3

Tema: Ileus

Uloga i zadaci medicinskog tehničara u radu na hirurgiji

UVOD

Prekid prolaza stolice i gasova kroz kraći ili duži segment crijeva, naziva se ileusom.

Ileus spada među česta akutna i subakutna hirurška oboljenja.

Među uzrocima akutnog abdomena, ileus zauzima poslije akutnog apendicitisa drugo mjesto.

Etiologija i klasifikacija ileusa

Ileus može da se javi u svako doba starosti, a uzorci su mu mnogobrojni i raznoliki, manje ili više 
karakteristični za izvjesno doba, vezani za izvjesno postojeće oboljenje ili povredu, ili njihove 
posljedice. Po mehanizmu nastajanja, ileusi mogu biti 

mehanički

 i 

dinamički

.

Mehanički ileusi

Predstavljaju veću grupu ileusa, a nastaju usljed mehaničke, anatomske prepreke u prolaznosti 
lumena crijeva. Pored pepereke u pasaži, od značaja je, kako za anatomku evoluciju, tako i za 
kliničku sliku, da li je poremećen ili nije krvotok crijeva. Stoga se mehanički ileusi dijele na 
opturacione i strangulacione ileuse.

Opturacioni ileus

mogu da izazovu razni uzroci. Njegova je karakterisitka da prekid pasaže nastaje 

opturacijom/začepljenjem lumena crijeva, a da pritom krvotok u odgovarajućem dijelu 
mezenterijuma, pa prema tome i na crijevu, ne bude poremećen. Opturaciju lumena mogu da 
prouzrokuju stenozantni tumori i zapaljenja crijeva, ožiljne stenoze poslije zapaljenja i povrede, 
kao i poslije operacija. Uzrok opturacije može da leži I izvan crijeva: opturacija crijeva usred 
kompresije koju vrši neki tumor iz susjedstva na crijevo(tumor bubrega). Nisu rijetke opturacije 
stranim tijelom: fekalomima kod starijih ljudi, zgusnutim mekonijumom kod novorođenčadi, 
žučnim kamenom. Kod novorođenčadi uzrok opturacionog ileusa može da bude kongenitalna 
atrezija crijeva, kao i atrezija anusa i rektuma.

Strangulacioni ileus 

4

- pored mehaničke prepreke, u pasaži crijeva, karakterizuje se prvo poremećajem, a ubrzo zatim 
prekidom krvotoka u strangulisanom crijevu. Tipićni oblici ovog ileusa su:  volvulus, 
inkarceracija i invaginacija.

Volvulus

 je uvrtanje crijevne vijuge na peteljici koju stvara odgovarajaući dio mezenterijuma sa 

svojim krvnim sudovima. Čest uzrok volvulusu vijuge tankog crijeva su srasline, koje sapinjajući 
crijeva, predstavljaju prepreku peristaltici. Volvulus cekuma zajedno s kolonascendeseom i 
volvulus kolona transverzuma su izvanredno rijetki. I kod male djece se sreće ovaj tip 
strangulacionog ileusa, kome je uzrok bilo nezavršena, defektna rotacija crijeva ili izostajanje 
srašćivanja mezoa sa zadnjim listom peritoneuma.

Inkarceracija

 ili uklještenje nastaje stezanjem vijuge crijeva sa njenim mezoom i krvnim 

sudovima. Prema tome, ova vrsta srangulacionog ileusa je veoma slična volvulusu. Uklještenje 
spoljašnje kile je tipičan vid inkarceracije. Unustrašnje inkarceracije su uklještenja crijeva u 
postojeće otvore i kesaste formacije peritoneuma (fossaintersigmuidea, recessus 
duodenojejunalis),a i u patološke otvore u mezenterijumu i mezokolonu. Najčešće unutrašnje 
inkarceracije su strangulacije vijuga crijeva s njihovim  krvnim sudovima u otvorima koje 
stvaraju zategnute trake sraslina. Srasline poslije abdominalnih operacija čest su uzrok 
inkarceracije. 

Invaginacija

 je osobito vid strangulacije u kojoj se jedan segmenat crijeva (invaginatum, 

intususceptum) uvlači zajedno sa svojim mezoom u lumen susjednog segmenta crijeva 
(invaginans, intususcipiens). Opturacija lumena crijeva uvučenim crijevom spriječava pasažu 
crijevnog sadržaja, a uvučen i strangulisan mezenterijum sa krvnim sudovima i nervima i 
poremećeni krvotok stvara oblike strangulacionog ileusa. Najčešća je ileocekalna invaginacija. 
Invaginacija je cešća kod male djece.

Dinamički ili funkcionalni  ileus

Dinamički ileus ispoljuje se prekidom u pasaži crijeva koji je izazvan neurogoenim poremećajem 
motiliteta crijeva. On može da bude, paralitičan ili spastičan. 

Paralitični ileus

 karakteriše se iščezavanjem peristaltike, progresivnom dilatacijom i atonijom 

crijeva. Paraliza crijeva poslije abdominalnih operacija i trauma, torzije ovarijuma i kod 
retroperitonealnih hematoma reflektorne prirode. U ovim slučajevima difuzne svježe srasline 
sapinjući crijevne vijuge i stvarajući na njima oštre pregibe u postojećoj paralizi crijeva 
priključuju na taj način i mehaničke prepreke u prolaznosti cirijeva. 

background image

6

Spastički ileus

 se javlja na ileumu ili kolonu. Jedan ili više raznih segmenata crijeva je u spazmu, 

koji ih cini čvrstim kao “olovka” i anemičnim, dok su dijelovi crijeva iznad i ispod ovih segmenata 
normalnog izgleda. Spazam može da popusti i sve promjene da iščeznu, ali se često dešava da 
se oni jave ponovo na drugim segmentima crijeva. Opšta anestezija obično dovodi do prekidla 
spazma, dok lumbalna anestezija ostaje bez efekta ili može da pojača spazam. 

Patološka fiziologija ileusa

Ranija tumačenja težine opšteg stanja i smrtnog završetka akutnog ileusa zasnivana su poglavito 
na intoksikaciji organizma raspadnim produktima crijevne sadržine (histidin, kadaverin, 
polipeptidi, itd).
I neuroreflektorna teorija je nastojala da objasni dramatičan tok ileusa.  Po njoj mehanički 
nadražaj nerava crijeva, s jedne strane, djeluje reflektornim putem na CNS izazivajući stanje 
šoka, a s druge strane, poremećeni nervni mehanizam utječe na metaboličke procese i izaziva 
promjene u hemodinamici.  Obe teorije danas su potisnute novijim saznanjima te ne mogu da 
zauzmu primarno mjesto u tumačenju pojava kod ileusa, već sekundarno mjesto. Suštinu težine 
klikničke slike i prognoze kod akutnih ileusa daje poremećaj homeostaze. Mehanizmi 
humoralnih poremećaja su kompleksni. U samom početku okluzije crijeva  iznad mjesta 
prepreke reflektorno pojačano luči svoj sok, dok je resorpcija edematozne sluznice u velikoj 
mjeri smanjena. Sastavni dijelovi crijevnog soka su u stagnaciji i njima se pridružuju i sokovi 
velikih digestivnih žlijezda (jetre i pankreasa). U vijugama crijeva koje se sve više distenduju 
nagomilava se voda i elektroliti (Na, Cl, K) koji se ne resorbuju i predstavljaju  težak gubitak u 
hidroelektrolitnoj ravnoteži organizma. Ubrzo se ovaj gubitak uvećava transudacijom plazme iz 
kapilara zida crijeva u lumen crijeva, a kasnije i u peritonealnu duplju. Nagomilani sadržaj u 
crijevu djelom se povraća, često u ogromnim količinama, što perdstavlja očigledan dokaz teškog 
gubitka vode i elektrolita. Sve ranije navedene promjene ispoljuju se brzom eksikozom a 
laboratoijski hemokoncentracijom i povećanjem hematokrita usljed anhidremije, 
hipoproteinemije, hipohloremije i hipokaliemije. Gubitak Na i Cl ukazuje na teške osmotske 
poremećaje u ekstracelularnoj tečnosti, dok je gubitak K znak ozbiljnih intracelularnih 
humoralnih zbivanja. Gasovi koji se normalno evakuišu kroz debelo crijevo ili se resorbuju u 
ileusu ostaju u dilatisanom crijevu, jer ne može da ih resorbuje promjenjena sluznica crijeva. 
Pomoću Miller-Abbotove sonde se spriječava distenzija crijeva, a naročito poremećaj cirkulacije 
krvi u zidu crijeva. Gubitak vode i elektrolita uzrok je acidozi i zahtijeva stalnu laboratorijsku 
kontrolu i adekvatnu nadoknadu gubitka. Kod ileusa u poremećaju bilansa vode i elektrolita 
značajnu ulogu igraju bubrezi, koji ispoljuju u toku bolesti svoju progredijentnu insuficienciju. 
Hipovolemija praćena padom arterijskog pritiska smanjuje glomerularnu filtraciju, što je uzrok 
oliguriji i retenciji rezidualnog azota. Kako su Na i Cl redukovani u krvi, kod ileusa funkcija 

7

tubulusa bubrega u izlučivanju krajnjih produkata metabolizma postaje insuficijetna i otuda 
dolazi do retencije redizualnog azota. 

Klinička slika ileusa

Simptomatologija

Četiri simptoma čine klasični sindrom ileusa: bol,povraćanje,prestanbak pražnjenja gasova i 
stolice, i meteorizam.

Bol

  je redovni i početni znak ileusa. Može da se postepeno povećava ili da nastane naglo i da 

bude intenzivan i nepodnošljiv izazivajućisinkopalno stanje. Njegov tok najčešće uzima vid 
paroksizama,zamaha. Nastupi bolova u toku bolesti se prorjeđuju,jer se crijevo iznad prepreke 
sve više iscrpljuju. Pored ovih bolova od poečtka postoji stalan bol koji ne popušta. Bolesnik 
zauzima prisilan položaj da bi ublažio bolove,prestrašen je,a puls mu je mali i ubrzan. U 
paralitičkom ileusu bolovi su tupi,diskretni,kao da skoro i ne postoje. 

Povraćanje,

iako čest simptom kod abdominalnih oboljenja,pored drugih tipičnih simptoma ima 

značajnu ulogu u dijagnostici ileusa. U početku sadržaj ima primjese hrane,kasniej je obojen sa 
žuči da bi u odmaklom stadiju ileusa postao fetidan,ali nikada fekalan. Svakiu pokušaj uzimanja 
hrane ili tečnosti je neposredniu povod povraćanju. 

Prekid stolice i vjetrova 

je važan,pauzda i skoro redovan znak ileusa. Sam prekid stolice može da 

bude varljivi znak,jer postoje osobe sa upornim opstipacijama. Mnogo važniji znak je prestanak 
odilaženja vjetrova koji se javlja od momenta nastajanja crijevne okluzije. U utvrđivanju ovog 
simptoma treba biti uporan pri uzimanju anamneze.

Fizički znaci

Opisane subjektivne i funkcionalne simptome sa njihovim modalitetima,koji ih čine pouzdanim 
ili manje pouzdanim znacima ileusa,dopunjuju lokalni fizički znaci koji se dobivaju pregledom 
bolesnika. Prije nego što se pristupi fizikalnom pregledu abdomena,ne treba propustiti pregled 
svih kilnih otvora da se nebi previdjela uklještena kila,često veoma mala,koja daje simptome 
mehaničkog ileusa. 

Meteorizam 

može da bude lokalizovan u jednoj regiji abdomena,ali je češće difuzan. 

Lokalizovani meteorizam sreće se u raznim regijama abdomena i često veoma brzo postaje 

background image

Želiš da pročitaš svih 20 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti