S E M I N A R S K I     R A D

Predmeta:  Sociologija

Tema: ”Islam i njegov uticaj na društvo”

SADRŽAJ

Uvod…………………………………………………………………. 

Religija…………………………………………………………….….

Religija,

 

društvene

 

promene

 

obrazovanje…………………… 

Podela religija………………

……………………………….

Islam…………………………………………………………………. 

Džamija……………………………………..………………….

Socijalna prava i njihova zaštita u islamu……………….

……

Socijalna nepravda i društvo……….…………………………

Položaj čoveka u društvu…………………………………

………

Rad i  islam…………………………………………………………..

Šerijatsko   pravo   i   rešavanje   socijalnih 

problema……………………

background image

svim njima postoji pojam i predpostavka apokalipse posle koje sledi 

strašni sud

”.

Temeljna demarkaciona linija između islama i drugih religija 

počiva   u   činjenici   da   je   islam   manje   vera  

ortodoksije

  a   više 

ortoprakse

. Islam je, kako bi rekao Marks ,,sa filozofije bića prešao na 

filozofiju čina''. Dok se hrišćanstvo, primera radi, fokusira na ljubav 

kao   vrhovnu   ideju,   islam   se   koncentrše   na   čin,   u   hrišćanstvu   je 

središnja nauka teologija u islamu u središtu počiva šerijat kao zakon 

kojim se regulišu   društveni odnosi. Otud je ideja vere u kontekstu 

islama   nerazdvojiva   od   samoga   čina   koji   je   njen   plod   i   prirodni 

rezultat.   Možemo   konstatovati   da   islamski   “svjetopogled”   i   u 

segmentu   socijalnih   prava   ne   bi   bio   sprovodiv   bez  

šerijata

  kao 

pravnog sistema koji osigurava mehanizme njegove realizacije. 

Šerijat   reguliše   odnose   svetovnog   i   religijskog   prava.   Kao 

područje prostiranja njegovih normi navodi se regulisanje odnosa 

čoveka   i   njegovog   Stvoritelja   kao   i   svih   međuljudskih   odnosa   i 

relacija. Polazeći od takvog koncepta, vrednosti koje podupire i štiti 

šerijat nisu samo pravna materija, već su istovremeno i temeljne 

verske dužnosti muslimana. U standardnim delima 

usuli fikha

 navodi 

se da je glavni cilj šerijata postizanje dobrobiti i otklanjanje nereda.  

1.

 

Religija

„Sve   religije   priznaju   bitije   Božije.   Sve   priznaju   Boga   kao 

prvouzročnika svega što postoji. Sve priznaju realnu vezu božanske sile 

sa čovjekom. Sve priznaju da Bog zahtijeva ispunjavanje moralnog 

zakona, sve priznaju, osim materijalnog, i nevidljivi svijet; sve priznaju 

zagrobni život.“

Valentin Svencicki, O Bogu

1)

Nastanak i potreba za pojavom religije nije do kraja razjašnjena 

tema. U suštini postoje tri osnovne grupe teorija religije. Prema prvoj, 

religija   je   izum   jedne   (obično   vladajuće   odnosno   privilegovane) 

grupe ljudi kao sredstvo zaštite privilegija iste te grupe ljudi. Prema 

drugoj grupi teorija, religija je trajna egzistencijalna karakteristika 

ljudskog bića. Najzad, prema trećoj grupi teorija, religija je samo 

ljudska sklonost ka sujeverju, proizašla iz nedovoljnog poznavanja 

prave prirode stvari.

O nastanku religije postoje različita tumačenja. Najpoznatija su: 

teološko,   psihološko,   prosvetiteljsko   i   marksističko

.   Pristalice 

teološkog

  tumačenja nastanka religije tvrde da je religija urođena 

čoveku.   Po  

psihološkom

  shvatanju   religija   je   nastala   kao   rezultat 

čovekovog   emocionalnog   odnosa   prema   prirodi,   prema   višim, 

natprirodnim   silama.   Prema  

prosvetiteljskom

  shvatanju   religija   je 

nastala kao rezultat čovekovog neznanja i nemoći da objasni mnoge 

prirodne pojave. Po 

marksističkom 

tumačenju religija je društvena i 

istorijska kategorija. To znači da ona ne postoji od kako postoji svet i 

ljudi već da je nastala na određenom stepenu društvenog razvoja.

2)

 

Prvi oblici religije javljaju se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici 

kao posledica čovekovog uviđanja da se mnoge stvari u prirodi (suše, 

poplave, munje, gromovi i sl.) dešavaju i bez njegove volje i da on na 

te pojave ne može da utiče kao ni da ih kontroliše, bez obzira na to 

koliko se trudio. To je navelo čoveka da posumnja u postojanje nekih 

natprirodnih   sila   koje   sve   to   kontrolišu.   U   tom   trenutku   su   u 

čovekovom umu nastali prvi oblici „bogova“ koji su simbolizovali 

jedinstvene   moći   koje   suvereno   i   bez   konkurencije   vladaju 

čovekovim   postojanjem.   Čovek   je   nastojao   da   ove   sile   umilostivi 

molitvama i žrtvovanjem. 

1)

 http://sr.wikipedia.org

2)

 Petković Dr Vlajko, „Sociologija“, VPŠ, Čačak, 2008.godine

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti