VI. NJEMAČKI GRAĐANSKI ZAKONIK

12. Kako i kada je nastao Njemački građanski zakonik ( Nastanak)

a)   Nakon   ujedinjenja   Njemačke   1871.,   nije   odmah   uspostaljen   jednoobr. 
pravni   sistem   (u   nekim   zemlj.   Nastavljena   je   primjena   ranijeg   prava   – 
Saksonija, Rajnska)

b) Potreba za unifikacijom prava za čitav prostor Carstva postaje sve veća, 
pa se uspostavlja mehanizam za ujednačavanje prava

 (

Od 1873.

 

zakoni su se 

mogli   donositi   za   bilo   koju   oblast   građanskog   prava,  

a  

1877.  

je   formiran  Vrhovni 

savezni sud sa nadležnošću u oblasti krivičnog i trgovačkog prava.

c) Prvi Njemački krivični zakonik (baziran na Pruskom krivičnom zakoniku 
iz   1851),   proglašen   1871

.

  (

Predstavljao   je   reprodukciju   zakonika   Sjeverno-

njemačke konfederacije, a ovaj, opet, bio baziran na Pruskom krivičnom zakoniku 
iz 1851.) 

d) Početak izrade građanskog zakonika – 1874. – formirana komisija od 11 
članova

e) Nakon 13 g. rada, komisija je izradila

 

nacrt zak.,

 

koji je objavljen 1888. i 

dat na javnu raspravu (kritika: oslonac na rimsko pravo, suviše apstraktan

f) Nova komisija koja je

 

imala

 

zadatak da revidira i pojednostavi jezik nacrta 

zakonika, formirana je

 

1890. 

g)

 

Revidirani nacrt Zakona je završen

 

1895. i u primjeni je od 1. 1. 1900. g.

 

13. Sastavni dijelovi i sadržaj Njemačkog građanskog zakonika (Sistem)

a) Njemački Građanski zakonik ima 2.385 članova, podijeljenih u pet knjiga

 

-  

1.

  Opšti dio:

  o licima, definiciji stvari, klasifikaciji pravnih poslova

, rokovima i 

zastari, vršenju prava, samoodbranj i samopomoći, te davanju sigurnosti. 

- 2. Obligaciono pravo:

 o sadržaju obligacija, obligacionim odnosima na osnovu ugovo-

ra,   prestanku   obligacionih   odnosa,   prenosu   potraživanja,   preuzimanju   dugovanja,   te 
pojedinim obligacionim odnosima. 

- 3. Stvarno pravo: stvari, vlasništvo, posjed, služnosti

 i sl. 

- 4. O porodičnom pravu 

uključujući pitanja braka, porodice i starateljstva. 

- 5. Propisi nasljednog prava,

 te pitanja zakonskog nasljeđivanja, testamenta isl.

b) Raspored građe – na tradiciji njem. pandekističke škole (zbog ovakvog 
izlaganja, određ. odr. moraju se čitati u svjetlu drugih odredaba u zakonu) 

-Ovakav   sistem   podjele   građanskopravnih   propisa   predstavljao   je  

tradiciju 

pandektističke škole u Njemačkoj.

- Zbog usvojenog sistema izlaganja materije potrebno je određene odredbe sadržane u 
ovom zakoniku čitati u svjetlu drugih odredaba koje se bave tom materijom. 

(Naprimjer

za   rješevanje   određenog   spora   koji   se   tiče   kupoprodaje,   moraju   se   uzeti   u   obzir 
odgovarajući članovi Opšteg dijela, zatim odredbe o obligacijama, zatim opšti propisi o 
ugovorima i, konačno, propisi koji se tiču samog ugovora o kupoprodaji).

14. Izvori Njemačkog građanskog zakonika

a) Dva glavna izvora Njemačkog građanskog zakonika su rimsko pravo i 
njemački običaji

-  

(1)  

Rimsko pravo

  je prisutno u njemačkim zemljama kao rezultat recepcije koja je 

izvršena u kasnom srednjem vijeku i u rano moderno doba. 

Uticaj rimskog prava

 vidljiv je posebno u dijelu Njemačkog građanskog zakonika koji 

se bavi 

obligacijama.

- (2)  

Njemački običaji

, koji su oblikovali propise  

u oblasti porodičnog i nasljednog 

prava. 

15. Glavne karakteristike Njemačkog građanskog zakonika (Karakter)

a) Specifičnosti zakona (jezik i struktura proistekao iz precizne njemačke 
pandektističke škole, nerazumljiv nestručnjacima)

- U literaturi se ocjenjuje da je Njemački građanski zakonik po svom jeziku, metodu, 
strukturi   i   konceptima   "dijete"   dubokog,   preciznog   i   apstraktnog  učenja   Njemačke 
pandektističke škole, sa svim prednostima i nedostacima koje ona podrazumijeva. 
-  Ovaj   zakonik   nije   namijenjen   građanima   nego

 

profesionalnim   pravnicima.   (Zato   je 

njegov jezik apstraktan i stručan  

i često  

nerazumljiv nestručnjacima i strancima-

pravnicima).

 

- To nije književno  djelo,

 

kao Francuski građanski zakonik, nego "pravni računar par 

excellen

C

e" i "pravni filigranski rad izuzetne preciznosti".

b) Po svom sadr., zakonik izražava ideje burž- liberalizma: ugovorne str. su 
form. slob. i jednake, nevaljan. ug. ako jedna str. zloupotr. nevolju druge)

 - U

 

tom duhu smatra se da su ugovorne strane formalno slobodne i jednake. 

-  

Izuzetne su odredbe koje štite ekonomski slabiju stranu u ugovorima

. (Naprimjer, 

čl.138 propisuje da su ugovori nevaljani ako su  

contra bonos mores  

ili

 

ako je jedna 

strana zloupotrijebila nevolju, neiskustvo i nedostatak rasuđivanja

 

druge strane; zakupci 

background image

- Godine 1930. svi relevantni faktori u Grčkoj bili su saglasni da se pri kodifikaciji 
građanskog prava ugledaju na Njemački građanski zakonik, kao najbliži rimskom pravu. 
- Na tom osnovu izrađen je  

nacrt Grčkog građanskog zakonika koji je proglašen 

1940., ali čija je primjena, zbog ratnih okolnosti, odgođena do 23. februara 1946

.

b)   Uticaj   na   kodifikacije   u   istočnoj   i   centralnoj   Evropi   (Mađarska, 
Čehoslovačka, Jugoslavija)

- Njemački građanski zakonik uticao je i na kodifikacije 

u istočnoj i centralnoj Evropi

- Građanski zakonici koji su 1920-tih proglašeni u različitim sovjetskim republikama 
slijedili su strukturu, a nekada i sadržaj Njemačkoj građanskog zakonika. (Njegov uticaj 
bio je vidljiv i na zakone i sudsku praksu Mađarske, Čehoslovačke i Jugoslavije).

c) Uticaj   na kodifikacije u jugoistočnoj Aziji, Dalekom Istoku i Latinskoj 
Americi  (Japan 1898., Tajlad 1924 - 1935, Kina, Brazil)

-   Japan

  je   1898.   donio   svoj   građanski   zakonik   koji   je   bio   pod   bitnim   uticajem 

Njemačkog građanskog zakonika. 
- U periodu između 1924-1935: 

Kraljevina Sijam (Tajland)

 uvela je građanski zakonik, 

koji je izuzev dijela koji se tiče porodičnih i nasljednih odnosa, izveden iz njemačkog 
prava. 
- Sličan uticaj ostvaren je i u 

Kin

i.

- Konačno, uticao je i na kodifikacije u 

Latinskoj Americi

. (Takav je slučaj

 Brazilskog 

građanskog zakonika 

iz 1916.)

VII. ŠVAJCARSKI GRAĐANSKI ZAKONIK

17. Nastanak Švajcarskog građanskog zakonika

a) Pojava ideje kodifikac: nakon kratkotrajne franc. okupacije 1798., poslije 
pada Napoleona, Švajc. ponovo postaje labava konfederacija 22 kantona

b)   Početak   kodifikacije   privatnog   prava   u   švajcarskim   kantonima 
francuskog i njemačkog jezika – prva polovina 19. st.  (Ženeva, Bern)

c)  Prva ustavna reforma za cijelu državu iz 1874. – omogućava kodifikaciju 
priv. prava (oblikacije i trgovačko pravo, Švic. zakon o obligacijama 1881.) 

d) Druga ustavna reforma za cijelu državu iz 1898.: cilj izrada nacrta Opšteg 
građanskog zakonika (prof. Eugen Huber)

da) Savezno zakonodavstvo,,

1898.

  dobilo neograničene ovlasti u pogledu 

izrade zakona što omogućava izradu jedne opće kodifikacije građanskog 
prava 

18. Glavni dijelovi i sadžaj Švajcarskog građanskog zakonika (Sistem)

a) Dijelovi Švajcarskog građanskog zakonika: uvodni naslov i četiri knjige

-  

Uvodni naslov govori

  o primjeni zakona,  

vršenju i zloupotrebi prava, sudijskim 

ovlašćenjima u primjeni prava, odnosu federalnih i kantonalnih zakona

 i sl. 

- Sadržaj knjiga: prva

 govori

 o licima, druga 

porodičnom pravu, treća

 o 

naslijeđu

a č

etvrta o vlasništvu. 

- Postoji i 

peta knjiga koja

 govori o 

obligacijama

 - iako ima formu posebnog zakona, 

suštinski se smatra dijelom ove kodifikacije.

b) Ova podjela potiče iz učenja pandektističke škole, ali ima i odstupanja 
(nema općeg dijela) 

19. Izvori Švajcarskog građanskog zakonika

  

a)  Švajcarski običaji

 

(dugotrajna životna praksa u odvojenim kantonima)

b)  Njemačka prav. tradicija  (nekodifik. pravo  u pravnoj praksi ili liter., a 
najvažnija je bila njem. pandekistička škola – pa je Rim tako ušao i u Švajc.
c)   Francuska   pravna   tradicija

 

(imala   manji   uticaj,   koji   su   ostvarivao 

uglavnom putem literature)

20. Glavne odlike Švajcarskog građanskog zakonika (Karakter)

a) Narodni jezik (cilj autora bio je lahko čitljiv i razumljiv zakon)

- Glavni cilj autora ovog zakonika Eugena Hubera bio je da načini zakonik koji je lahko 
čitljiv i razumljiv. 

- Kada ga čita razuman čovjek, pisao je Huber, mora se osjećati kao da mu zakonik 
govori iz srca

- Zbog toga zakonik izbjegava stručni žargon i nema upućivanja na druge dijelove teksta

b) Namjerna nepotpunost propisa

 

(autor je ostavio više inicijative sudijama 

– da popunjvaju praznine na osnovu svog viđenja predmeta)

-   Za   razliku   od   pisaca   Njemačkog   građanskog   zakonika,   koji   su   željeli   da   donesu 
kompletan zakonik i zbog toga išli i u najsitnije detalje, 

autor Švajcarskog građanskog 

zakonika je namjerno ostavljao propise nepotpunim. 

21. Recepcija Švajcarskog građanskog zakonika

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti