Novac i bankarstvo
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC
OSNOVNE STRUKOVNE STUDIJE
S E M I N A R S K I R A D
Predmet: OSNOVI EKONOMIJE
TEMA: NOVAC I BANKARSTVO
Mentor:
Student:
Prof. dr Žika Stojanović
Sandra Stanković
Broj indeksa: 12 669
Leskovac, 2015.
Sadržaj
1. Uvod………………………………………………………………………………...........3
2. Nastanak i razvoj novca………………….……………………………………...……….4
3. Funkcije novca..................................................................……………….…....……........5
3.1.
Novac kao mera vrednosti.........................................................................5
3.2.
Novac kao prometno sredstvo....................................................................6
3.3.
Novac kao blago.........................................................................................7
3.4.
Novac kao platežno sredstvo......................................................................8
3.5.
Svetski novac..............................................................................................8
4. Oblici novca…………………………………………………………………………......10
4.1.
Metalni novac………………………………………………………........10
4.2.
Papirni novac……………………………………………………………..11
4.3.
Kreditni novac……………………………………………………………12
4.4.
Elektronski novac………………………………………………………...13
5. Količina Novca u opticaju……………………………………………………………….13
6. Pojam i osnivanje banke…………………………………………………………………15
7. Bankarski poslovi i organizacija banke………………………………………………....17
8. Klasifikacija banaka……………………………………………………………………..19
9. Zaključak…………………………………………………………………………………21
Literatura……………………………………………………………………………………..22
2

2.NASTANAK I RAZVOJ NOVCA
Pre nego što je novac nastao, postojala je trampa.
Prvi ljudi razvili su oblike proto- novca.
Umesto novca korišćene su razne stvari u različitim krajevima sveta. Asteci su koristili kakao zrnca.
Norvežani su nekada koristili puter. Rani američki doseljenici koristili su list duvana i životinjsku
kožu. Građani Paragvaja koristili su puževe, dok su rimski vojnici plaćali ’’salarium’’ soli. Na
ostrvu Nauru koristili su pacove. Robovi su se tretirali takođe kao novac širom sveta. Početkom
praistorije ljudi su postepeno počeli da razmenjuju stvari koje nisu imale nikakvu suštinsku
vrednost, ali su imale dogovorene ili simboličke vrednosti. Primer za to je ’’cowrie’’ školjka. Ove
školjke mogu da se nađu na ostrvu u blizini Indije. Kao valuta koristile su se u Kini, Indiji, Tajlandu
i Zapadnoj Africi. Druga simbolička valuta koja se koristila u Severnoj i Južnoj Americi su
’’wampum’’ – nanizane školjke. Ova valuta korišćena je u nekoliko ranih američkih kolonija i
država. Fabrika koja je proizvodila ove neobične proizvode od školjki, radila je do 1859.
Stari Egipćan razvili su sistem plaćanja teškim plemenitim metalima, kao što je srebro.
Kovanice su najraniji novac koji je nastao u 7. veku pre nove ere u Kraljevini Lidija (današnjoj
Turskoj). Koristili su teške komade metala, sa ugraviranim slikama koje su potvrđivale njihovu
težinu. Oblik nije bio bitan. Pečat koji se nalazio na kovanicama identifikovao je osobu koja bi
garantovala za težinu kovanice. Upotreba kovanica se ubrzo raširila svetom, od Libije preko Afrike
i Evrope. U 6. veku pre nove ere Grci su takođe pravili kovanice i s obzirom na to da su bili
strastveni trgovci širom Mediterana, proširila se upotreba kovanica u velikoj meri. Aleksandar
Veliki je kovao i održavao velike zalihe srebrnog novca. Izvori procenjuju, da je na vrhuncu svog
carstva Aleksandar isplaćivao hiljade kilograma srebrnih kovanica svaki dan.
Najraniji kineski novčići pravljeni su od bronze, u obliku alata i ’’cowrie’’ školjke. Najraniji
papirni novac izmišljen je u Kini, tokom 10. veka. Ghengis Khan imao je značajnu ulogu u širenju
papirnog novca kao valute. Zaplenio je svo srebro i zlato, vraćajući papirni novac kao zamenu.
Papirni novac stigao je u Evropu mnogo kasnije pre svega zato što u Evropi nije bilo papira. Kada
je papir postao dostupan, ljudi su počeli da napuštaju svoje teške kovanice.
Početkom 11. veka vlada Evrope preuzela je ideju od lokalnih trgovaca i počela štampanje papirnog
novca koji je postao zvanična valuta.
www.forexfti.com/novac-kroz-istoriju viđeno 01.05.2015 u 19:47
4
Slika 1. Istorija novca
Izvor:
http://www.theatlantic.com/business/archive/2011/03/a-brief-history-of-money/72153/
viđeno 08.04. 2015 u
19:47
3.FUNKCIJE NOVCA
Suština novca proističe iz njegovog robnog i nerobnog sadržaja. Međutim, kod savremenog
novca ta suština izvire uglavnom iz njegovih funkcija. Novac ima pet osnovnih funkcija, koje su se
razvojem robne razmene hronološkim redom pojavljivale:
1) novac kao mera vrednosti i merilo cena;
2) novac kao prometno sredstvo;
3) novac kao platežno sredstvo;
4) novac kao blago (tj. sredstvo za zgrtanje blaga);
5) svetski novac;
3.1.
NOVAC KAO MERA VREDNOSTI
Ovo je prva i najznačajnija funkcija novca. U njoj novac vrši funkciju opšteg ekvivalenta.
Svojom količinom novac tada izražava vrednost svih drugih roba. Novac u funkciji mere vrednosti
robnom prometu daje materijal za izražavanje vrednosti drugih roba. Drugim rečima, celokupni
robni novac u funkciji mere vrednosti svodi na zajednički imenitelj, tj. sve robe čine istomenim
(uporedivim) veličinama, koje su kvalitativno jednake i kvantitativno samerljive.
Različite vrste robe nisu samerljive preko novca i nije novac različite robe učinio međusobno
samerljivim (uporedivim). Zajedničko je svim robama da su rezultat manje ili veće količine
ljudskog rada. I upravo po tome, što su rezultat ljudskog rada, sve robe su istovetne i međusobno
uporedive i samerljive. I novac je roba, pa je on svojim nastankom samo učinio da se ta zajednička
osobina svih roba lakše prepozna i međusobno uporedi. Prema tome, suština funkcije novca kao
mere vrednosti sastoji se u tome da jedna određena vrsta robe (npr. zlato), koja je stekla monopol
5

znači da se u razmeni posredstvom novca vremenski i prostomo odvajaju činovi prodaje i kupovine
robe. Tako se i zapravo menja i način funkcionisanja robnog prometa.
Ta promena ima svoja pozitivna svojstva, ali stvara i mogućnost za određene poremećaje i zastoje
u robnom prometu. Pozitivna svojstva ogledaju se u olakšavanju robnog prometa. Naime, razmena
robe postaje jednostavnija , brža i efikasnija. Ne postoji više dvostruka zavisnost između prodavca
robe i kupca robe kao trampe. Prodavcu je važno da pronađe samo kupca. Za prodatu robu on
dobija novac, a zatim kao kupac potpuno je slobodan u izboru kada i gde će za taj novac kupiti
njemu potrebnu robu. Međutim, upravo ovo poslednje stvara mogućnost za određivanje poremećaja
u robnom prometu. Pošto prodavac ne mora više istovremeno da bude i kupac robe, može doći do
povlačenja određene količine novca iz prometa i tako da se naruši kontinuitet robnog prometa,
odnosno u prodaji robe. Zapravo nastaju određene teškoće kako za robne proizvođače tako i za
robni promet.
3.3.
NOVAC KAO BLAGO (TEZAURISANJE NOVCA)
Pored ostalih funkcija, novac u robnom prometu postaje i sredstvo za zgrtanje blaga. Dva su
bitna razloga zbog kojih novac moze biti u funkciji blaga: prvo, novac predstavlja olicenje bogatsva
i drustvene moci; drugo, postoji i mogućnost izvlačenja i odsustva iz robnog prometa. Međutim,
novac se u svako doba i bez teškoće može vratiti u robni promet i ponovo pretvoriti u bilo koju
drugu vrstu robe. Drugim rečima ’’u savremenim uslovima blago predstavlja novac koji je povučen
iz opticaja i tezaurisan kao oličenje vrednosti, bogatstva i društvene moći. ’’.
U savremenim uslovima, pošto prodaja robe nije više istovremeno praćena kupovinom
robe, novac često izlazi iz prometa, zaustavlja svoje kretanje. Učesnici u robnom prometu tada
počinju da zadržavaju, akumuliraju sredstva za zgrtanje blaga.
Blago, odnosno bogatstvo istorijski je menjalo svoj oblik i karakteristike. Ranije je imalo
isključivo naturalni oblik (npr. stoka). Sa pojavom novca dobilo se mnogo pogodnije sredstvo za
čuvanje i manipulisanje, tim pre što je novac postao bezgraničan i što istovremeno ima veću
vrednosti.
Pristalice robne teorije novca isticali su da blago može predstavljati samo zlato, kao novac
koji ne može postati bezvredan i koji zadržava svoju vrednost da li je ili nije zakonsko sredstvo
plaćanja. Danas se zlato čuva u trezorima kao blago i služi za regulisanje potrebne količine novca u
opticaju, kao rezerva za obezbeđivanje međunarodnih plaćanja ili održavanje stabilnosti nacionalne
valute.
I papirni novac danas se tezauriše u blago, pošto i on predstavlja izraz ekonomskih
mogućnosti i bogatsva. To obično čini stanovištvo kada izgubi poverenje u banke, pa pretežno čuva
strani konvertibilni novac.
Veselinović P., 2009,
Ekonomija
, Univerzitet Singidunum, Beograd, str. 197
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti