Osnovne karakteristike metodike fizičkog vaspitanja
Uvod
Nastavni čas, kao osnovna organizaciona jedinica nastavnog procesa, primenjuje
se od J.A. Komenskog ( 1592 - 1670 ), koji je prvi uveo grupni rad, za razliku od
dotadašnjeg vaspitno-obrazovnog rada koji uglavnom bio individualan. H.Ling je
početkom druge polovine XIX veka napravio šemu časa fizičkog vaspitanja, u čijoj su se
strukturi nazirala tri dela, sa 14 različitih vežbanja. Redosled pojedinih delova i vežbanja
je takav da se fiziološko opterećenje povećava u svakom narednom delu časa, da bi u
završnim delovima postepeno opadalo i na kraju časa došlo na nivo normalnog stanja. On
je razradio problem postupnosti u vežbanju i postavio ga na naučne osnove koristeći
saznanja prirodnih nauka, pa se stoga smatra „stvarnim tvorcem vaspitnog sistema“.
Danas, kada se raspravlja o strukturi časa fizičkog vaspitanja, većina autora kao
osnovni kriterijum podele uzima sadržaj rada u pojedinim fazama, mada pojedini
stručnjaci smatraju da kriterijumi mogu biti i određene organizacione specifičnosti. Ako
se kriterijum za podelu časa uzme sadržaj rada, odnosno sredstva fizičkog vaspitanja koja
se primenjuju, onda šema časa fizičkog vaspitanja izgleda ovako:
Čas može da počne
I deo – uvodni deo časa ( nastavni sadržaji ovog dela časa su razni oblici hodanja i
trčanja );
II deo – pripremni deo časa ( nastavni sadržaji su vežbe oblikovanja );
III deo – osnovni ili glavni deo ( nastavni sadržaji su elementarne igre i sportovi );
IV deo – završni deo ( nastavni sadržaji su elementarne igre koje ne zahtevaju
veće fizičko angažovanje ).
1
1. Osnovne karakteristike nastave, izbor nastavnih
sadržaja, metodička uputstva
( Drugi razred )
Imajući u vidu osobenosti ovog uzrasta, a prvom redu ubrzan rast, potrebno je
sredstvima fizičkog vaspitanja uticati na to da se uporedo sa rastom u optimalnoj meri
razvija i mišićni sistem, kao i svi unutrašnji organi i sistemi. U ovom periodu dečjeg
razvitka posebnu pažnju treba posvetiti razvoju i usavršavanju manipulativnih i
lokomotornih pokreta, s obzirom na još uvek izražene,tzv. suvišne pokrete i neracionalno
trošenje energije.
Pravilno odabranim i primenjivim sredstvima fizičkog vaspitanja i dalje uticati
na učvršćivanje zdravlja, razvoj higijenskih navika, razvoj osnovnih komponenti
motoričkih sposobnosti, kao i na ukupan razvoj ličnosti.
Ciljevi i ishodi nastave se velikoj meri poklapaju sa zahtevima prethodnog
razreda, s tim što su oni sada u izvesnoj meri uvećani.
Postavljeni ciljevi i ishodi će se realizovati kroz redovne časove fizičkog
vaspitanja ( tri puta sedmično ) kao i rada u vannastavnim aktivnostima.
Izbor sadržaja za redovne sadržaje
U primeni nastavnih sadržaja u uvodnom delu časa u drugom razredu nema
značajne razlike u odnosu na prvi razred. Igre su elementarne forme kretanja treba i dalje
da predstavljaju osnovni sadržaj ovog dela časa, s tim što su sada zahtevi u izvesnoj meri
uvećani, s obzirom na veće psihofizičke mogućnosti dece ovog uzrasta.
2

5.
Voženje bicikla
. Stav ležeći na leđima, ruke u priručenju oslobođene na tle.
Podignuti noge i činiti pokrete koji se čine pri vožnji bicikla. „Voziti“ brže i sporije.
6.
Podmornica
. Stav ležeći na leđima, priručenje. Podizati naizmenično jednu pa
drugu nogu vertikalno, sa zadržavanjem.
7
. Rampa.
Stav sedeći, noge ispružene, zaručiti i osloniti se rukama o tle. Podizati
naizmenično jednu pa drugu nogu, što je moguće više, i spuštati je na tle.
8.
Izviđanje.
Stav ležeći potrbuške, uzručiti. Izdići glavu oslanjajući se rukama o
tle – „izviđati“, a zatim „skrivati“ se spuštajući glavu dole.
9.
Pisanje slova i reči
. Stav sedeći, noge ispružene, ruke u zaručenju i oslonjene
na tle. Naizmenično podizati jednu pa drugu nogu i ispisivati slova ili kraće reći u
vazduhu.
10
. Peremo pod
. Upor klečeći, priručenje. Rukama klizati napred što dalje uz
istovremeno savijanje trupa, a zatim provlačiti nazad.
1.3. Vežbe za karlični pojas
1.
Prskamo se vodom
. Stav spetni, priručenje. Zamahivati jednom pa drugom
nogom napred-nazad kao da želimo druga poprskati vodom. Izdignutim rukama u stranu i
napred održavamo ravnotežu.
2
. Mali – veliki
. Stav spetni, priručenje. Na znak „mali“ deca zauzimaju čučeći
položaj, a na „veliki“ , ispravljaju se sa izdizanjem na prednji deo stopala i ispružanjem
ruku do uzručenja.
3.
Trka konjića
. Stav stojeći, priručenje. Trčeći u mestu sa visoko uzdignutim
kolenima oponašati trčanje konjića.
4
. Klatno
. Stav spetni, odručiti. Stajati na jednoj nozi, a drugom slobodno
zamahivati napred-nazad.
5.
Kretanje u dubokom snegu.
Stav spetni, priručenje. Izdizanje nogu lagano i
visoko gore, kao da se izvlače iz dubokog snega.
6.
Skakanje preko konopca
. Stav spetni, priručenje. Poskakati s jedne noge na
drugu nogu ili sunožno kao kod preskakanja konopca.
4
7.
Visoki – niski
. Stav spetni, priručenje. Izdići se visoko na prste („Visoki“),
zatim se vratiti u početni položaj ( „niski“ ).
8.
Zgrči – opruži.
Stav sedeći, noge opružene, ruke u zaručenju oslobođene na tle.
Naizmenično privlačiti kolena, obuhvatiti ih rukama i opružiti.
9.
Kružiti stopalom
. Stav sedeći, noge opružene, ruke u zaručenju, oslonjene na
tle. Izdizati neznatno jednu na drugu nogu i kružiti stopalom.
10
. Skaće vrabac
. Čučanj, priručenje, sunožni poskoci u čučnju uz zamahivanje
rukama.
2. Sadržaji glavnog dela časa sa metodičkim uputstvom
za realizaciju
2.1. Hodanje i trčanje
U prvom razredu su obrađivane jednostavnije forme hodanja i trčanja sa manjim
zahtevima. U drugom razredu se već insistira na pravilnom izvođenju pokreta u hodanju i
trčanju, odnosno započinje učenje tehnike hodanja i trčanja. Zadaci se daju u razmacima
koji su nešto duži nego u prvom razredu, ali se još uvek ne insistira na većoj
izdržljivosti. Napore često treba smenjivati odmorima i pauzima.
Vežbe hodanja i trčanja treba primenjivati kroz formu elementarnih kretanja i
igara.
Primeri vežbi i igara hodanja
- hodanje sa postrojavanjem i prestrojavanjem u složenije formacije ( kolone,
vrste, vrste po dvoje ).
- hodanje napred, nazad, u stranu.
- hodanje preko klupe, grede, balvana i sl.
- hodanje preko prepreka.
5

2.2. Skakanje
Primenom vežbi skakanja u drugom razredu u osnovi se ostvaruju isti zadaci kao i
u prvom razredu, s tom razlikom što su zahtevi pri izvođenju pojedinih vežbi nešto veći,
što je razumljivo s obzirom na to da su i psihofizičke mogućnosti dece veće.
Skakanje u dalje i uvis u drugom razredu ostvarivaće se prirodnim oblicima
kretanja, kroz oponašanje i elementarne igre. Na tehnici skakanja još uvek ne treba
insistirati , mada će nastavnik u nekim slučajevima intervenisati i ispraviti uočene grube
greške.
Primeri vežbi i igara skakanja
-
skakanje uz oponašanje ( kako odskače lopta, kako skakuće ptičica, zeka i sl. )
-
preskakanje raznih prepreka u prirodi ili fiskulturno sali
-
preskakanje sa vijačom u mestu i kretanju
-
skakanje kombinovano sa hodanjem i trčanjem
-
skakanje u dalj ( odrazom jedne noge ) sa doskokom na suprotnu nogu i
sunožno
-
skakanje u dubinu do 80cm ( sa gimnastičke sprave, sa pogodnog uzvišenja u
prirodi )
-
naskakanje na predmete i sprave visine 40 – 50cm
-
skakanje uvis sunožnim odrazom i zamahom ruku ( uvinuće )
-
skakanje uvis iz zaleta sa ciljem da se dohvati grana ili neki predmet koji drži
nastavnik
-
skakanje pravim zaletom preko konopca
-
skakanje kosim zaletom preko konopca.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti