1.Pojam   I   uloga   medjunarodnog 
poslovanja

Medjunarodno   poslovanje   je   naucna 
disciplina   koja   izucava   pravila   kojima   se 
regulisu   medjunarodni   privredno   ekonomski 
odnosi,   I   ima   sve   znacajniju   ulogu   medju 
ekonomskim disciplinama.
Savremeni   ekonomski   tokovi   objedinjuju 
poslovne   procese   na   mikro   I   marko   nivou, 
tezeci stvaranju konkurentske prednosti.
Konkurentska   prednost   podrazumeva 
postojanje   ili   ostvarivanje   onog   stepena 
sposobnosti   preduzeca,   koji   se   zahteva   na 
trzistu I koji konkurancija ne moze tako lako 
dostici,   sem   putem   stvaranja   sebi   vecih 
troskova I u duzem vremenskom periodu.
“Trgovina je trajna društvena aktivnost koja u 
tržišnoj   privredi   organizuje   i   reguliše   robne 
tokove (fizičkih proizvoda, usluga i hartija od 
vrednosti)   u   prometnoj   fazi   društvene 
reprodukcije.”
“Poslovanje je aktivnost usmerena na tržište i 
komercijalno-finansijsku   politiku,   uzetu   u 
najširem   smislu:   razvoj   tržišta,   razvoj 
proizvoda   i   proizvodnih   kapaciteta, 
finansiranje   razvoja,   investicioni   krediti, 
kratkoročni krediti itd.”
Trgovina se odvija na:
-Domaćem tržištu – unutrašnja trgovina
-Inostranom tržištu – spoljna trgovina
Predmet izučavanja trgovine:
-Razmena roba i usluga
Unutrašnja trgovina po obimu veća od spoljne 
trgovine
Predmet

 

izučavanja

 

međunarodnog 

poslovanja:
-Razmena roba i usluga
-Međunarodno kretanje rada
-Međuanrodno kretanje kapitala
-Direktne strane investicije
-Portfolio investicije
-Ulogu i značaj međunarodnih institucija
Cilj izučavanja:
Utvrđivanje   mehanizama,   pravila,   načela, 
smernica,   pretpostavki   i   instrumenata   na 
kojima   počivaju   globalni   ekonomski   odnosi 
kojima   će   preduzeća   izgraditi   konkurentske 
prednosti, a države postati ključni katalizator 
te izgradnje.
Faktori međunarodnog poslovanja:
PRIRODNI FAKTORI:
Prirodna   bogatstva   zemlje   (sirovine,   rude, 
klimatski uslovi, veličina i položaj zemlje)
PROIZVODNI FAKTORI:
Kvalitet   i   kvantitet   sredstava,   raspoloživost 
radne   snage,   kvalitet   organizacije   rada, 
primena savremenih tehnologija
PROIZVODNI ODNOSI:
Efikasnost i efektivnost primene proizvodnih 
faktora,   način   raspodele   rezultata,   visina 
životnog standarda
NEEKONOMSKI FAKTORI:
Uslovi   razmene   –   Terms   of   Trade   (odnosi 
između promene uvoznih i promene izvoznih 
cena)   –primer   cena   sirovina   i   finalnog 
proizvoda
Fleksibilnost   subjekata   međunarodnog 
poslovanja   –primer   razvoja   savremenih 
tehnologija i primene znanja
Razvijenost   i   ekonomska   i   politička   pozicija 
zemlje   koja   učestvuje   u   međunarodnim 
ekonomskim   odnosima-   bilateralni   i 
multilateralni ugovori

2.Subjekti I determinante 
medjunarodnog poslovanja

Subjekti medjunarodnog poslovanja:
-

Medjunarodna   zajednica

,   cija   je   uloga 

posredstvom   medjunarodnih   institucija   kao   sto 
su STO, MMF, I sl. Veoma naglasena, direktno 
utice na medjunarodno poslovanje.
-

Drzava

  ima   svoju   teritorijalnu   nezavisnost   I 

suverenitet,   pa   Iz   toga   proistice   I   ekonomska 
nezavisnost   koju   drzava   primenjuje   u   okviru 
ekonomskih teritorija I granica.
Uloga   drzave   je   naglasena   u   stvaranju 
multilateralnih   I   bilateralnih   odnosa 
medjunardnog poslovanja.
Bilateralizam   su   ugovorni   odnosi   izmedju   dve 
drzave,   najcesce   u   vidu   privrednih   dogovora, 
razmene I saradnje na drzavnom nivou.
Multilateralizam su ugovorni odnosi izmedju dve 
ili vise zemalja.
-

Preduzece

  se   kao   subject   medjunarodnog 

poslovanja   posmatra   sa   mikro   aspekta. 
Preduzece je u funkciji nosioca medjunarodnog 
poslovanja, dok drzava ima ulogu katalizatora.
Determinante medjunarodnog poslovanja:
-Medjunarodno okruzenje
-Drzava
-Preduzeca
-Mobilnost roba I usluga
-Mobilnost faktora proizvodnje

3.Izvori medjunarodnog poslovanja

 -Medjunarodno javno pravo:
-medjunarodni ugovori su dvostrani ili visestrani 
ugovori (sporazumi) koji su najcesce politickog 
karaktera.
-medjunarodno obicajno pravo (prometni obicaji, 
zabrana

 

piratstva,

 

zabrana 

represalija,diplomatske preferencije I sl.)
-opsti   principi   u   medjunarodnom   pravu 
omogucavaju zastitu prava I interes u drzavama 
koje   su   subjekti   medjunarodnog   poslovanja 
(pravila o zastiti stranih trgovaca, zastiti imovine 
stranaca, princip reprociteta)
-Medjunarodno   privatno   pravo  direktno   I 
indirektino   regulise   odnose   izmedju   privrednih 
subjekata   u   medjunarodnom   poslovanju,   ili 
postavlja odredjene principe tih odnosa,
-Domace zakonodavstvo:
-zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju
-zakon o deviznom poslovanju
-zakon o slobodnim zonama
-zakon o carini
-zakon o preduzecima
-zakon o obligacionim odnosima I dr.
-Autonomno medjunarodno trgovinsko pravo:
-tipski ugovori su rezultat trgovacke prakse na 
medjunarodnom trzistu.
-opsti   uslovi   poslovanja   predstavljaju   skup 
prqavila   koja   regulisu   odredjene   poslovne 
odnose ukoliko oni nisu regulisani ugovorom.
-obicaji   I   uzanse   (opste   uzanse   za   promet 
robom, posebne uzanse
-poslovni   I   proizvodni   standardi   se   najcesce 
regulisu   strogom   intervencijom   drzave   putem 
podzakonskih pravnih akata
-INCOTERMS – kodifikovana pravila

5.Pravila   INCOTERMS

  su   medjunarodna 

trgovinska   pravila   za   tumacenje   najvaznijih 
trgovinskih izraza I transportnih klauzula. Izdala 
ih   je   medjunarodna   trgovinska   komora   1936. 
godine, 
Njihovu verodostojnost priznaju I medjunarodni 
sudovi.   Uzrok   njihovog   nastanka   nalazi   se   u 
razlicitosti   privrednih   sistema   u   kojima   posluju 
dva   ili   vise   subjekata   koji   se   ukljucuju   u 
medjunarodnu   trgovinu.   INCOTERMS   pravila   I 
termini   primarnu   funkciju   imaju   u   tumacenju 
osnosa   kupca   I   prodavca   u   medjunarodnim 
kupoprodajnim ugovorima. 

4.Medjunarodne konvencije

U   međunarodnom   pravu   konvencije 
označavaju ugovorni odnos između dve ili 
više   država   zasnovan   na   bilateralnom   ili 
multilateralnom   metodu   iz   područja 
međunarodne trgovine i razmene. 
Konvencija   UN   o   ugovorima   o 
medjunarodnoj   prodaji   robe   (Becka 
konvencija) 1980. godine
Je   kodifikovala   pravila   u   oblasti 
medjunarodnog poslovanja i to ona koja se 
ticu:   obligacionih   odnosa   kupaca   i 
prodavaca,   ponuda   za   zakljucenje 
ugovora,   pitanja   opoziva   ponude, 
ispunjenja ugovora, tumacenja sporazuma 
o   medjunarodnoj   prodaji,   raskidanja 
ugovora i placanja odstete u slucaju stete, 
itd. 
Pravila ove konvencije primenjuju se i na 
teritorijama zemalja koje nisu potpisnice, a 
SFRJ   je   bila   potpisnica   od   01.01.1988. 
godine.
Primenjuje se pod uslovima:
-da   je   ugovor   o   prodaji   robe   sklopljen 
izmedju   strana   koje   sediste   imaju   na 
teritorijama razlicitih drzava
-da se vrsi transfer robe iz jedne zemlje u 
drugu
Konvencija   pociva   na   nacelu   NAMERE 
jedne   ugovorne   strane,   a   ne   zajednickim 
namerama
Briselski  sporazum o  sudskoj  nadleznosti 
odredjuje   nadleznost   suda   u   resavanju 
sporova   u   medjunarodnom   poslovanju. 
Potpisan je 1968. godine a inicijator su bile 
clanice Evropske zajednice.
Ovaj   sporazum   definise   slobodno 
opredeljenje   potpisnica   ugovora,   a   u 
slucaju   nepostizanje   kompromisa   oko 
arbitraze, pokretac spora ima pravo izbora 
izmedju sudova dveju zemalja.
Rimski   sporazum   o   zakonu   koji   ce   se 
primenjivati  potpisale su clanice Evropske 
zajednice 1980. godine, i on ustanovljava 
da   ce   se   u   medjunarodnim   ugovonim 
odnosima   primenjivati   zakon   zemlje   na 
cijoj   teritoriji   se   odvija   delatnost   koja   je 
predmet   ugovora   ili   ce   se   primenjivati 
nacela   medjunarodnog   trgovinskog 
zakona.
Sporazumi o zastiti intelektulane svojine
-Pariska konvencija 1883. (definise pitanje 
registracije   i   zastite   prava   intelektualne 
svojine)
-Madridski   sporazum   1891.   (regulise 
pitanja u vezi sa medjunarodnim zastitinim 
znakom)
-Minhenski   sporazum   1973.,   Strazburski 
1971.,   kao   i   Vasingtonski   1970.,   regulisu 
pitanja registracije patenta.
-Haski sporazum 1934., itd.
Sporazumi o prevozu robe:
-Zenevski   sporazum   1956.   (drumski 
saobracaj)
-Briselski   sporazum   1924.   (pomorski 
saobracaj)
-sporazum   iz   Cikaga   1944.   (vazdusni 
saobracaj)
-sporazum   iz   Berna   1890.   (zeleznicki 
saobracaj)

background image

14. Pojmovi:

Oportunitetni trosak

  oznacava da proizvodnja 

jednog   dobra   uvek   znaci   trosak   zbog 
neproizvodnje   drugog   dobra.   Gubitak   koji 
nastaje   zbog   neproizvodnje   drugog   dobra 
predstavlja oportunitetni trosak.

Input

  su   sva   ulaganja   u   proizvodne   faktore, 

odnosno proizvodnju neke preivrede.

Dohodak

  je   rezultat   koji   daju   sva   ulaganja   u 

proizvodne   faktore,   odnosno   proizvodnju   neke 
privrede.

Medjunarodni   odnosi   razmene

  (Terms   OF 

Trade)   su   cene   po   kojima   poslovni   subjekti 
jedne zemlje izvoze I uvoze proizvode I usluge.

15.Pojmovi:

Bruto   nacionalni   dohodak

  predstavlja   zbir 

bruto domaceg proizvoda I neto dohotka koji je 
ostvaren iz ostalog dela sveta.

Bruto   domaci   proizvod

  predstavlja   finalni 

rezultat   privredne   aktivnosti   na   teritoriji   jedne 
drzave I cini ga ukupna vrednost dobara I usluga 
proizvedenih   na   teritoriji   jedne   drzave   u   toku 
jedne godine.

Izvoz

 je prodaja u inostranstvu dobara I usluga 

proizvedenih u domacoj drzavi.

Uvoz

  je   prodaja   na   teritoriji   domace   drzave 

proizvoda I usluga proizvedenih u inostranstvu.

16.Pojmovi:

Marginalna   stopa   transformacije

  je   kolicina 

proizvoda od cije proizvodnje treba odustati da 
bi se proizvodnja drugog proizvoda povecala za 
jedinicu.

Granica   proizvodnih   mogucnosti

 

je 

maksimalna kolicina jedinica jednog proizvoda, 
koja   se   moze   proizvesti   pri   bilo   kojoj   datoj 
kolicini jedinica drugog proizvoda.

Relativna   ponuda   I   traznja

  predstavljaju 

kolicnik   ponude   ili   traznje,   u   svetskim 
razmerama, broja jedinica jednog proizvoda sa 
ponudom   ili   traznjom   broja   jedinica   drugog 
proizvoda u funkciji formiranja relativne cene.

Relativna cena

 je tacka preseka krive relativne 

ponude I krive relativne traznje.

17.Zatvorena privreda

-u zatvorenoj privredi input je jednak dohotku
-sve   što   je   proizvedeno   u   datoj   privredi 
uravnoteženo je sa dohotkom te privrede
-budući   da   u   zatvorenoj   privredi   rezidenti   date 
države ne mogu da kupe output druge države 
niti   svoj   output   da   prodaju   strancima   sav 
nacionalni   dohodak   se   raspodeljuje   a   domaću 
privatnu i javnu potrošnju i investicije

D = P+ J +I

 

D – OUTPUT , P - PRIVATNA POTROŠNJA
J – JAVNA POTROŠNJA, I - INVESTICIJE

18.Otvorena privreda

*U   otvorenoj   privredi   postoje   dva   potencijalna 
izvora dobara i usluga:
-lokalna proizvodnja
-uvoz
*U otvorenoj privredi postoje četiri potencijalne 
upotrebe proizvoda i usluga:
-privatna

 

potrošnja

- javna potrošnja
- investicije
- izvoz

D + U = P + J + I + E Ili 

D =P + J + I + (E- U

 

 

)

  

D – OUTPUT- DOHODAK
P --   PRIVATNA POTROŠNJA
J – JAVNA POTROŠNJA , I -   INVESTICIJE
E – IZVOZ, U – UVOZ

Razlika izvoza i uvoza predstavlja trgovinski 
bilans

19.Teorija apsolutnih prednosti

Adam   Smit,   polazi   od   pretpostavke   drustvene 
podele rada izmedju dve zemlje I prednosti koje 
dolaze   od   specijalizacije   unutar   pojedinih 
delatnosti , baziranih na takvoj podeli.
Apsolutna   prednost   predstavlja   sposobnost 
jedne zemlje da proizvede odredjeni proizvod sa 
nizim troskovima inputa od neke druge zemlje, 
odnosno   da   pri   takvoj   specijalizovanoj 
proizvodnji   ostvari   najnize   oportunitetne 
troskove.
Pretpostavke:
-dve zemlje: domaca I strana
-dva proizvoda: A I B
-faktor proizvodnje: rad
-isti  faktor proizvodnje  I  u  domacoj  I u  stranoj 
zemlji
-ukusi   potrosaca   isti   I   u   domacoj   I   u   stranoj 
zemlji
Model   koji   se   formira   na   osnovu   datih 
pretpostavki:
-domaca   zemlja   je   dvostruko   produktivnija   u 
proizvodnji proizvoda A od strane zemlje
-strana   zemlja   je   dvostruko   produktivnija   u 
proizvodnji prozivoda B od domace zemlje
Zakljucak:
-Domaca zemlja prizvodi proizvod A
-Strana zemlja prizvodi proizvod B
-Obe zemlje su se specijalizovale u proizvodnji

Nedostaci

 ove teorije ogledaju se u tome da po 

njoj   ne   postoje   razlozi   za   medjunarodnom 
trgovinom   u   slucaju   da   zemlja   nema   nize 
oportunitetne troskove ni kod jednog proizvoda u 
odnosu na druge ucesnike na medjunarodnom 
trzistu.
Nedostatke   ove   teorije   otklonila   je   teorija 
Komparativnih prednosti.

21.Teorija opste ravnoteze

-autor: BERTIL OLIN
-u objašnjavanju uzroka međunarodne trgovine 
polazi od prva dva pitanja u razmatranju, a to 
su : koje robe zemlja treba da izvozi, a koje da 
uvozi   i   kako   se   formiraju   odnosi   razmene 
između zemalja 
-Specijalizacija pojedine zemlje upravo zavisi od 
te   raspoloživosti   određenim   faktorom 
proizvodnje. 
-Ukoliko   neka   zemlja   ima   obilje   u   radu,   kao 
faktoru   proizvodnje,   a   druga   obilje   u   kapitalu, 
kao   faktoru   proizvodnje,   onda   će   se   one 
specijalizovati   u   proizvodnji   onog   dobra   kojeg 
imaju   u   obilju,   odnosno   prva   zemlja   će   se 
specijalizovati   u   proizvodnji   radno-intenzivnih 
dobara, a druga zemlja u proizvodnji kapitalno-
intenzivnih dobara.
-Na toj osnovi odvijaće se tokovi međunarodne 
razmene, odnosno uvoza - izvoza proizvoda. 
-U   slučaju   da   zemlja   raspolaže   kapitalom   kao 
obilnim faktorom, a sa druge strane nedostaje joj 
radna snaga kao drugi faktor proizvodnje, ona 
će

 

se   specijalizovati   u   proizvodnji   kapitalno 

intenzivnih proizvoda i izvoziti ta dobra, što će 
usloviti povećanu tražnju za kapitalom (faktorom 
u   obilju),   što   će   za   posledicu   imati   povećanu 
tražnju ovog faktora i rast njegove

 

cene. 

-Sa druge strane, ovakva specijalizacija značiće 
manju   tražnju   za   drugim   faktorom   proizvodnje 
( u ovom slučaju radnom

 

snagom), što će za 

posledicu imati pad cene tog faktora

proizvodnje i vće obilje

-Dakle,   dolazi   do   konvergencija   u   količini 
raspoloživih   faktora   i   putem   međunarodne 
trgovine   dolazi   do   izravnjavanja   cena   faktora 
proizvodnje. 
-Olin ističe da je i kretanje faktora proizvodnje 
bitan faktor kvantiteta i kvaliteta

 

međunarodne 

trgovine i da to kretanje predstavlja, u izvesnom 
smislu,  supstituciju u kretanju

 

proizvoda. 

20.Teorija

 

komparativnih 

prednosti

Dejvid   Rikardo  ističe   da   iako   zemlja 
nema   apsolutne   prednosti   i   niže 
proizvodne   troškove   u   proizvodnji 
nekog   dobra   u   odnosu   na   stranu 
zemlja,   ona   ipak   ima   interes   da 
učestvuje   u   međunarodnoj   trgovini   sa 
drugim zemljama na bazi komparativnih 
prednosti.
Rikardo   je   smatrao   da   komparativne 
prednosti   proističu   iz   slabije 
pokretljivosti faktora proizvodnje i da će 
se   zemlja,   bez   obzira   na   odsustvo 
apsolutnih   prednosti,   specijalizovati   u 
proizvodnji onog proizvoda u kojima ima 
komparativne   prednosti,   odnosno   u 
proizvodnji   onog   proizvoda   gde 
ostvaruje   veću   produktivnost   i   niže 
oportunitetne troškove.

Pretpostavke

:

-dve zemlje: domaca i strana
-dva proizvoda: A i B
-faktor proizvodnje: rad
-isti   faktor   proizvodnje   u   domacoj   i 
stranoj zemlji
-ukusi potrosaca isti u domacoj i stranoj 
zemlji
-kvalitet svih radnika je isti
-mobilnost   radne   snage   izmedju 
sektora,   sto   obezbedjuje   jednakost 
zarada
-operiše   se   u   režimu   konstantnih 
prinosa-   bilo   kakve   promene   broja 
angažovaih   radika   u   određenoj 
proizvodnji   ne   menjaju   troškove   po 
jedinici proizvoda

Model   koji   se   formira   na   osnovu 
datih pretpostavki je sledeći

:

-domaća i strana zemlja proizvode dva 
proizvoda,
-domaća   zemlja   je   produktivnija   u 
proizvodnji   oba   proizvoda,   od   strane 
zemlje,   dakle   domaća   zemlja  ima 
apsolutne   prednosti   u   proizvodnji   oba 
proizvoda 
-Domaća   zemlja   je   dva   puta 
produktivnija   u   proizvodnji   proizvoda 
«A»   od   strane   zemlje,   a   tri   puta 
produktivnija   u   proizvodnji   proizvoda 
«B» od strane zemlje.
-Strana   zemlja   nema   apsolutnih 
prednosti ni kod proizvodnje proizvoda 
«A» ni kod proizvodnje proizvoda «B». 
-Domaća zemlja će se specijalizovati za 
proizvodnju   proizvoda   «B»   jer   u   toj 
proizvodnji   ostvaruje   tri   puta   veću 
produktivnost   sa   istim   faktorima 
proizvodnje u odnosu na stranu zemlju, 
dok   je   kod   proizvoda   «A»,   dva   puta 
produktivnija.   To   znači   da   su   njene 
komparativne na strani proizvoda «B». 
-Strana   zemlja   ima   relativno   manju 
razliku u produktivnosti kod proizvodnje 
proizvoda   «A»   u   odnosu   na   domaću 
zemlju, pa se stoga može reći da ona 
ima   komparativne   prednosti   u 
proizvodnji proizvoda «A». 
Korist   od   međun

 

 a

  rodne   trgovine

 

  

ost

   v  aruju obe zemlje:

 

 

-autarhične   cene   konvergiraju   i 
uspostavlja   se   jedinstvena   relativna 
cena u obe zemlje, 
-povećava   se   obim   trgovine   u   obe 
zemlje,   što   omogućava   povećanu 
potrošnju kod oba proizvoda.

background image

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti