Amir Imširović
TEORIJA DRŽAVE I PRAVA
I dio
« TEORIJA DRŽAVE «
1. PITANJE: «Društvene grupe i organizacija»
Svaki čovjek pripada raznim društvenim grupama, zadovoljavajući u svakoj od njih
neke svoje interese i ciljeve. (muzička, sportska grupa, politička stranka, itd.)
Društvene grupe
se mogu dijeliti prema ciljevima, veličini, trajnosti,
ravnopravnosti.
Važno je razlikovanje društvenih grupa na organizirane i neorganizirane.
Organizacija
je skup ljudi koji imaju zajedničke ciljeve i međusobno dijele poslove,
uspostavljaju hijerarhiju i koriste određena sredstva radi ostvarenja tih ciljeva, a
sve je to određeno pravilima.
2. PITANJE: «Moć, prisila, vlast i hijerarhija»
Nije moguće shvatiti organizaciju, pa ni državu ako ne znamo neke odnose koji
djeluju u većini društvenih grupa. To su: odnosi moći, prisile, vlasti i hijerarhije.
Moć
je sposobnost jedne osobe ili grupe, da
navedu
druge osobe da se ponašaju
onako kako se one nebi ponašale po vlastitoj volji. Tri su osnovna izvora društvene
moći: fizička snaga, ekonomsko bogatstvo i duhovne sposobnosti.
S obzirom na te izvore, razlikujemo: fizičku, ekonomsku i duhovnu moć pojedinaca
i društvenih drupa.
Prisila
je primjena moći jednog subjekta prema drugome. Prisila je stvarno
navođenje ponašanja drugog subjekta protiv njegove volje na taj način što se
primjenjuje ili predočava neko zlo. Ovisno o vrsti, razlikuju se: fizička, ekonomska i
duhovna prisila.
Vlast
je prisila koja je ili legitimna ili barem formalno zasnovana na običajnim i
pravnim normama, tj. koja je po mišljenju nekih ljudi opravdana ili se barem poziva
na običaj i pravo.
Najčešči idejni temelj vlasti je legitimnost. To je uvjerenje jednog kruga ljudi da je
nečija prisila opravdana zato jer se temelji na nekim vrijednostima.
Razlikujemo
3 tipa legitimnosti:
tradicionalna, karizmatska (posebna, nadduhovne
sposobnosti), i racionalno-pravna legitimnost
.
Država je najmočniji i središnji politički subjekt svakog društva. Politički subjekti se
dijele na vladajuće i nevladajuće, odnosno opozicijske u odnosu na one koje su
vladajuće.
Strana 3.
4. PITANJE: «Suverenost državne vlasti»
Prvi tip
odnosa suverenosti državne vlasti koji se naziva
unutrašnja suverenost
ili
pravna vrhovnost, sastoji se u tome da država ima isključiva ovlaštenja da stvara
najviše pravne norme: ustavne, zakonske, podzakonske, sudske i druge norme,
koje su podržane fizičkom prisilom i koje obavezuju subjekte na njenom teritoriju.
Drugi tip
odnosa od kojih se sastoji suverenost državne vlasti a koji se naziva
vanjska suverenost
jesu
nezavisnost i ravnopravnost
države spram ostalih država.
Nezavisnost podrazumijeva da država uređuje društveni život na vlastitom teritori-
ju i svoje međunarodne odnose bez prisile drugih država.
Ravnopravnost znači da je država u međunarodnim odnosima subjekt sa jednakim
osnovnim pravima kao i sve ostale države.
Simboli suverene vlasti su
državna zastava, grb i himna
.
U prava suverene vlasti spadaju još i proizvodnja novca, vođenje matičnih knjiga i
na osnovu njih izdavanje isprava.
Ograničenje suverenosti može nastati zbog ograničenja međunarodnog prava.
5. PITANJE: «Oružana, ekonomska i ideološka moć države»
Suverena vlast države potiče iz spoja tri vrste moći: oružane, ekonomske,
ideološke.
Vrsta društvene moći koja državu ponajviše razlikuje i izdiže nad ostalim
društvenim grupama jeste
oružana moć
. Država ima monopol oružane moći i
legalne fizičke prisile u društvu. To znači da jedino ona ima pravo posjedovati
oružje i njime vršiti fizičku prisilu, tj. prijetiti nasiljem i primjenjivati silu radi
iznuđivanja određenih ljudskih ponašanja. Da bi primjenjivala oružje za fizičku
prisilu, država ima dvije specijalizirane podorganizacije:
vojsku i policiju
. Prva
raspolaže oružanom silom prvenstveno radi odnosa rata i mira sa drugim
državama, a druga radi održavanja unutrašnjeg reda i mira u društvu.
Ekonomska moć
države sastoji se od upotrebe materijalnog bogatstva koju
redovno u velikim količinama i vrstama, posjeduje svaka država. To bogatstvo služi
za obav-ljanje svih djelatnosti kojima se ostvaruju državni ciljevi a takođe i za
plaćanje i pridobijanje znanja i vjernosti državnih službenika koji čine državnu
organizaciju. Ekonomska moć države je jedan od uslova njene oružane moći, jer
samo materijalno i finansijski jaka država može održavati dovoljnu vojnu silu.
Novčani prihodi i rashodi jedne države iskazuju se u godišnjem državnom budžetu.
Strana 4.
Treći oblik državne moći je
duhovno-ideološka moć
. Pod ovim se smatra sva
stručna znanja koja posjeduju ljudi iz državne organizacije. Radi se o ljudima koje
vrhovi državnog aparata pažljivo odaberu i dobro nagrađuju radi osiguranja
njegovog
uspješnog funkcionisanja. Država je u starijim vremenima okupljala i izdržavala
gotovo sve obrazovne i pismene osobe, sveštenike, stručnjake i naučnike. Osobina
moderne države je da je sastavljena najvećim dijelom od profesionalnih službenih
osoba.
6. PITANJE: «Državno stanovništvo i teritorija»
Državno stanovništvo
čine svi ljudi koji u datom trenutku potpadaju pod vlast
države i koji su stoga obavezni poštivati njene pravne norme.
Ono je stalno promjenjiva količina sastavljena od dvije osnovne kategorije ljudi.
Jedno su ljudi u stalnom političko-pravnom odnosu pripadništva sa državom i to
neovisno o tome da li se nalaze na njenom teritoriju ili na teritoriji drugih država
(putnici, radnici u inostranstvu i sl.), a nazivaju se u starijim autokratskim porecima
«
podanici
» a u modernim demokratskim porecima
građani
. I jedni i drugi su držav-
ljani. Drugo su ljudi koji su stalni pripadnici (državljani) drugih država i koji se
nalaze na teritoriji dotične države (kao putnici, radnici iz inostranstva i sl.), a
nazivaju se
stranci
. Postoje još i treća kategorija stanovništva i to ljudi koji nemaju
državljanstvo, -
apatridi
(izgubili državljanstvo jedne a nisu dobili druge države), i
koji u državi na čijem teritoriju borave, imaju političko-pravni položaj sličan
strancima.
Državljanstvo
je trajna veza jedne osobe sa jednim državnim i pravnim
poretkom – veza koja se sastoji u tome da osoba rođenjem ili punoljetnošču stiče
prava i obaveze iz tog poretka a država ima prema njoj još i posebnu dužnost da je
štiti spram drugih država. Državljanstvo se stiče ili rođenjem ili na druge načine.
Rođenjem
se stiče na
dva načina: ili da dijete naslijeđuje državljanstvo roditelja
(
pravo krvi
), ili tako da dijete dobije državljanstvo one države na čijoj teritoriji je
rođeno, neovisno o tome koje državljanstvo imaju roditelji -(
pravo tla
).
Treći način je onaj po kome stranac dobiva državljanstvo na osnovu molbe i uz
ispu-njenje drugih zakonskih uslova (dužina boravka, zaposlenje itd.), a naziva se
naturalizacija
. Događa se još da državljanstvo stiču - prisilno stanovnici teritorije
