INSTITUCIONALNA SARADNJA POLICIJE I SLUŽBE ZA
UNUTRAŠNJU SIGURNOST NA OBEZBJEĐENJU
OBJEKATA OD POSEBNOG ZNAČAJA
M a g i s t a r s k i r a d
SADRŽAJ
5
Uvodne napomene
5
Predmet istraživanja
6
Istraživački problem
7
Ciljevi istraživanja i njihovo obrazloženje
8
Hipotetički okvir
9
Metode istraživanja
11
I POLICIJA
1.1.
Uspostavljanje nauke o policiji
12
1.2.
Historijski razvoj nauke o policiji
13
1.3.
Predmet nauke o policiji
14
1.4.
Pojam policije
15
1.5.
Etimologija pojma policije
16
1.6.
Određenje pojma policije na teorijskoj ravni
18
1.7.
Institucionalizacija policije kroz historiju
22
II POLICIJA U DEMOKRATSKOM DRUŠTVU
2.1.
Koncept rada policije u savremenom društvu
25
2.2.
Policija i vladavina prava
27
2.3.
Policija i ljudska prava
28
2.3.1. Međunarodnopravni izvori zaštite ljudskih prava
29
2.3.2. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
30
2.3.3. Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
31
2.3.4. Deklaracija o policiji i Evropska policijska povelja
32
2.3.5. Evropski kodeks policijske etike
32
2.4.
Policija i sredstva masovnih komunikacija
35
2.4.1. Odnos policije i javnosti
35
2.4.2. Odnos policije i medija
38
2.4.2.1.
Pojam medija
38
2.4.2.2.
Značaj odnosa policije i medija
39
2.4.2.3.
Poteškoće u odnosima policije i medija
40
5
4.6.3.4. Služba za poslove sa strancima BiH
97
4.6.3.5. Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH
99
4.6.3.6. Agencija za forenzička ispitivanja i vještačenja
100
4.6.3.7. Agencija za školovanje i stručno usavršavanje kadrova
101
4.6.3.8. Agencija za policijsku podršku
101
V RIZICI I PRIJETNJE
5.1. Pojam i definicija rizika
104
5.2. Vrste rizika
106
5.3. Sigurnosni rizik
107
5.4. Procjena rizika
109
5.5. Analiza rizika
114
VI INSTITUCIONALNA SARADNJA POLICIJE I SLUŽBE ZA UNUTRAŠNJU
SIGURNOST
6.1.
Razvoj privatne sigurnosti
116
6.2.
Podjela privatne sigurnosti
118
6.3.
Normativno uređenje privatne sigurnosti u BiH
120
6.3.1. Privatna sigurost u FBiH
120
6.3.2. Privatna sigurnost u Republici Srpskoj
122
6.3.3. Privatna sigurnost u Brčko Distriktu BiH
124
6.4.
Sigurnosne procjene
125
6.5.
Metodologija izrade sigurnosne procjene
126
6.6.
Osnovni pojmovi u sistemu obezbjeđenja i zaštite objekata
127
6.6.1. Fizička zaštita
131
6.6.2. Tehnička zaštita
132
6.7.
Nadležnost i ovlaštenja policije
134
6.8.
Prava, obaveze i odgovornost uposlenika unutrašnjeg osiguranja
138
6.9.
Institucionalna saradnja policije i službe za unutrašnju sigurnost objekata 140
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
143
LITERATURA
146
5
Uvodne napomene
Jedan od glavnih problema sigurnosnog angažiranja svakako predstavlja saradnja
među organima koji su uspostavljeni unutar sigurnosnog sistema. U našem radu fokus
razmatranja usmjeravamo na unutrašnju isgurnost, gdje je naša tema sadržajno i smještena.
Dakle, model unutrašnje sigurnosti operacionaliziran je osnivanjem više institucija, kao što
su: policija, granična policija, SIPA, OSA, privatne sigurnosne agencije, Ministarstvo
sigurnosti (kao krovna institucija), UIO, BHDCA. Pored ovih izvršnih organa u
operacionalizaciji unutrašnje sigurnosti učstvuju i druga tijela, kao što su: Vlada države, Pa
rlament, pa čak i Predsjedništvo u nekim specifičnim segmentima. Kad sagledamo
složenost koja se javlja u razmatranjima izvodljivosti teorijskih uopćavanja sigurnosnih
postulata u području označenom kao unutrašnja sigurnost, jasno je da postoje značajni
problemi kod zasnivanja općeg pojma unutrašnje sigurnosti, koji nastavljajju da egzistiraju
i kada se problematizira i neko njeno specifično područje.
Ovakva situacija postoji i u slučaju rješavanja pitanja operacionalilzacije unutrašnje
sigurnosti objekata od posebnog značaja. Posebna pažnja se mora usmjeriti na na
organizaciju i funkcionisanje službi koje neposredno i posredno učestvuju u
obezbjeđivanju objakata od posebnog značaja. Po teoriji sistema, što je neki sistem
kompleksiniji ili što je u izvođenje neke operacije uključeno više elemenata nekog sistema,
to je potrebno više vremena da se procesuiraju ulazne informacije i poduzmu adekvatne
radnje. Preneseno u područje osiguravanja objekata od posebnog značaja, vremenski faktor
igra veoma važnu ulogu. Objekti od posebnog značaja su dio fizičke infrastrukture koja je
nervni sistem funkcionisanja države. U ovu grupu spadaju objekti kao što su zgrade
parlamenta, vlade, ministarstva, vojska, ali i druge instalacije koje su esencijalne za
funkcioniranje države u najširem smislu. Mi upravo problematiziramo segment efikasne
zaštite ovih objekata kroz funkcije raznih sigurnosnih agencija i akcentiramo njihovu
međusobnu saradnju kao poseban problem efikasnog sigurnosnog angažiranja. Službe
sistema sigurnosti uspostavljene su sa specifičnim zadacima i funkcijama, od njih se ne
može očekivati da će biti jednako efikasne i u drugim sferama sigurnosti u odnosu na onu
za koju su ustanovljene. Međutim, svaka od ovih službi susreće se sa problemima koji nisu
primarno u njihovom djelokrugu, već neke od drugih službi. Ovdje se postavlja pitanje
efikasne saradnje koje mi nastojimo elaborirarti posmatrajući je kroz lupu organizacijske
nauke.
5
Istraživački problem
Uobičajeno je da se u naučnim istraživanjima, u samom nacrtu istraživanja definira
istraživački problem, kako bi istraživanje bilo svrsishodno i dalo odgovore nakonkretna
pitanja. Mi smo u u ovom istraživanju problem definirali na slijedeći način:
Da li je institucionalna saradnja policije i službi za unutrašnju sigurnost u BiH na
zaštiti objekata od posebnog značaja razvijena na dovoljnoj razini da bi osigurala
adekvatne odgovore na sva moguće oblike ugrožavanja odnosnih subjekata?
Istraživački problem smo usmjerili na ispitivanje funkcionalnosti institucionalne
saradnje između policije i službe za zaštitu objekata od posebnog značaja. Organizacijski
posmatrano obje službe su odvojene, te egzistiraju unutar drugih isntitucija i nisu direktno
povezane, ali svakodnevno dolaze u dodir po raznim osnovama, od kojih su i objekti od
posebnog značaja. Njihovu međusobnu interakciju jedino je moguće promatrati preko
instituta saradnje. Formalno ova saradnja mora postojati, ali postavlja se pitanje da li
stvarno i postoji i ako da u kojoj mjeri je operacionalizirana i stvarna. Da li ista može da
osigura adekvatan sigurnosni angažman na otkrivanju i spriječavanju potencijalnih i
realnih sigurnosnih prijetnji koje stvarno postoje u okruženju?
Mnogi istraživači organizacijskih i sigurnosnih nauka su posvetili veliku pažnju
analiziranju stvarnog obima pretpostvljene saradnje među agencijama za provedbu zakona
na suprostavljanju sigurnosnim izazovima i ustanovili su da iako postoji zakonska obaveza
saradnje ista gotovo nikad u potpusnoti nije operacionalizirana, odnosno samo polovično
ili gotovo nikako. Imajući u vidu važnost objekata čija je zaštita u fokusu našega rada
posebno je važno da se precizno utvrdi stvarni obim ostvarene saradnj između policije i
službe za obezbjeđenje objekata od posebnog značaja i predstaviti poboljšani model
operacionalizacije saradnje u svim segmentima važnim za zaštitu ovih objekata.
Ako bi saradnja izostala, sigurnosne prijetnje bi mogle biti manifestirane i kao
posljedice bismo imali uništenje ili oštečenje odnosnih objekata što samo po sebi jeste
veliki problem, ne uzimajući u obzir prekid funkcionisanja nekog od važnih državnih
sistema.
