Evolucija, uloge i značaj revizije
UNIVERZITET EDUCONS
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
SEMINARSKI RAD
EVOLUCIJA ,ULOGE I ZNAČAJ
REVIZIJE
NASTAVNI PREDMET
:
MEĐUNARODNA
FINANSIJSKA REVIZIJA
STUDENT:
UVOD
Menadžment savremenog privrednog društva suočen je sa potrebom
donošenja poslovnih odluka u vezi sa ostvarenjem poslovnih ciljeva. Sistem
internog nadzora koji uključuje sve mere pažnje usmerene na sprečavanje
grešaka prekomernih troškova i prevare, proverava i obezbenuje pouzdanost
informacija. Ključni zadatak internog nadzora jeste da kontroliše sve delove
preduzeæa da li dosledno redukuju poslovnu politiku usvojenu na početku
poslovnog perioda kao i da o tome podnose informaciju menadžmentu
privrednog društva. Za pojačano interesovanje za uspostavljanje internog
nadzora razlog više su i prisustvo nelojalne konkurencije, povećane
konkurencije i erozije poslovnog morala.
a) POJAM REVIZIJE
Reč revizija vodi poreklo od latinskog glagola koji znači "ponovo videti". Zbog
toga se ona obično i odrenuje kao funkcija provere poslovanja jer predstavlja
naknadno proveravanje obavljenih poslovnih doganaja koje se vrši na osnovu
postojeæih dokumenata. Ima uglavnom kolektivni karakter, za razliku od
kontrole. Kontrola i revizija se međusobno dopunjuju da bi se ostvario cilj
adekvatnog nadzora nad poslovanjem privrednog subjekta. Uspeh revizije u
velikoj meri zavisi od postojanja i funkcionisanja mehanizma kontrole. Neki
autori nazivaju reviziju èak i "naknadna kontrola" ili "kontrola kontrole".
Postoje različite definicije pojmova kontrola i revizija u literaturi gde se, obično,
razgraničenje izmenu njih zasniva na radnim postupcima ili licima koji ih
obavljaju, ali se u praksi najèešæe greškom koriste u istom smislu. Teško je
tačno ih razgrančiti jer obe spadaju u domen nadzora, odnosno provere.Reč
kontrola potiče od francuske reči koja znači "protiv-uloga", dakle, provera koja
se vrši putem suprotstavljanja, tj. upoređivanja izmenu onoga što jeste i onoga

obavlja pod sličnim uslovima kao i kod drugih privrednih subjekata, osim što
ima pojačanu kontrolu i nadzor koje vrši Narodna banka Srbije.
A) KONTROLA - VRSTE I OBLICI I VRŠIOCI
Podela kontrole se može vršiti prema različitim kriterijumima: subjektu
kontrole, objektu, vremenu, intenzitetu, poslovnim funkcijama i drugo. Mada
su svi ovi aspekti od značaja, najvažnija podela je na unutrašnju (internu) i
spoljnu (eksternu). Interna kontrola ima svoje dve bitne karakteristike:
1) ona je uključena u pojedine delove poslovnog procesa sa kojim predstavlja
jednu organsku celinu i sa njim se istovremeno obavlja,
2) kroz odgovarajući sistem organizacije ovu kontrolu obavljaju zaposleni ili
odreneni organi odnosnog osiguravajućeg društva. Interna kontrola je
sveobuhvatna, te pokriva celokupno poslovanje privrednog subjekta i
predstavlja glavni i osnovni vid nadzora nad njegovim poslovanjem. Ona
obezbenuje garanciju rukovodstvu preduzeća u pogledu pouzdanosti
raèunovodstvenih podataka koji se koriste pri donošenju odluka.
Revizija se u Zakonu o raèunovodstvu i reviziji definiše kao "ispitivanje
računovodstvenih iskaza radi davanja mišljenja o tome da li oni objektivno i
istinito prikazuju stanje imovine, kapitala i obaveza, kao i rezultate poslovanja
pravnog lica". Lice koje sprovodi reviziju i odgovara za njegovu istinitost i
objektivnost, naziva se revizor.
Revizija se obavlja u skladu s Zakonom o računovodstvu i reviziji,
Međunarodnim standardima revizije (MSR) i Kodeksom etike za profesionalne
računovone. Cilj revizije finansijskih izveštaja je da omoguæi revizoru da izrazi
mišljenje o tome da li su finansijski izveštaji po svim bitnim pitanjima
sastavljeni u skladu sa MRS.Revizija se obavlja na osnovu ugovora koji se
zaključuje u pismenoj formi. Preduzeće za reviziju šalje pismo o angažovanju
svom klijentu pre početka revizije, u kome ga informiše o ciljevima, prirodi i
obimu posla koji treba da se obavi. Obaveze revizora su: da izradi izveštaj o
reviziji, da mišljenje o istinitosti i objektivnosti iskaza, obavesti upravu
preduzeća o svim utvrđenim slabostima i da predloge za njihovo
prevazilaženje, naglasi sve specijalne zahteve i drugo.
Obaveze klijenta su: da sastavi računovodstvene iskaze u skladu sa
zakonima, da se stara o vođenju adekvatnih računovodstvenih evidencija, da
učini dostupnim sve evidencije i odgovarajuæe podatke revizoru.Kao i u
slučaju kontrole, podela revizije se može izvršiti prema različitim kriterijumima:
predmetu revizije, intenzitetu, periodu za koji se vrši, raspoloživom vremenu i
drugo. Međutim, u savremenoj stručnoj literaturi osnovna podela se vrši
prema organima revizije - na internu i eksternu reviziju.Karakter rada internog
i eksternog revizora se u mnogome razlikuju ali imaju iste ciljeve - da ocene i
podnesu izveštaj o finansijskim iskazima i pouzdanosti njihovih podataka, da
utvrde tačnost i integralnost knjigovodstvene evidencije.
Interna revizija je ona revizija koju obavljaju lica zaposlena u privrednom
subjektu koje je objekt revizije. Najčešće se organizuje kao posebna funkcija u
okviru preduzeća, kao odelenje pod neposrednim rukovodstvom generalnog
direktora (predsednika kompanije). Ona u većini zemalja, kao i u našoj, nije
propisana zakonom, pa njeno osnivanje zavisi od potrebe i odluka
odgovarajućih organa upravljanja što je u direktnoj zavisnosti sa velićinom i
složenošću preduzeća, odnosno njenom decentralizacijom.
Jaka interna kontrola predstavlja značajnu prepreku za vršenje prevara i
pronevera ali ih ne može u potpunosti onemogućiti jer joj obim smanjuju
troškovi koji ona iziskuje, što predstavlja njeno glavno ograničenje. Ispitivanje i
ocenjivanje postojeće interne kontole preduzeća predstavlja prvu fazu rada
revizora i ona se uzima kao osnova za određivanje obima i pravca revizije.
Ciljevi interne kontrole su:
1) obezbeđenje sredstava privrednog subjekta od rasipanja, pronevera i
neefikasnosti
2) unaprenenje tačnosti i pouzdanosti knjigovodstvenih i operativnih podataka
3) pridržavanje poslovne politike preduzeća. Interna kontrola može biti
administrativna, računovodstvena ili finansijska.

a.1.) Prethodna revizija
U predhodnoj reviziji se vrše ispitivanja i ocene organizacije
računovodstvenog sistema i internih računovodstvenih kontrola, kao i njihovog
funkcionisanja, u cilju planiranja obima daljih ispitivanja koja treba izvršiti
prilikom obavljanja završne revizije.
Rezultati ispitivanja internih kontrola u prethodnoj reviziji sumiraju se i sa
najvažnijih nalazima ovih ispitivanja, upoznaju organi upravljanja i poslovodni
organ preduzeća, kako bi bili u mogućnosti da preduzmu mere za otklanjanje
eventualnih problema, nepravilnosti i slabosti u funkcionisanju sistema internih
računovodstvenih kontrola.
Cilj ove revizije je da skrati vreme obavljanja naredne faze, jer potvrnuje
efikasnost postavljenog računovodstvenog sistema i sistema internih kontrola.
Na ovaj način se smanjuje pritisak na preduzeće u vreme kada ono obavlja
veći deo svojih računovodstvenih zadataka jer se interna kontrola neprekidno i
efikasno sprovodi, a njeni eventualni nedostaci otklanjaju pre kraja godine (pre
sastavljanja godišnjeg računa).
b) ZAVRŠNA REVIZIJA
Postupci završne revizije obuhvataju: pregled evidencija i dokumentacije;
posmatranje popisa i primena postupaka koje izvodi pravno lice; pribavljanje
potrebnih informacija od treæih lica (potvrda salda od kupaca, dobavljača,
kreditora); ponavljanje postupaka koje je obavilo pravno lice.
Da bi se skratilo vreme potrebno za reviziju, moguće je opredeliti se samo za
vršenje revizije godišnjeg računa (tj. samo za završnu reviziju) i tada se
oslanja samo na proširene postupke ispitivanja valjanosti - nivo testova se
povećava jer se ne raspolaže informacijama koje su interne kontrole utvrdile.
Odluka o ovome se donosi na osnovu preliminarnog upoznavanja sa
poslovanjem preduzeća, brojem transakcija, brojem zaposlenih i
organizacijom računovodstva.
c) IZVEŠTAJ
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti