Berze i berzansko poslovanje
U V O D
Savremena ekonomija je nezamisliva bez vrijednosnih papira, bilo da se koriste kao
instrumenti za prikupljanje sredstava od javnih investitora, kao sredstvo plaćanja ili
samostalno, kao roba kojom se trguje na tržištu vrijednosnih papira. Većina vrijednosnih
papira se, nakon inicijalne prodaje (emisije), ne zadržava u vlasništvu prvobitnog kupca nego
se dalje preprodaje.
U zavisnosti od vrste, vrijednosnim papirima se trguje na različite načine i na raznim
mjestima. Neka od njih su strogo uređana, s precizno propisanim uslovima i procedurama
trgovanja, druga su manje formalna, ali uređena i legalna, dok postoji i nelegalno, „sivo“
tržište vrijednosnih papira. Pod ovim zadnjim se najčešće podrazumijevaju ulični
preprodavači koji koriste neznanje ili neinformisanost građana za kupovinu ili prodaju
vrijednosnih papira pod nepovoljnijim cijenama u odnosu na berzanske.
Tržište kapitala u Bosni i Hercegovini postalo je atraktivno za domaće i strane
investitore. Stoga je neophodno i investitorima i preduzećima obezbijediti uslove za
nesmetan promet vrijednosnim papirima. Uspostavljanjem odgovarajućih Registara i
Komisija za vrijednosne papire (u Federaciji BiH i Republici Srpskoj), te formiranjem dviju
berzi vrijednosnih papira – Sarajevske i Banjalučke, Bosna i Hercegovina se uključila u red
savremenih tržišta vrijednosnih papira.
1.
POJAM VRIJEDNOSNIH PAPIRA
Vrijednosni papiri (hartije od vrijednosti) mogu se definisati na različite načine. Pravno
se definišu kao „...pismene isprave kojim se izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu
na toj ispravi njenom zakonitom imaocu.“
Naravno, danas nije uslov pisana forma, nego se
vrijednosni papiri uglavnom vode u obliku elektronskog zapisa u Registru vrijednosnih
papira. Bez obzira na formu, vrijednosni papir uvijek u sebi sadrži neko imovinsko pravo
koje je neodvojivo od te isprave. Pri tome se razlikuje stvarno pravo svojine nad samom
ispravom (vrijednosnim papirom) od prava na potraživanje određenog imovinskog prava
sadržanog u samoj ispravi. „Vrijednosni papiri su dionice, obveznice, certifikati (izdati na
rok duži od godinu dana), ugovori o investiranju itd. Važno je napomenuti da privatizacijska
potraživanja (obično se u narodu govori o „certifikatim“) ne predstavljaju vrijednosne papire,
te se shodno tome njima i ne može trgovati na Berzi.“
Osnovne karakteristike vrijednosnih papira su: formalnost, prenosivost, zamjenjivost u
pojedinim slučajevima i inkorporisanost određenog prava.
Sa ekonomskog aspekta vrijednosni papiri se posmatraju kao sredstvo za pribavljanje
kapitala poslovnim subjektima (preduzećima), odnosno kao instrument finansiranja.
Vrijednosni papiri nakon prve prodaje (emisione) obično ne ostaju u vlasništvu prvog kupca
(investitora), nego se dalje prodaju. Tako je formirano posebno tržište – tržište vrijednosnih
papira.
2.
VRIJEDNOSNI PAPIRI KAO INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA
Tržište se općenito definiše kao mjesto gdje se kupuje i prodaje neka roba. Prema tome,
tržište kapitala je mjesto gdje se kupuje i prodaje kapital, odnosno mjesto gdje se susreću
ponuda i potražnja kapitala. Pod kapitalom se obično podrazumijeva novac koji se
upotrebljava u investicijske svrhe. Cijena takvog novca na tržištu kapitala izražava se
kamatnom stopom, odnosno stopom tržišne kapitalizacije.
Na tržištu kapitala se ne trguje novčanim iznosima, nego kapitalnim dobrima, odnosno
finansijskim instrumentima (tj. vrijednosnim papirima). „Kapitalna dobra, odnosno
financijski instrumenti i vrijednosni papiri sinonimi su i oni samo ističu aspekte ekonomske
vrijednosti, financiranja preduzeća ili pravnu stranu dionica, obveznica i drugih vrijednosnih
papira.“
Razvoj tržišta kapitala i finansijskih instrumenata doveli su do podjele tržišta kapitala
na različite segmente. Tako razlikujemo: primarno i sekundarno tržište kapitala, tržište
vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira, nacionalno i međunarodno, neorganizovano (sivo)
i organizovano tržište itd.
Klasifikacija tržišta kapitala na primarno i sekundarno posebno je zanimljiva sa aspekta
trgovine vrijednosnim papirima.
Trivun V.; Silajdžić V.; Mahmutćehajić F.; Grbo Z.; „Praktikum poslovnog prava“, drugo izmijenjeno i dopunjeno
izdanje, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo 2003. godine, str. 573
„Vodič kroz Sarajevsku Berzu – Burzu“ str. 3, na http://
( pristupljeno 09.11.2011.)
Trivun V. et.al.; op.cit, str. 573
Žilić, Davor; „Uloga Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH u nadzoru na primarnom i sekundarnom
tržištu kapitala“, u „Računovodstvena, porezna i reforma javnog sektora“, zbornik radova, Jafis, Sarajevo 2005.
godine, str. 438
2

čuvaju svi podaci o dionicama, uključujući i vlasništvo nad njima. „Svaki građanin FBIH
koji posjeduje dionice ina svoj račun u registru“
Osnovna uloga depozitara je da vrši prijem uplate za vrijednosne papire iz nove
emisije, novčane transakcije po osnovu kupovine i prodaje vrijednosnih papira na berzi i
drugim uređenim javnim tržištima itd. U ovoj ulozi se javljaju komercijalne banke koje imaju
dozvolu za obavljanje tzv. depozitarskih poslova. Svaka brokerska kuća ima svoju banku
depozitara preko koje prima uplate i vrši isplate.
Berza podrazumijeva institucionalizovan i organizovan prostor, stroga pravila
poslovanja i ponašanja učesnika.
Druga uređena javna tržišta (OTC) su tržišta na kojima se obično trguje dionicama
kompanija koje nisu, ali mogu biti uvrštene na berzu.
U profesionalne posrednike spadaju brokeri i dileri. Brokeri rade u svoje ime, a za
račun nalogodavca, dok dileri rade u svoje ime i za svoj račun. Sav promet na berzi odvija se
preko brokerskih kuća. Jedino one imaju pravo iznositi naloge na berzu, nakon što ih dobiju
od svojih klijenata.
Institucionalni investitori su razni fondovi – investicioni ili penzioni, osiguravajuća
društva i sl.
3.
BERZANSKO POSLOVANJE VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA
Beza predstavlja „...specijalizovano tržište na kome se, u određeno vrijeme i na
određenom mjestu održavaju berzanski sastanci (tzv. berzanski dani) gdje okupljeni članovi
ili posrednici članova zaključuju određene poslove, zavisno od vrste berze.“
Predmet trgovine na berzama može biti isključivo zamjenjiva (fungibilna) roba, koja je
standardizovana i čije prisustvo nije neophodno u momentu trgovine, jer su njene
karakteristike i kvalitet unaprijed poznati učesnicima. Stoga je berza pogodna za trgovinu
„Vodič kroz Sarajevsku Berzu – Burzu“ str. 4, na http://
(pristupljeno 9.11.2011.)
Čović, Šefkija; „Poslovno pravo“, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2003. godine, str. 413
4
devizama, vrijednosnim papirima i standardizovanom robom, ali i radom, odnosno radnom
snagom. Strogo je organizovana i kontrolisana, najčešće od strane državnih organa.
Prema našim propisima, berza se osniva isključivo u obliku dioničkog društva.
Osnovati se može od strane najmanje 5 profesionalnih posrednika kao pravnih lica, koji su
registrovani za posredovanje u prometu vrijednosnih papira. Kao regulatorni i nadzorni organ
prilikom osnivanja javlja se Komisija za vrijednosne papire (Komisija za hartije od
vrijednosti u RS).
Vrijednosnim papirima se trguje na tzv. finansijskim berzama (berzama efekata,
odnosno vrijednosnih papira). Efektna (finansijska) berza obavlja slijedeće poslove:
-
organizuje povezivanje ponude i potražnje vrijednosnih papira,
-
obezbjeđuje informacije o ponudi, potražnji, kao i tržišnoj vrijednosti vrijednosnih
papira,
-
utvrđuje i objavljuje kurseve vrijednosnih papira i obavlja druge poslove po ovlaštenju
Komisije za vrijednosne papire.
Kako bi se održala fer tržišna utakmica zakonom je propisano da se poslovanje berze
mora odvijati „...istovremeno, ravnopravno i pod jednakoim uslovima u davanju i prihvatanju
ponuda za kupovinu i prodaju vrijednosnih papira, omogućavati jednak pristup
informacijama o vrijednosnim papirima u prometu, kao i vršiti prodaju svim kupcima pod
jednakim uslovima“
Predmet trgovine na berzama efekata mogu biti sve vrste vrijednosnih papira. U
pogledu predmeta poslovanja razlikuju se opšte i specijalizovane berze. Opšte se bave
prometom svih vrsta vrijednosnih papira i deviza. U našem pravu efektnim berzama je
dozvoljena trgovina samo vrijednosnim papirima. Specijalizovane efektne berze posluju
samo sa jednom konkretnom vrstom vrijednosnih papira. Trgovina se odvija prema
odredbama statuta ili drugim pravilima, uz državni nadzor i obavezno uključuje berzanske
posrednike - brokere i dilere, koji su članovi berze. Svaka berza ima statut i pravila berze,
koje odobrava Komisija za vrijednosne papire. Statutom se uređuje upravljanje i organizacija
berze, dok se pravilima reguliše poslovanje berze.
Na kraju svakog berzanskog dana berze izdaju službeno saopštenje o cijenama koje su
zabilježene u toku rada berze. „Te cene, sređene po posebnom postupku ... nazivaju se
berzanska kotacija
“.
Podaci za izradu berzanskih kotacija dobijaju se iz brokerskih i drugih
dnevnika, u kojima se evidentiraju svi poslovi koji su zaključeni u toku jednog berzanskog
dana. Berzanske kotacije, preko berzanskih izvještaja, omogućavaju uvid u kretanje
barzanskih cijena vrijednosnih papira koji su predmet trgovanja. Na ovaj način berzansko
poslovanje utiče i na poslovne aktivnosti van samih berzi. Svaka berza objavljuje svoje
kotacije u svojim publikacijama, dnevnim novinama, internet stranicama i sl.
Kada kupac želi da kupi određene obveznice ili dionice on vrši provjeru njihovog kvalitete
upoređujući dvije firme koje javno iznose podatke o rangiranju obveznica.
Najpoznatiji standardi za rangiranje u SAD i svijetu su:
Standard & Poors,Moodys.
Rangiranje obveznica zavisi od sljedeći faktora :
visine tzv. Koeficienta D/E (
proporcija duga i
dioničarskog kapitala firme)
, varbijalnosti u kretanju prihoda firme ,veličine emisije
vrijednosnih papira ,istrumenta duga i drugo.
Zakon o vrijednosnim papirima FBiH, čl. 55, Službene novine FBiH br. 39/98 i 36/99
Tešić, Milorad; „Spoljnotrgovinsko poslovanje“ - šesnaesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Savremena
administracija, Beograd, 1996. godine, str. 182
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti