Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli
Odsjek: Pedagogija-psihologija/psihologija
Naziv predmeta: Savremeni psihološki pristupi u izučavanju pojedinca
Profesor: Dr. Sc. Elvis Vardo, docent
Seminarski rad
ANTISOCIJALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI: SKLONOST KA DELINKVENTNOM
PONAŠANJU
Student: Mirela Ibrišimović
Tuzla, april 2013.god.
UVOD
Poremećaj ličnosti predstavlja trajni model doživljavanja, odnošenja i mišljenja o
okolini i samome sebi, koji počinje u ranoj odrasloj dobi i sikazuje se u velikom različitih
važnih socijalnih i osobnih situacija. Poremećaji ličnosti su okarakterizirani dugotrajnim
nefleksibilnim, maladaptivnim crtama ličnosti koje uzrokukju značajno funkcionalno
oštećenje ili subjektivnu patnju za neku osobu. Osim ličnih i socijalnih poteškoća, ljudi sa
ovom dijagnozom imaju i nedostatke u temperamentu ili zastranjivanje i rigidnost u
rješavanju problema i poremećenu percepciju sebe i drugih ( Šivret-Šerifović, 2009).
Statistike pokazuju da od 5% do 15% ljudi koji dođu na psihijatzrijske klinike imaju i
neki poremećaj ličnosti. Najčešće ljudi s poremećajem ličnosti bivaju hospitalizovani kada
neki drugi , dominantniji poremećaj postane problematičan,. Prema DSM klasifikaciji ovi
poremećaji su smješteni na drugoj osi, kao poremećaji koji su prisutni još od djetinjstva ili
adolescencije nastavljaju se i u odrasloj dobi.
Prema DSM-IV poremećaji ličnosti su klasificirani u tri grupe, i to prema sličnosti
karakteristika tih poremećaja. Antisocijalni poremećaj ličnosti se nalazi u B grupi zajedno sa
narcističnim, graničnim i histrioničnim poremećajima ličnosti. U starijoj literaturi ovaj
poremećaj se još i nazivao psihopatska ličnost, a u opisima se naglašavalo ili antisocijalno
ponašanje ili interpersonala i afektivna neprimjerenost, pri čemu se umanjivalo značenje
drugog. Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti su nesposobne za odanost, sebične su ,
imaju bešćutan nemar za osjećanja drugih, neodgovorne su, impulzivne i nesposobne učiti iz
vlastitog iskustva ili kazne i ispoljavaju niz drugih antisocijalnih ponašanja.
Antisocijalna se
ponašanja mogu definirati kao ponašanja koja su nužno socijalno neprihvatljiva i kojima se krše (ali
nije nužno) pozitivni pravni propisi (Vrselja I. 2010). Oblik antisocijalnog ponašanja koje karakterizira
kršenje pravnih normi naziva se delinkventno ponašanje i ono je najčešće praćeno ostalim oblicima
društveno neprihvatljivog ponašanja (alkoholizam, skitnja, agresivno ponašanje itd.).
Kod nekih
slučajeva antisocijalnog poremećaja postoje dokazi za probleme sa nasilničkim ponašanjem
još od ranog djetinjstva. Zbog toga ovakvo ponašanje treba shvatiti veoma ozbiljno i tretirati
ga od ranog djetinstva, jer liječenje ovog poremećaja traje veoma dugo, a rezultati su mali.
1
2. KARAKTERISTIKE ANTISOCIJALNOG POREMEĆAJA LIČNOSTI
Osobe sa dijagnozom antisocijalnog poremećaja ispoljavaju ponašanja koja
podrazumijevaju nepoštovanje prava drgih, laganje ili krađe, nedostatak kajanja, nedostatak
osjećaja zabrinutosti za gubitak i patnju svojih žrtava, tendenciju da budu hladne i
ravnodušne, nemaju strpljenje da zadrže posao ili da završe školovanje. Takva ponašanja traju
najkasnije od 15. godine.
Prema Millonu (Cicchetti D. & Choen J. D.; 2006) karakteristike osoba sa
antisocijalnim poremećajem su poremećen self imidz, poremećena percepcija drugih osoba,
poremećeni interpersonalni odnosi, te problemi sa autoritetom i afektivni problemi. Self imidz
osoba sa antisocijalnim poremećajem je jedna autonomija. Ovi pojedinci sebe vide kao
nekonvencionalne i preziru običaje društva. Oni su nesputani osjećajem privrzenosti prema
ljudima i mjestima i ne ograničavaju ih ni obaveze ni rutina. Njima nije neugodno u bilo kojoj
situaciji primjenjivati obmane i manipulacije ako vjeruju da je to za njih korisno, bez obzira
kakav to ima utjecaj na druge(Millon, 1996; prema Cicchetti D. & Choen J. D. 2006 ) oni
vjeruju da su posebni i da zasluzuju neposredno zadovoljenje svojih potreba.
Ove osobe imaju i poremećenu percepciju drugih osoba. Ovaj poremećaj karakteriše
usmjerenost na sebe a ne na druge i to im je primarni izvor ispunjenja. Oni su izrazito
neovisni, međutim njihoiva neovisnost nije toliko rezultazt njihovog vjerovanja u sebe koliko
nepovjerenja prema drugima. Oni vjeruju samo sebi i najsigurniji su kada su slobodni od onih
koji bi im mogli naškoditi ili ih ponižavati. Oni svijet vide kao mjesto puno frutracije i
opasnosti.. smatraju da se moraju braniti od pakosti i okrutnosti drugih koji će ih pokušati
zlostavljati ili iskorištavati. Oni druge ljude vide kao željne dominacije i kao brutalne osobe.
Osobe sa ovim poremećajem vjeruju da oni moraju imati moć da naređuju drugima, kako
neko drugi tu moć ne bi koristio protiv njih. S druge strane osobe sa antisocijalnim
poremećajem one osobe koje nisu u mogućnosti da dominiraju i kontroliraju vide kao slabe,
ranjive i dostupne za iskorištavanje.
Dijagnoza antisocijalnog poremećaja u osnovi se odnosi na nedostatak ljudske
privrženosti, što znači da druge osobe cijene samo ako od njiha imaju korist. Njihova briga za
druge ljude je samo način svjesnog manipulisanja nujima. Međutim, osobe sa antisocijalnim
poremećajem često vjeruju da su njihovi problem rezultat nemoći drugih da ih prihvate ili
želje da im se ograniči sloboda.
3
Millon opisuje interpersonalno ponašanje pojedinaca sa antisocijalnim poremećajme
kao neodgovorno, nepouzdano i nesigurno. Oni često ne ispunjavaju roditeljske, bračne,
profesionalne i financijske obaveze. Oni imaju snažnu želju za neovisnošću i često se
uspijevaju otrgnuti kontroliranju od strane drugih što se manifestuje kao nepoštovanje. Čak i
prijateljsko i društveno ponašanje ovih osoba je u osnovi praćeno sa interferentnošću,
ravnodušnošću i nebrigom šta se dešava. Njihovo ponašanje u interakciji podrazumijeva
korištenje agresije, privrženost koja je kontrolirajuća, bezobzirno smozadvoljavanje,
okrivljavanje drugih za svoje ponašanje, te insistiranje na autonomiji za sebe. Oni često imaju
višestruke veze koje su prolazne i površne. Također, oni se ne brinu o tome šta drugi misle o
njima.
Veoma značajno obilježje antisocijalnog poremećaja je i ne pokoravanje
konvencijama i pravilima autoriteta. Osobe sa tim poremećajem se ne konformišu sa
društvenim normama, i često preziru etičke vrijednosti. Oni osjećaju zadovoljstvo pri kršenju
društvenih pravila putem prevare ili nezakonitog ponašanja, a posebno zadovoljstvo im
donosi uzimanje moći od drugih ljudi. Osobe sa ovom dijagnozom znaju šta je dobro a šta
zlo, ali ne mare za to, jer imaju malo suosjećanja za druge i time mogu opravdati svoje
destruktivno i manipulativno ponašanje.
Antisocijalni poremećaj u velikoj mjeri utiče i na emocije, prije svega na suptilnost,
dubinu i modulaciju emocija i time prouzrokuje i afektivne probleme.
2.1. Antisocijalni poremećaj ličnosti prema petofaktorskom modelu ličnosti
Profil antisocijalnog poremećaja ličnosti prema petofaktorskom modelu uključuje (McCrae,
1994; prema
www.ptypes.com
):
Visok neuroticizam:
Uključuje negativne simptome kao što su anksioznost, napetost, razdražljivost, bijes,
malodušnost, beznađe, krivnju sram, poteškoće u inhibiranju impulsa: npr. za jelom, pićem,
trošenjem novca, zatim iracionalna vjerovanja kao što su nerealna očekivanja,
perfekcionistički zahtjevi od sebe, neopravdan pesimizam, bespomoćnost i ovisnost o
emocionalnoj podrški drugih (Knežević, 2003).
4
3.
KARAKTERISTIKE DELINKVENTNOG PONAŠANJA
Delinkventno ponašanje, kao najspecifičniji simptom antisocijalnog poremećaja, je
specifičan oblik neprihvatljivog ponašanja kojeg karakteriziraju raznoliki pojavni oblici, kao
što su nedostatak samokontrole i visoka impulzivnost. Takve osobe kada i odrastu imaju nizak
prag tolerancije na frustracije i u čestim su sukobima sa društvom i zakonom.
Najčešće karakteristike delikventnog ponašanja su:
hiperaktivnost, rastresenost
nametljivost
laganje i krađa
pušenje, konzumiranje alkohola i droga
nemarnost (lijenost)
nezainteresovanost (dosada)
prkos
emocionalna hladnoća
maltretiranje drugih osoba (braće, sestara, komšija, prijatelja) i to kako fizičko
tako i verbalno maltretiranje
nekontrolirani ispadi bijesa;
preferiranje filmova sa nasilnim sadržajem;
nemilosrdnost prema životinjama;
uključivanje u rizične socijalne grupe kao što su navijačke ili bande, koje
karakteriše stalno šlanstvo, ustaljena hijerarhija i tipičan stil komuniciranja i
oblačenja;
napuštanje porodice i nezavršavanje obrazovanja
Ajzenk (Engrami 2010;) smatra da osnova kriminaliteta leži u određenoj strukturi
ličnosti sklonoj kriminalu i u načinu reagovanja delinkvenata na posljedice tj. kažnjavanje.
Delinkvente odlikuju povišeni psihoticizam (uključuje crte agresivnosti, emotivne hladnoće,
egocentrizma, impulzivnosti, niske empatije, dominantnosti) i ekstraverzija (uključuje
6
