Samoopazanje
Anketa i pr. kako bi proveli za slucaj koji da
Eksperiment – osnovne značajke i primjer eksperimenta
Laboratorijski i simulacijski eksperiment te kvazieksperiment
Utjecaj fizickog izgleda na donosenje odluke
Percepcija i determinante percepcije, te primjeri za te determinante
Selektivna pažnja i selektivna percepcija (koja je razlika) i zašto je znanje o tome važno za pravnike?
Utjecaj na vjerodostojnost svjedočenja.
Pogreške opažanja (3 – selektivna percepcija)
Opišite proces pamćenja i što nam ta znanja govore o vjerodostojnost iskaza
Dugorocno pamćenje i čimbenici koji utječu na promjene u dugoročnom pamćenju
Pogreške kod očitovanja
Prvi dojam i percepcija
Utjecaj obiljezja originalne situacije na iskaz
Stres (kod kd) i njegov utjecaj na iskaz očevica
Psihološki čimbenici koji utječu na vjerodostojnost iskaza
Nacin uzimanja iskaza i utjecaj na vjerodostojnost
Aktivno i pasivno pamćenje i kako koje utječe na davanje iskaza, te zašto je važno pravosudnim
djelatnicima?
Sugestija, konformizam - utjecaj
Istinit-neistinit iskaz
Zašto lažemo i kriteriji lažnog odnosno istinitog iskaza
Undeutschov kriterij za analizu sadrzaja i Trankelova metoda, razlika između dviju grupa kategorija
Kriteriji za procjenu vjerodostojnosti svjedočenja i objasniti svaki (7 ih ima)
Deskriptivna i normativna metoda I 3 primjera izvanpravnih čimbenika za odlučivanje (članak)

II. PSIHOLOGIJSKE METODE I NJIHOVA PRIMJENA U SUDSKOJ PSIHOLOGIJI

Šverko navodi da su glavne metode koje se koriste u psihologijskim istraživanjima samoopažanje, opažanje u
prirodnim uvjetima, anketno ispitivanje, proučavanje slučajeva i eksperiment.

1. Samoopažanje (introspekcija)

Samoopažanje se sastoji u neposrednom ili naknadnom (po sjećanju) opažanju vlastitih doživljaja. Pomoću nje
upoznajemo osobine svojih psihičkih procesa, a na osnovu toga možemo razumjeti i tuđe ponašanje.
Osnovni prigovor ovoj metodi je to da samoopažanje može izmijeniti doživljavanje.
Osim toga, neki doživljaji ne mogu se istodobno doživljavati i opažati, kao npr. strah.
Ako se pak koristi naknadna introspekcija, pamćenje može biti iskrivljeno zbog prolaska vremena između
doživljavanja i opisivanja.
Dodatna poteškoća je to da su riječi su često nedovoljne i neprikladne za opis nekih doživljaja.
Uz to, samoopažanjem se ispituju pojave koje su osobne ili subjektivne, pa se postavlja pitanje da li se pomoću
ovakve metode može izgraditi jedna objektivna znanost (Šverko, 1992; Petz 2005.).
Ipak, kritički stav prema samoopažanju je opravdan samo ukoliko se ona upotrebljava kao jedina i isključiva metoda
u proučavanju psiholoških pojava i procesa. Metoda samoopažanje može i mora upotpuniti spoznaje do kojih
dolazimo tzv. objektivnim metodama, kao što je npr. opažanje ponašanja. To je jedina metoda koja omogućuje da, u
određenim prilikama i s nekim ograničenjima razumijemo što drugi ljudi doživljavaju, što osjećaju.

2. Opažanje u prirodnim uvjetima

Vanjsko opažanje se sastoji u opažanju onih reakcija na samom sebi ili kod drugih ljudi, koje se mogu vidjeti i
mjeriti. Sve te reakcije mogu se obuhvatiti širim nazivom ponašanje. Cilj opažanja je da se "na osnovi poznate
situacije i oblika ponašanja otkrije psihološka priroda procesa ili osobina koje su bile pobuđene situacijom, a koje su
se u vanjskom ponašanju očitovale". Međutim, psihološku interpretaciju tuđeg ponašanja omogućava samoopažanje.
Opažanje koje zadovoljava kriterije znanstvene metode treba biti temeljito planirano i sustavno provođeno.
Treba unaprijed odrediti što će se opažati, koji aspekti ponašanja će se registrirati, u kojim okolnostima i u kojem
vremenskom razdoblju, kako registrirati.
Posebno značajno je sačuvati nepristranost odnosno objektivnost opažača.
Mogu se koristiti pomagala kao što je magnetofon ili video-kamera.
Značajno je i da prisustvo opažača ne utječe na ponašanje ljudi. To se može riješit tako da se istraživač uključi među
opažanike kao da je i sam dio njih (tzv. opažanje sa sudjelovanjem) ili da ih promatra skriveno (npr. iza tzv.
jednosmjernog ogledala).
Osnovni nedostaci primjene ove metode je što opažanje može biti vrlo dugotrajno i mukotrpno, što je rezultate
opažanja ponekad teško verificirati (potvrditi) i što istraživač ne može mijenjati uvjete u kojima se ponašanje događa.

3. Anketno ispitivanje

Ponekad je vrlo teško ili nemoguće opažati ponašanje ljudi i tako zaključiti o njihovom doživljavanju u nekim
situacijama. Npr. kako se osjećao ubojica neposredno nakon počinjenog djela, što po mišljenju suca pridonosi
izricanju individualizirane kazne počiniteljima jednako okvalificiranog krivičnog djela. U takvim situacijama
možemo upotrijebiti anketno ispitivanje.
Anketa je "skup postupaka i tehnika s pomoću kojih se pobuđuju, prikupljaju i analiziraju izjave ljudi sa svrhom da se
dobije uvid u njihove stavove, mišljenja, interese, motive, preferencije i sl. Izjave se pobuđuju sustavom pažljivo
odabranih pitanja, koja se ispitanicima mogu postaviti pismeno, pomoću odgovarajućeg upitnika ili usmeno, putem
intervjua".
Za provođenje anketnog ispitivanja prvo je potrebno jasno odrediti ciljeve i u skladu s njima odrediti sadržaj pitanja
koja će biti postavljena ispitanicima. Pitanja trebaju biti kratka, jasna, jednoznačna, konkretna i nesugestivna.
U provođenju anketnog ispitivanja vrlo je značajan način izbora ispitanika kojima će se postaviti predviđena pitanja.
Najvažnije je unaprijed odrediti koji će ispitanici sudjelovati u ispitivanju. Može se obuhvatiti populacija ispitanika
koji posjeduju određenu karakteristiku (npr, svi suci okružnih sudova ili svi osuđeni u nekoj penalnoj instituciji), ili
samo njen jedan dio. Ukoliko ispitujemo samo dio populacije govorimo o uzorku, koji treba odabrati tako da bude
reprezentativan za populaciju koja se proučava (=onaj koji dobro predstavlja populaciju kojoj pripada, a najbolje se
postiže slučajnim odabirom).

Na to upućuju nalazi istraživanja o tome što utječe na odluku suca da se optuženi može braniti sa slobode. Za potrebe
anketnog ispitivanja sastavljen je upitnik od 25 pitanja. Gotovo svi suci koji su sudjelovali u ispitivanju su naveli
četiri faktora kao posebno važna pri donošenju te odluke – težinu krivičnog djela, prethodno vršenje krivičnih djela,
zaposlenost i obiteljsku situaciju, te ovisnost o alkoholu odnosno drogama i/ili mentalne poremećaje. Zatim su
istraživači poslali dobro uvježbane opažače u sudnicu, s ciljem da utvrde kako suci u stvarnosti donose tu odluku.
Nalazi su pokazali da je jedino značajna bila preporuka javnog tužitelja. Dakle, pokazalo se da suci nisu bili svjesni
"pravih" faktora koji utječu na njihovo odlučivanje. Na odgovore su, po svemu sudeći, utjecale njihove vrednote ili/i
znanja o tome što treba uzimati u obzir pri donošenju ove odluke, a u stvarnoj situaciji nešto drugo.

Rezultati anketnih ispitivanja mogu imati heuristički značaj – služiti kao poticaj za daljnja istraživanja.

5. Eksperiment

Eksperiment je postupak kojim se, u kontroliranim uvjetima, namjerno izaziva neka pojava radi opažanja ili mjerenja.
To je najpouzdanija psihologijska metoda jer jedina omogućuje spoznavanje uzroka i posljedica ispitivanih pojava.
Sustavno opažanje ili anketno ispitivanja može samo pokazati da postoji uzročno posljedični slijed, ali ne i utvrditi
stvarne uzroke opažene pojave. Psihologijski eksperiment nije zamjena za samoopažanje ili vanjsko opažanje.
Dapače, on uključuje samoopažanje ispitanika, opažanje objektivnih prilika eksperimenta i opažanje ponašanja
ispitanika.

Glavna svrha psihologijskog eksperimenta je provjeriti djeluje li određeni faktor na neku jasno registriranu pojavu.
Pojava koja je predmet proučavanja zove se zavisna varijabla, a faktor koji se namjerno unosi i mijenja u
eksperimentu da bi se utvrdilo da li on zaista utječe na ispitivanu pojavu zove se nezavisna varijabla.

Utjecaj fizičkog izgleda na donošenje odluke

Primjer 3. Tjelesna privlačnost i atribucija krivice

Velik broj istraživanja iz socijalne psihologije pokazao je da postoji tendencija da formiramo utisak o ljudima na osnovi

njihove tjelesne privlačnosti. Tako se pokazalo da se tjelesno privlačnije osobe oba spola procjenjuju srdačnijima, društvenijima,
zanimljivijima, osobama koje imaju veći izgled za uspjeh u poslu i životu općenito. Također je utvrđeno da privlačniji ljudi
postižu veći uspjeh od manje privlačnih i u područjima svakodnevnog života za koja bismo pretpostavili da je tjelesni izgled
nebitan (npr. dobivanje školskih ocjena ili preporuke za dobivanje posla). Navedeni stereotip poznat je u socijalnoj psihologiji
kao "lijepo je dobro".

Polazeći od ovih spoznaja, Medić (1984, 1986) je ispitala postoji li razlika u procjeni krivnje tjelesno privlačnih i

tjelesno neprivlačnih osoba za isto učinjeno djelo tj. prometnu nesreću, te ovisi li procjena krivnje o težini posljedica djela.

U ovom eksperimentalnom istraživanju uključene su dvije nezavisne varijable: privlačnost lica počinitelja (lijep - ružan)

i težina posljedica prometne nesreće (teške - lake). Zavisna varijabla bila je krivnja pripisana počinitelju prometne nesreće,
ocjenjena na skali od 20 stupnjeva. Veća brojčana vrijednost ukazivala je na veću pripisanu krivnju.

U istraživanju je sudjelovalo 180 studenata Pedagoškog i Pomorskog fakulteta u Rijeci. Svi ispitanici su dobili pismeni

opis prometne nesreće. Priča o nesreći je izmišljena i ima dva oblika koji se međusobno razlikuju samo po težini posljedica
nesreće (A i B rečenice):

"Dana 26.06.1984. godine osoba koju vidite na slici je upravljajući svojim automobilom u kasnim večernjim satima, u

Ulici M. Laginje u Rijeci, naletjela na grupu djece koja su prelazila neosvijetljenu ulicu na zavoju, na mjestu koje nije bilo
označeno kao pješački prijelaz. Pri tome je udarena 11-godišnja djevojčica F.M."

Rečenica A.: "Djevojčica je prevezena u bolnicu i nakon izvršenih pregleda, kojima je ustanovljeno da nije povrijeđena,

puštena je kući."

Rečenica B.: "Djevojčica je prevezena u bolnicu gdje se još i danas nalazi zbog zadobivenih teških povreda glave".
Ispitanici su bili podijeljeni u 6 grupa. Polovina ispitanika je dobila opis nesreće koja je imala teške posljedice, a druga

polovina opis nesreće s lakim posljedicama. Svaka od ove dvije grupe je zatim podijeljena na tri dijela: 1/3 ispitanika je dobila uz
priču fotografiju lijepe osobe, 1/3 ispitanika je dobila fotografiju ružne osobe, a 1/3 ispitanika je dobila opis prometne nezgode uz
koji nije bila priložena fotografija počinitelja. Nastojalo se da muški ispitanici dobiju fotografiju ženske osobe, i obratno.
Fotografije su odabrane na osnovu pred-testiranja i valjano su reprezentirale lijepu i ružnu osobu muškog i ženskog spola.
Zadatak ispitanika je bio da na skali od 1 do 20 procijene kolika je krivnja osobe na fotografiji za počinjenu prometnu nezgodu.
Dakle, nacrt istraživanja uključuje dva nivoa težina posljedica (lake i teške) i tri nivoa tjelesne privlačnosti lica počinitelja (bez
slike, fotografija ružne osobe, fotografija lijepe osobe).

Eksperimentom je utvrđeno slijedeće:

Bez obzira na težinu posljedica prekršaja, privlačnim osobama pripisuje se manja krivnja nego neprivlačnim.

Kad su posljedice teške, i lijepim i ružnim osobama pripisuje se veća krivnja nego kada su posljedice lagane,
Počinitelju se pripisuje veća krivnja što su posljedice prekršaja teže i što je on ili ona neprivlačniji.

Dakle, za istu prometnu nesreću veća krivnja pripisuje se neprivlačnim osobama. Kako se može objasniti blaže ponašanje prema
lijepim osobama u situaciji kada procjena krivnje ne bi smjela biti pod utjecajem izgleda počinitelja? Autorica se poslužila
nalazima sličnih studija provedenih drugdje u svijetu. Tako Dion (1972), na osnovu istraživanja procjene krivnje za prekršaje
koje su učinila lijepa ili ružna djeca, smatra da postoji sklonost da se prekršaji koje su počinile neprivlačne osobe pripišu
njihovim stabilnim osobinama ličnosti, a prekršaji koji su učinile privlačne osobe trenutnim, situacionim okolnostima. U skladu s
tim su nalazi Sigall i Ostrove (1975) koji navode da se privlačne osobe procjenjuju kao manje krive za isti prekršaj jer
procjenitelji smatraju da je manja vjerojatnost da će privlačni krivac opet počiniti prekršaj.

Autorica ovog eksperimentalnog istraživanja navodi faktore koji ograničavaju mogućnost generalizacije

nalaza na životne situacije. Prije svega to je da procjena krivnje ovisi i o nizu drugih faktora, te da su ispitanici bili
studenti. Zatim smatra da bi trebalo ispitati ovaj fenomen u realnim situacijama procjene krivnje i odmjeravanja
kazne, te da bi bilo korisno upoznati osobe koje sudjeluju u provođenju prava sa sadržajem i funkcioniranjem
stereotipa tjelesne privlačnosti u različitim socijalnim situacijama.

Najznačajnije karakteristike eksperimenta - kao prvo, budući da istraživač namjerno izaziva pojavu, on zna gdje će se
i kada ona zbiti, pa se može precizno pripremiti za njeno opažanje ili mjerenje. Uz to, eksperiment se može ponoviti,
pa se tako dobiveni rezultati mogu provjeriti. Prednost eksperimenta je i mogućnost kontrole nad uvjetima njegovog
provođenje.
U pravilu se mijenja jedan aspekt situacije i opaža ili mjeri učinak tog mijenjanja na pojavu koja se istražuje. U
našem primjeru nezavisna varijabla je bila privlačnost lica počinitelja prometne nesreće (lijepo - ružno) i težina
posljedica počinjenog djela (lake - teške), a zavisna varijabla pripisana krivica. Svi ostali činioci koji su mogli utjecati
na zavisnu varijablu držali su se pod kontrolom kao npr. opis događaja, izgled žrtve, raniji prekršaji počinitelja i sl.
Zato je istraživač mogao zaključiti da, bez obzira na težinu posljedica prekršaja, se privlačnim osobama pripisuje
manja krivica nego neprivlačnima.
Nedostaci laboratorijskog eksperimenta - općenito, osnovna prednosti eksperimentalnog pristupa jest da je to jedina
metoda koja omogućava opravdano zaključivanje o uzročno-posljedičnim odnosima. No, u složenim situacijama kao
što je sudski postupak nije lako sačuvati osnovnu strukturu eksperimenta tj. osigurati da se svi faktori drže
konstantnima osim jednog, koji mijenja se pod kontrolom eksperimentatora. Zanemarivanje bogatstva detalja u
situaciji sudskog procesa može dovesti do zaključaka koji ne odražavaju stvarnost. Dobar primjer za to je opisano
istraživanja utjecaja fizičkog izgleda na donošenje sudske odluke. Naime, ovdje je upravo tjelesni izgled istaknut u
odnosu na pozadinu koju čine šturo iznesene činjenice značajne za pravno odlučivanje. Za razliku od toga u stvarnom
sudskom postupku karakteristike osumnjičene osobe su "utopljene" u široku i složenu mrežu dokaznog materijala, što
dovodi do toga da tjelesni izgled ima vrlo malu ulogu na konačni ishod postupka. Pokazalo se da su karakteristike
osuđenog značajne jedino u slučajevima kada se radi o graničnim slučajevima gdje su činjenice dvojbene.

Eksperimentalno istraživanje provedeno u laboratorijskim uvjetima ne može odgovoriti na pitanje ima li nezavisna
varijabla, u ovom slučaju tjelesni izgled, isti značaj izvan laboratorija. Ipak, to ne umanjuje značaj laboratorijskih
istraživanja, ALI istraživač može obogatiti apstraktnu socijalnu situaciju tako da odražava što bolje stvarnu socijalnu
situaciju. Tada govorimo o simulacijskim eksperimentima, koji su zapravo podvrsta laboratorijskih eksperimenata.
Također može proučavati stvarnu socijalnu situaciju. Tada govorimo o eksperimentu u prirodnim uvjetima.

Simulacijski eksperimenti

Najveći broj proveden pri proučavanju procesa donošenja odluka u poroti.
Osnovna pretpostavka na kojoj počivaju ova istraživanja je da će eksperiment koji se provodi u okolnostima i na
način koji je visoko suglasan sa stvarnom situacijom dovesti do nalaza koji se mogu generalizirati na te stvarne
situacije. Stoga je u simulacijskom eksperimentu potrebno učiniti sve da bi se osiguralo prisustvo svih bitnih
elemenata stvarne situacije.
Istraživač treba simulirati i funkcije i strukturu stvarne situacije, npr. donošenja odluke u poroti ili funkcioniranje
sudskog procesa kao socijalne situacije. Horowitz i Willging (1984) navode da prvo treba u stvarnosti opažati
zbivanja koja će se istražiti u simulacijskom eksperimentu (npr. odabir porote ili proces donošenja odluke u poroti).
To, uz dobro poznavanje pravne pozadine, treba biti osnova da se valjano odrede pitanja na koja se želi dobiti
odgovor u takvom eksperimentu. Također je potrebno njegove nalaze provjeriti u stvarnim situacijama.