SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................... 3

1.1. Ljudska prava....................................................................................................................... 3

1.2. Dostojanstvo.........................................................................................................................5

1.3. Stigma..................................................................................................................................8

2. DOMOVINSKI RAT............................................................................................................ 11

3. HRVATSKI RATNI VOJNI INVALIDI..............................................................................12

3.1. Društvo i hrvatski ratni vojni invalidi..........................................................................13

4. CILJ ISTRAŽIVANJA.........................................................................................................17

5. METODOLOGIJA................................................................................................................18

5.1. Način provedbe istraživanja.........................................................................................18

5.2. Sudionici istraživanja................................................................................................... 18

5.3. Obrada podataka...........................................................................................................19

6. REZULTATI I RASPRAVA................................................................................................ 20

6.1. Značenje dostojanstva za invalide Domovinskog rata.................................................20

6.2. Društveni položaj invalida Domovinskog rata.............................................................25

6.3. Zaštitni činitelji kao pomoć u svakodnevnom životu..................................................30

6.4. Slika budućnosti invalida Domovinskog rata..............................................................33

7. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA........................................................................................ 34

8. LITERATURA......................................................................................................................37

9. PRILOZI...............................................................................................................................39

2

background image

takva,   svojim   ustavnim   uređenjem,   veliku   pažnju   i   značaj   posvećuje   području   zaštite   i 

promicanja ljudskih prava. U tom su smislu kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike 

Hrvatske   navode   se   sloboda,   jednakost,   nacionalna   ravnopravnost   i   ravnopravnost   spolova, 

mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje 

prirode   i   čovjekova   okoliša,   vladavina   prava   i   demokratski   višestranački   sustav.   Ustav 

Republike   Hrvatske   regulira   zaštitu   ljudskih   prava   i   temeljnih   sloboda   i   jamči   njihovo 

ostvarivanje neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, 

nacionalnom   ili   socijalnom   podrijetlu,   imovini,   rođenju,   naobrazbi,   društvenom   položaju   ili 

drugim osobinama. Ustavom Republike Hrvatske zajamčene su osobne i političke slobode i 

prava, ostvarivanje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, te se štite kolektivna, globalna 

prava i humanitarna prava. (NN. 56/1990.)

Osim što ustavnim uređenjem štiti i promiče ljudska prava i slobode, Hrvatska je stranka 

svih   temeljnih   međunarodnih   ugovora   s   područja   zaštite   ljudskih   prava.   Tako   je,   prema 

preporukama Bečke deklaracije donesene 1993. godine na prvoj međunarodnoj Konferenciji o 

ljudskim   pravima,   Republika   Hrvatska   pristupila   izradi   Nacionalnog   programa   zaštite   i 

promicanja   ljudskih   prava.   U   tom   se   programu   navodi   17   prioritetnih   područja   zaštite   i 

promicanja   ljudskih   prava   –   od   nacionalnih   manjina,   preko   obitelji,   starijih   osoba,   djece   i 

mladih,   sve   do   vjerskih   prava,   slobode   medija,   zdravog   života  i   okoliša.   Na  vrhu   ljestvice 

navedenih prioritetnih područja nalaze se prava aktivnih sudionika i stradalnika rata

2

. S njima u 

svezi, promiče se isključiva odgovornost i dužnost države za osiguranjem primjerene zaštite i 

skrbi   o   osobama   koje   su   obranile   i   osigurale   suverenitet   i   nezavisnost   države,   kao   i   svim 

stradalnicima i sudionicima rata. Slijedom toga, u Nacionalnom se programu, kao jedan od 

prioriteta   države   u   zaštiti   i   promicanju   temeljnih   ljudskih   prava   i   sloboda   navodi   nužnost 

djelovanja   na   ublažavanju   i   otklanjanju   posljedica   Domovinskog   rata.   Stoga   su   unutar 

programa,   kao   ciljevi   djelovanja   u   tom   smjeru   navedeni:   sustavno   zbrinjavanje   sudionika   i 

stradalnika Domovinskog rata, pružanje institucionalne psihosocijalne i zdravstvene pomoći, te 

poticanje zapošljavanja te kategorije ljudi, kao i afirmativno uključivanje društva i medija u 

očuvanje dostojanstva hrvatskih branitelja i stradalnika te digniteta Domovinskog rata. Posebno 

mjesto unutar tih 17 prioritetnih područja dano je i osobama s invaliditetom, a vezano uz koje se 

navodi   da   država   posebnu   pažnju   posvećuje   zaštiti   tih   osoba,   njihovom   ravnopravnom 

uključivanju   u   društveni   život,   kao   i   njihovoj   primjerenoj   zaštiti   unutar   svakog   pojedinog 

sustava.   Kao   prvi   i   ključni   cilj   djelovanja   prema   osobama   s   invaliditetom,   uz   društvenu 

2

 Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj od 2005. do 2008. godine

4

integraciju,   profesionalnu   rehabilitaciju,   zaštitu   prava   i   dostupnost   informacija,   navodi   se 

nužnost   uklanjanja   predrasuda   o   osobama   s  invaliditetom,   a  u   svrhu   njihova   obrazovanja  i 

zapošljavanja. Očigledno je da invalidi Domovinskog rata ili, službeno nazivajući, hrvatski ratni 

vojni invalidi, pokrivaju dva prioritetna područja zaštite i promicanja temeljnih ljudskih prava – 

područje prava aktivnih sudionika i stradalnika rata i područje zaštite osoba s invaliditetom, pa 

bi se, obzirom na tu činjenicu, opravdano moglo reći da je prioritet djelovanja u korist ove 

kategorije ljudi, najmanje dva puta jači i nužniji, uz poseban naglasak na očuvanju dostojanstva 

i uklanjanju predrasuda prema tima osobama.

Temeljna ljudska prava i slobode koja se navode u međunarodnim deklaracijama i ustavnim 

aktima pojedinih zemalja od samih se početaka nisu bitno mijenjala. Mijenjane su definicije i 

formulacije pojedinih pojmova te proširivane kategorije prava i sloboda. Dvije su kategorije 

ljudskih   prava   koje   još   od   najranijih   vremena   nalaze   svoje   mjesto   u   svim   dokumentima   o 

ljudskim pravima i to u gotovo nepromijenjenom obliku – pravo na dostojanstvo i na zabranu 

diskriminacije po bilo kojoj osnovi

3

. Te se dvije kategorije prava međusobno nadopunjuju i 

ovisne su jedna o drugoj, odnose se na sve kategorije ljudi, a njihovo nepoštivanje najčešće 

rezultira negativnim implikacijama na ostalim područjima življenja – kvalitetu života, status i 

ulogu   u   društvu,   prava   i   samopoštovanje   ljudi.   Stoga   ih   je   opravdano   smatrati   jednima   od 

ključnih ljudskih prava.

 1.2. DOSTOJANSTVO

Ljudska prava i dostojanstvo čovjeka nerazdvojivo su povezani i teško ih se može promatrati 

kao dva zasebna pojma. Ljudska prava ulaze u domenu dostojanstva i pretpostavljaju postojanje 

istog, i obrnuto – dostojanstvo se smatra domenom ljudskih prava budući da u većini slučajeva 

dostojanstvo   neke   osobe   označava   skup   prava   koja   toj   osobi   pripadaju,   pa   prema   tome, 

poštivajući dostojanstvo neke osobe poštujemo i prava koja toj istoj osobi pripadaju. Stoga je 

opravdano dostojanstvo tumačiti kao ključnu kategoriju ljudskih prava, kao temeljno ljudsko 

pravo. 

U hrvatskom jeziku opće je prihvaćena definicija dostojanstva koju je dao Anić, a glasi: 

"dostojanstvo je apstraktna imenica koja označava ukupnost vrlina koje pobuđuju poštovanje" 

(Anić, 2007). Iako točna, ovakva definicija dostojanstva implicira da poštivanje dostojanstva 

3

 Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.)

5

background image

Iako   različita,   ova   tri   oblika   dostojanstva   imaju   dvije   zajedničke   značajke   –   pripadaju 

ljudima u različitom opsegu i stupnjevima, te se mogu steći, dobiti ili pojaviti, ali isto tako i 

nestati i izgubiti.

Upravo je četvrti oblik dostojanstva taj koji se u potpunosti razlikuje od prethodna tri. Taj se 

oblik naziva 

"univerzalno ljudsko dostojanstvo"

 ili "

Menschenwürde"

. To je dostojanstvo koje 

pripada svim ljudskim bićima i ne može biti izgubljeno dok god čovjek živi. Imaju ga, ili se 

barem pretpostavlja da ga imaju svi, temeljeno samo na činjenici što su ljudi. Ovaj je oblik 

dostojanstva   specifična   ljudska   vrednota   i   svima   pripada   u   jednakoj   mjeri   i   sa   jednakim 

poštovanjem s tom karakteristikom da ne može biti oduzeto čovjeku dok god živi. Upravo je 

ovaj  oblik  dostojanstva  ono  na što  se misli  pod  pojmom  "urođenog  dostojanstva"  u  Općoj 

deklaraciji o ljudskim pravima.

Iako definirano kao nešto "apstraktno" dostojanstvo je i više nego svakodnevna pojava, 

svakodnevno   stanje   i   osjećaj.   Slijedom   transakcijskih   modela   stresa   prema   kojima   na   stres 

podjednako utječu kako pojedinac tako i njegova okolina i na dostojanstvo je moguće gledati 

kao na pojavu na koju utječe okolina kao eksterno vrednovanje, varijable vezane uz pojedinca 

kao   unutarnje   vrednovanje,   te   interakcija   između   pojedinca   i   okoline   kao   interakcijsko 

vrednovanje. Prema tome, dostojanstvo ovisi o tome kako nas vide i tretiraju drugi kao i o tome 

kako vidimo sami sebe što znači da ljudsko dostojanstvo može biti podržavano i cijenjeno 

dvojako - interno i eksterno, a što ga ujedno čini ovisnim i o interakciji pojedinaca s okolinom. 

Prema  takvom  gledanju,  osobe  će  iskusiti osjećaj  unutarnje vrijednosti  samo  ako  se  vide  i 

odnose prema samima sebi s dostojanstvom i osjećajem da vrijede. No, kada bi postojalo samo 

unutarnje vrednovanje unutarnjih vrijednosti tada drugi ne bi mogli prepoznati dostojanstvo, i 

obrnuto – kada bi postojalo samo vanjsko vrednovanje bilo bi teško internalizirati kako osobe 

vide same sebe. Upravo iz toga proizlazi značaj svih triju tipova vrednovanja kao nužnih i 

neophodnih za razumijevanje dostojanstva (Miller i Keys, 2001). Slijedom navedene teorije, 

opravdano   je   zaključiti   da  je  dostojanstvo   i  više   nego   dio   društvene  svakodnevice  na   koju 

podjednako   utječu   svakodnevni   vanjski,   odnosni   i   unutarnji   utjecaji   i   događaji   koji   se 

neprestano   odvijaju   oko   svakog   pojedinca.   Možda   je   i   to   razlog   zbog   kojeg   se   pojam 

dostojanstva toliko često i pojednostavljeno koristi a bez realne percepcije o njegovom pravom 

značenju   i   utjecaju   na   ljudske   živote.   Iako   se   utjecaji   koji   podržavaju   odnosno   umanjuju 

dostojanstvo razlikuju s obzirom na pojedine kategorije i populacije ljudi, većina kvalitativnih 

istraživanja dostojanstva slaže oko učinaka koje poštivanje odnosno nepoštivanje dostojanstva 

ima na ljude. Tako su Miller i Keys (2001.) u svom istraživanju dostojanstva beskućnika iznijeli 

7

Želiš da pročitaš svih 56 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti