LIČNA I POSLOVNA ETIKA

1.Uvod

Od samog početka poslovanja i razvoja preduzeća i kompanija, sticanja profita, 

načina   rada   i   poslovanja,   bogatstva   i   ostalih   pogodnosti   koje   pruža   dobro   i   uspešno 
poslovanje nameće se jedno pitanje: da li poslovanje ima dodirnih tačaka sa moralom i 
moralnim ponašanjem pojedinca i grupa? Možemo takodje imati i dilemu oko toga da li 
bogatstvo   neminovno   podrazumeva   i   sumnju,   zavist   i   nepoverenje   u   načinu   sticanja, 
poreklu   i   gomilanju   istog.   Posmatranje   odnosa   izmedju   poslovanja   i   etike   može   se 
proširiti   na   način   rada,   korišćenje   ekonomskih   i   prirodnih   resursa,   rukovodjenje 
preduzećem, vlasničke odnose, odnos prema zaposlenima, kvalitet rada, odnos prema 
lokalnoj zajednici, religiji, državi. Mnogi će konstatovati da istorijski razvoj ekonomskih 
odnosa ne ostavlja mnogo prostora za tezu da su etika i poslovanje u neposrednoj vezi. 
Drugi će ipak reći da etika i način rada i poslovanja, upravljanje preduzećem i njegovo 
organizovanje, nemaju baš ništa zajedničkog. Neki će možda zaključiti da ekonomija 
nema baš nikakvu obavezu niti potrebu da bude moralna, a ima i onih koji bi dodali da 
ekonomija i poslovanje, po svojoj suštini, ne može biti etična sve i da bi to i htela da 
bude.

Na   drugoj   strani,   postoji   mišljenje   da   poslovanje   bez   moralnih   kriterijuma   i 

ekonomija bez  poslovne etike ne mogu dati trajnije, stabilnije i značajnije rezultate, niti 
neku konkretnu zajednicu učiniti srećnom i prosperitetnom. Zbog toga se često govori o 
potrebi uvodjenja etičkog kodeksa u principe poslovanja, rada i rukovodjenja u svim 
preduzećima. Tu se još javlja dilema o tome da li je poslovna etika stvar lične savesti 
direktora, menadžera, službenika, radnika, ili je to rezultat kolektivnog i zajedničkog 
morala neke grupe, zajednice, sredine, društva. U današnje vreme, označeno kao doba 
globalizacije, ova dva suprostavljena stava o odnosu izmedju poslovanja i etike dobijaju 
sve više na značaju i traže što potpuniji i hitniji odgovor koji će biti podupret svestranijim 
interdisciplinarnim istraživanjem. Čini se da je danas ovo pitanje ponovo aktualizovano i 
ono postaje nezaobilazno, kako u nerazvijenim zemljama, zemljama u procesu i periodu 
tranzicije, tako i u onim najrazvijenim ekonomijama i društvenim prostorima. 

1.1P

oslovna etika, pojam i definicija

Poslovna etika se odnosi na istinitost i pravednost očekivanja društva, poštene 

konkurencije,   oglašavanja,   društvenih   odgovornosti,   odnosa   sa   javnošću,   ponašanja 
preduzeća u zemlji i inostranstvu.

Poslovnu etiku možemo definisati kao primenu opšteprihvaćenih etičkih načela u 

procesu poslovanja preduzeća i pojedinaca.  
 
  

*Poslovna etika i vestine komuniciranja-Dr.Dragan Subotic 
*Scribd-prirucnik iz etike (vise autora)

1.2Subjekti poslovne etike 

 

čovjek

 

  

organizacija

 

   

društvo

 

 

1.3Etički kodeks 

U okviru poslovne etike  etički kodeks  se odnosi na  skupove formalnih i neformalnih 
pravila, shema, propisa i dobrih običaja u poslovnom ponašanju. Etički kodeks služi kao 
okvir u kojemu bi se trebali kretati i na taj način formalno olakšava poslovanje u sve 
kompliciranijim uvjetima na tržištu

1.4Područje istraživanja

društvena odgovornost poduzeća 

odnos poduzeća s potrošačima 

ekologija

 

  i razvoj 

1.5Mentalna mapa 

background image

neku   nezasluženu   korist   ili   učinio   protivpravni   postupak,   pod   dejstvom   kolektivne 
psihologije, logike i pritiska društva on se često nadje u situaciji da nešto tako učini.
 
 *Poslovna etika -Prof.Dr.Radovan Cokorino  
*Wikipedija-Slobodna enciklopedija
Nije lako svakom čoveku da na deklaraciju nekog proizvoda stavi podatke koji nisu do 
kraja istiniti,  ili  da prikrije  informacije  koje  njegov  klijent treba da  zna  unapred,  da 
reparirani ili restrukturisani proizvod proda kao nov, da smanji proviziju nekom dobrom 
prodavcu-dileru   i   slično.   Naravno,   postoje   i   oni   ljudi   čiji   lični   moralni   nazori   neće 
izazvati   dilemu   kod   prethodnih   postupaka.   Oni   će   se   lako   uklopiti   u   manje   etične 
poslovne postupke svakog kolektiva, pa čak i doprineti daljem širenju korektnosti na 
tržištu   koja   prelazi   granice   dobre   poslovne   etike.   To   podrazumeva   i   objavljivanje 
izveštaja   o   uspešnosti   poslovanja,   stavljanje   javnosti   na   uvid   odredjenih   poslovnih 
ugovora,   ispunjavanje   datih   obećanja,   način   oglašavanja   i   reklamiranja,   povećanje 
tolerancije   i   smanjenje   distinkcija   izmedju   verske,   nacionalne,   polne   i   svake   druge 
različite grupe u kompaniji, kao i uključivanje osoba sa posebnim potrebama u proces 
rada i proizvodnje i nagradjivanje i motivisanje zaposlenih.

U   ekonomskoj   literaturi   navedene   su   dve   vrste   odgovornosti,   odnosno 

neodgovornosti   koje   se   tiču   lične   poslovne   ogovornosti   menadžera,   koji   kao   agent 
vlasnika preduzeća obavlja prenete funkcije upravljanja i rukovodjenja kompanijom i to u 
vlasnikovom   interesu   i   uz   isplatu   odredjenje   nadoknade:   menadžer-savršeni   agent   (a 
perfect agent) i menadžer-nesavršeni agent (an imperfect agent). Po navodima Denisa 
Kvina   i   Tomasa   Džonsa   (Dennis   Quinn   i   Thomas   Jones),   menadžer-savršeni   agent 
savesno i odgovorno izvršava svoju obavezu izraženu u uvećanju vlasnikovog bogatstva. 
Zato   se   i   pretpostavka   o   menadžeru-savršenom   agentu   naziva   i   hipotezom   o 
akcionarskom   bogatstvu   (shareholder   wealth   hipothesy).   Menadžer-nesavršeni   agent 
nesavesno izvršava svoju obavezu zato što ne povećava vlasnikovo bogatstvo, već ga čini 
svojim bogatstvom i takva hipoteza se naziva hipotezom o menadžerovom bogatstvu 
(managerial welfare hipothesy). Svaki vlasnik kompanije se trudi da uposli menadžera-
savšenog   agenta.   Kvin   i   Džons   zaključuju   da   poslovna   etika   menadžera   može   biti 
instrumentalizovana   i   neinstrumentalizovana.   Instrumentalizovana   ide   u   korist 
menadžeru-savršenom agentu, njegova je moralna obaveza da poštuje ugovor i uslove 
ugovora koje definišu odredbe i pravila o etičkom ponašanju. U takvoj situaciji lična 
etika   menadžera   je   instrumentalizovana.   Shvatanje   da   u   poslovanju   nema   odredjenih 
pravila   koja   obuhvataju   moralne   obaveze   menadžera   kao   ličnosti   naziva   se 
neinstrumentalizovana   poslovna   etika   menadžera.   Takodje,   ocena   o   tome   kako   neka 
kompanija ili druga radna organizacija posluje i obavlja svoje zadatke može biti data 
preko proučavanja biografija uspešnih generalnih menadžera, predsednika i direktora ili 
bilo koga od koga zavisi uspešnost poslovanja organizacija. 

Kod ljudi koji imaju moralne dileme prilikom postupaka i poslovnih aktivnosti, 

one mogu nastajati iz dva pravca. Jedan je pravac kada su akcije, postupci i odluke 
nametnuti od strane kolektivnog subjekta (tima, kolektiva, kompanije, sredine, preduzeća, 

 

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti