tehnološke promjene, na poboljšanje inovacija i na obrazovanje radne snage koja će biti
sposobna upravljati novom tehnologijom. Te postavke prema istraživanjima omogućavaju
ostvarivanje snažnog privrednog rasta bez inflacije i uz nisku nezaposlenost, te omogućavaju
rast proizvodnosti. Nova ekonomija znači duboke i korjenite promjene u društvu i u
ekonomiji, a njezin konačan rezultat mora biti rast životnog standarda naroda. Koncept Nove
ekonomije razvio je brojne pokazatelje za njezino mjerenje, a neke od njih ćemo obrađivati u
ovom radu.

U novo stoljeće i novi milenijum jedine su SAD ušle sa

novom ekonomijom

koja je postala

snažnije prisutna početkom, a dominantna krajem devedesetih godina 20. stoljeća. Novo čine
radikalne promjene u pojmu, ulozi i značaju činilaca

vrijeme

prostor

u ekonomskom životu,

u funkcionisanju nacionalnog i globalnog tržišta, te nacionalnoj i globalnoj strukturi privrede
kao  cjeline  i  njenih  pojedinih  segmenata.  Te  radikalne  promjene  rezultat  su  tehnološke
revolucije  u  informatičkim  i  komunikacijskim  tehnologijama,  koja  je  svijet  pretvorila  u
globalni  grad.  Nove  informatičke  tehnologije  omogućavaju  da  se  klasične  trgovinske
transakcije  (kao  i  sve  druge  klasične  privredne  djelatnosti)  obavljaju  mnogo  efikasnije,
premiještajući pri tome moć sa prodavca na sada potpuno informisanog kupca, i to je, jedna
od mnogih karakteristika "nove ekonomije".

Pored  visokih  i  rastućih  investicija,  ubrzane  informatizacije  privrede  i  vanprivrednih
djelatnosti,  te  produženja  godišnjeg  radnog  vremena,  značajnu  potsticajnu  ulogu  za  rast
američke  privrede  igrala  je  i  globalizacija  svjetske  privrede  kroz  ubrzanu  liberalizaciju
kretanja  roba,  kapitala  i  tehnologije  (i  samo  stručne  radne  snage),  kao  i  kroz  tranziciju
etatističkih  u  kapitalističke  privrede, što  je  širom  otvaralo  ekonomske  prostore  tranzicionih
zemalja, zemljama sa najrazvijenijim tržišnim privredama, posebno SAD.

Cilj ovog rada jeste objasniti pojam

nova ekonomija

i prikazati njen razvoj u američkoj

privredi. Strukturiran je u dvije cjeline. Koristeći razne izvore, internet, publikacije i knjige,
iznijet ćemo osnovne činjenice o novoj ekonomiji, načine njenog mjerenje, kao i uticaj ICT
sektora u prvom dijelu. Drugi dio rada obrađuje teme u okviru

američke nove ekonomije

, sa

posebnim osvrtom na njen uticaj na ekonomske performanse krajem 20. i početkom 21.
stooljeća. Ovdje ćemo govoriti i o faktorima uspjeha nove ekonomije u američkoj privredi, a
na samom kraju o usporavanju rasta, koji se posljedično javlja zbog ciklični kretanja privrede.

Nova ekonomija jest ekonomija zasnovana na znanju i na idejama o tome gdje je ključ
poboljšanja životnog standarda i stvaranja novih radnih mjesta u mjeri u kojoj se inovativne
ideje i tehnološke promjene uključuju u proizvode, usluge i proizvodne procese. To je pojam
koji je uveden u ekonomiju da bi objasnio razloge višegodišnjeg održivog

buma

u SAD

i u

određenom broju razvijenih zemalja, uz nisku inflaciju, s jedne strane, i uz relativno slabiji
ekonomski rast skupine zemalja, s druge strane.

Nova ekonomija okarakterizirana je snažnim privrednim rastom bez inflacije, visokim rastom
proizvodnosti faktora proizvodnje (MPF-

multi-factor productivity

growth

)

i rastućim

značajem ICT sektora. Uz pojam

Nova ekonomija

, u literaturi se nailazi i na pojmove

Informatičko društvo

Društvo zasnovano na znanju

ili

Digitalna ekonomija

. Nova ekonomija

je termin koji je oprečan definiciji

stare ekonomije

. Ta se dva pristupa razlikuju po osnovnom

modelu rasta i izvorima ekonomskog rasta ekonomije. Sirovine, materijal, energija, novac,
ekonomija obima zamjenjuju se znanjem i tehnološkim promjenama. Restrukturiranje
preduzeća, ulaganje u informatičko tehnološku komponentu preduzeća, rastuća
konkurentnost, te fleksibilno i razvijeno tržište rada i kapitala, izvori su rasta prema ovome
konceptu. Nova ekonomija model je koji svakako vodi dematerijalizaciji ekonomije i jačanju
uslužnog sektora. Ipak, brzi rast Nove ekonomije ne znači da će

stara ekonomija

nestati. Ova

dva koncepta se međusobno ne isključuju. Naime, može se očekivati veliki utjecaj Nove
ekonomije i s njom u vezi savremenih informatičko – komunikacijskih tehnologija na
tradicionalne sektore i to smanjivanjem cijena robe i usluga zbog jeftinijih, bržih i cjelovitijih
informacija, te zbog smanjivanja cijena i rasta konkurencije. Razvoj ICT sektora, a posebno
Interneta, revolucionarno mijenja tehniku odvijanja međunarodne trgovine novih, ali i
klasičnih proizvoda i usluga.

Kao cjelovita definicija Nove ekonomije može se istaknuti da je to ekonomski model
zasnovan na međusobno povezanim politikama kojima je cilj dostići održiv dugoročni rast, pri
čemu povezane informatičke tehnologije dramatično povećavaju količinu i vrijednost
informacija dostupnih pojedincima, preduzećima, tržištima i vladama, omogućavajući im da
vrše efikasniji izbor i ostvaruju superiornije performanse.

Problem

Nove ekonomije

možemo promatrati na mikro i makro razini, a njegovu evaluaciju

pratiti kroz rast bruto domaćeg proizvoda i vanjskotrgovinsku razmjenu. Na mikro i mezzo
razini pod pojmom

Nove ekonomije

podrazumijevamo nova promišljanja u vođenju

preduzeća, njegovu reorganizaciju, redefiniciju u smislu uključivanja novih tehnologija,
efikasno i dinamično tržište kapitala, te dinamičnu ekonomiju i poduzetništvo, rastuću
konkurentnost i veću fleksibilnost tržišta rada.

Od godine 1994. prosječna stopa rasta u SAD bila je oko 4%, nezaposlenost je pala od 6% na 4% uz veoma

nisku inflaciju.

Promatrajući u historiji, razdoblja intenzivnijeg i slabijeg ekonomskog rasta izmjenjivala su se, pa je tako stopa

ekonomskog rasta iza drugog svjetskog rata bila relativno visoka, u razdoblju od 1950. do 1973. godine razvijene
zemlje su rasle po stopi oko 4%, a zemlje Dalekog istoka po znatno višim stopama, a od 90-ih nadalje vidi se
raskorak između stope rasta SAD-a i određenog broja zemalja OECD-a, te druge skupine razvijenih zemalja.
Ovo je posebice primjetno kada se uspoređuje razina BDP per capita SAD-a, Japana i Njemačke početkom 80-ih
i početkom 90-ih. Rascjep koji se godinama produbljivao ukazuje na različite modele rasta. Pored SAD-a
akceleratorni rast evidentan je i kod Austrije, Irske i Nizozemske (OECD, 2001b)

Postoje i kritičari ovog pristupa koji su empirijski dokazali da rast produktivnosti američke privrede nije usko

povezan sa sektorima nove ekonomije (W. D. Nordhaus, (2001), Gordon, J. R. (1999)) i niskom razinom
nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju (Eurostat, 2001, str.50)

Promjene koje nosi ovaj pogled na tržištu rada duboke su i dalekosežne i nikako se ne smiju
povezati isključivo i jedino sa sistemom školovanja i permanentnog obrazovanja, već ih treba
posmatrati u smislu obučenosti radne snage koja mora biti spremna prihvatiti savremenu
tehnologiju da bi upravljala

novom ekonomijom

. Rizik, neizvjesnost i promjene postaju

pravilo, a ne iznimka. To je ekonomija u kojoj hijerarhijska organizacija preduzeća ustupa
mjesto mrežnoj organizaciji koja se neprekidno mijenja i uči.

Termin Nova ekonomija uključuje poglede na sektore jedne nacionalne ekonomije koji se
intenzivno koriste inovacijama i novim tehnologijama. Taj se novi koncept promišljanja
primjenjuje na industrije čija ukupna proizvodnja, distribucija ili pružanje usluga i konačni
uspjeh, znatno ovise o kompjuterima, telekomunikacijama i internetu. Međutim, bez promjena
u organizaciji preduzeća, u načinu korištenja ljudskim kapitalom i u fleksibilnosti tržišta,
koncept

Nove ekonomije

se ne bi mogao realizovati. Isključivi značaj ICT sektora ne smije se

prenaglašavati jer će bez korjenitih promjena osnovnih tržišnih institucija, koje će uvesti
tehnologije usmjerene prema bržem rastu proizvodnosti, rezultati izostati.

Rezultati tog novog načina djelovanja i promišljanja mikrosubjekata ogledaju se u sljedećem



Nove industrije u području trgovine i e-trgovine postaju sve značajnije u udjelu
nacionalne proizvodnje;



Mnoge industrije i preduzeća, čak i

tradicionalne proizvodnje

, nastoje se koristiti

naprednim tehnologijama;



Statički pojam komparativnih prednosti, koji se zasnivao na raspoloživosti resursa, na
prometnim putevima, te na blizini tržišta potrošača i nižim troškovima proizvodnje,
gubi značaj;



Ekonomski će uspjeh sve više biti determiniran sposobnošću preduzeća za efikasnu
implementaciju sve brojnijih tehnoloških inovacija i razvijanja poduzetničkih vještina;



Najznačajniji faktor uspjeha postaje obrazovana radna snaga.

Na mezzo i makro razini podrazumijevamo duboku transformaciju cjelokupne industrijske
proizvodnje koja se događa možda jednom u stoljeću, a time i cjelokupne ekonomije. To je
promjena koja bi po svojoj korjenitosti i obuhvatu bila jednaka pojavi i razvoju prerađivačke
proizvodnje krajem 19. stoljeća ili masovne proizvodnje i pojave nacionalnih korporacija
nakon Drugog svjetskog rata. Svaka od tih promjena nosila je sa sobom smanjenje jednog
dijela privrede i rast drugoga, promjene u obavljanju posla u organizaciji preduzeća, u
obrazovnom sistemu, u ulozi države u promicanju ekonomskog rasta i socijalne pravde, u
načinu življenja, i u konceptu obitelji, ali svima je zajedničko poboljšanje životnog standarda
nacije. Rast ekonomije ne možemo tražiti u postojećoj proizvodnji, sa postojećim tehnikama i
procesima, već u novim proizvodima dobivenim tehnologijama temeljenim na inovacijama.
Nova radna mjesta i povećanje zaposlenosti potrebno je osigurati novim poduzetničkim
poduhvatima, a ne pukom reorganizacijom postojećih preduzeća.

U skladu s time, države bi svoje djelovanje morale fokusirati na jačanje infrastrukture koja će
poticati inovacije, investicije u obrazovanje radne snage, podupiranje industrijskih klastera,

Atkinson, R.D. i dr.:

The 2002 New Economy Index

; Washington, 2002. god., str. 4.

Prema studiji Kortu i Josh Lerner sa Harvard Business School, dolar uložen u nove poduhvate dati će 3-5 puta

više patenata, nego dolar uložen u R&D (prema OECD, 2001.b)

samo su se B2B (business-to-business) transakcije u razvijenim zemljama kretale između 200
i 604 milijarde dolara u 2000. godini.

Bez obzira na različite definicije i metodologiju mjerenja, možemo zaključiti da je

Nova

ekonomija

strateška kombinacija ekonomskih politika države, sposobnosti izgradnje novih

kapaciteta i organizacijskih promjena, što se sve zasniva na inovacijama, na savremenim
tehnologijama i na kreativnosti, promovirano kroz rastuću međunarodnu razmjenu i
globalizaciju, povezano informacijskim tehnologijama koje omogućuju održiv ekonomski rast
i poboljšanje životnog standarda nacije. To je skup kvantitativnih i kvalitativnih promjena
koje su utjecale na transformaciju privredne strukture, funkcioniranje nacionalne ekonomije i
njezina pravila. Nova ekonomija je ekonomija znanja i ideja, gdje je ključ otvaranja novih
radnih mjesta i boljeg životnog standarda u inovativnim idejama i tehnologijama korištenima
u izradi proizvoda i usluga.

1.3. ICT sektor i rast proizvodnosti faktora proizvodnje

ICT sektor ima nesporan značaj za ekonomski rast u promišljanjima ekonomista pristaša
koncepta

Nove ekonomije

i to je u brojnim studijama i dokazano, ali se kvantitativno

određenje te veze veoma razlikuje i prema autorima, ali i po zemljama. Studije su pokazale
kako manje investicije u informatičku tehnologiju nose sa sobom slabiju transformaciju
društva prema digitalnoj ekonomiji i sporiju stopu promjena. Problem analize ovog sektora je
upravo u statističkoj podlozi. Budući da se o informacijskom društvu piše tek posljednjih
nekoliko godina i da je sama definicija ovog sektora novijeg datuma, a zato što se radi o
veoma dinamičnom sektoru, problem postaje naglašeniji. Istovremeno, razvoj ICT sektora ne
predstavlja tehničku prednost samo jednoga sektora, već više njih, što će imati rastući utjecaj
na cjelokupnu ekonomiju i društvo. Stoga se prilikom međunarodne usporedbe tih podataka
mora naprijed navedeno uzeti u obzir.

Proizvodi koji se uključuju u ICT sektor moraju udovoljiti sljedećim kriterijima



imati intenciju da uključuju informacijsku obradu i komunikaciju u elektroničkom
smislu, uključivši prijenos i prikaz;



upotrebljavati elektroničku obradu za detektiranje, mjerenje i/ili zapis fizičkih pojava,
ili za kontrolu fizičkih procesa;



komponente koje se namjeravaju uključiti u ove proizvode isto su tako obuhvaćene
statistikom ICT sektora.

Općenito se može reći da ICT sektor obuhvata slijedeće skupine proizvoda



telekomunikacijska oprema;



elektronika za široku potrošnju;