaćanja,   patentno   pravo,   predviđena 
ispitivanja, penali, osiguranje transporta, obezbeđenje…

Druga faza je koncipiranje idejnog rešenja. Formiranjem strukture funkcija, 

deniveliše se opšta (globalna) funkcija na parcijalne i elementarne funkcije. Ove 
funkcije uglavnom se svode na transformaciju energije (sile, momenti, kretanje), 
prenošenje energije, itd. Za definisanje izvršilaca elementarnih funkcija polazi se 
od matematičkog opisa navedene transformacije. Transformacija se može ostvariti 
na osnovu mehaničkog principa, hidrauličkog principa, pneumatskog, električnog, 
magnetnog,   termičkog,     hemijskog,     itd.     principa.     Najčešće     je     u     primeni 

 

5

background image

Razvoj oblika mašinskih proizvoda

Treća faza je faza nacrta odnosno razvoja konstrukcije u kojoj se definišu izvršioci 
principskih   rešenja.   Ona   obuhvata   proračun,   gde   se   najpre   definišu   polazne 
dimenzije   a   zatim   i   oblik   dela.   Bira   se   materijal   i   postupak   izrade   i   utvrđuju 
osnovne dimenzije dela. U ovoj fazi pored kreativnosti neophodno je izvršiti veći 
broj iteracionih koraka, čime se uvek ide ka višem nivou u pogledu definisanja 
konstrukcionog rešenja. Ovo je jako komplikovana faza jer zahteva kombinaciju 
proračuna   i   definisanje   oblika   i   često   više   puta   ponavljanje   istih   koraka   uz 
odgovarajuće izmene. Kao rezultat ove faze dobija se preliminarni sklopni crtež, 
što je

 treća ključna tačka

 procesa razvoja i konstruisanja mašinskog sistema.

Četvrta faza je faza razrade odnosno konačnog oblikovanja konstrukcije. To znači 
ne samo izradu sklopnog crteža na  osnovu početnih nacrta, već i  optimizaciju 
oblika delova, izradu sastavnice i uputstava kao i razradu podloga za izradu kao i 
samu izradu prototipa. Izlaz iz ove faze je konačno određivanje i preispitivanje 
cene   proizvoda,   odnosno   konstrukcije,   što   je  

četvrta   ključna   tačka

  procesa 

razvoja   i   konstruisanja.   Iza   toga   se   ili   ide   u   proizvodnju   ili   u   ponovno 
preispitivanje konstrukcije.

Mašinski  elementi  kao  izvršioci   elementarnih  funkcija   razmatraju  se  u  trećoj  i 
četvrtoj fazi procesa razvoja proizvoda. Ugradnjom standardnih opštih mašinskih 
elemenata   dobija   se   racionalnija   i   pouzdanija   konstrukcija,   a   u   isto   vreme 
pojednostavljuje   proces   konstruisanja.   Ukoliko   se   pak   u   konstrukciju   ugrađuju 
izvršioci elementarnih funkcija, čiji razvoj sledi u samoj fazi konstruisanja, dobija 
se skuplja konstrukcija a sam proces konstruisanja je složeniji i duži.

1.1.3. Opšti konstrukcioni zahtevi

U toku procesa razvoja i konstruisanja mašinskih sistema konstruktor mora da 

uzme u obzir veći broj različitih konstrukcionih zahteva. To su ustvari zahtevi 
vezani za osnovne karakteristike sistema i po prioritetima obuhvataju sledeće.

Funkcionalnost:

  Osnovni   zahtev   vezan   za   tehničke   sisteme   (mašine,   uređaje, 

podsisteme, mašinske grupe) je ispunjenje zadate funkcije, ali uz zadate uslove i za 

 

7

Želiš da pročitaš svih 25 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti