Ustavno pravo
Проф др Љиљана Славнић Предмет: УСТАВНО ПРАВО
1.
Појам државе (елементи, обележја, врсте надлежности)
(стр. 157-159)
Drzava je teritorijanla zajednica ljudi c vrhovnom vlascu.Drzava je organizacija koja se zasniva na potcinjavanju naroda na
odredjenoj teritoriji njenoj vrhovnoj vlasti .Drzava ima spoljasnja i unutrasnja obelezja.Ona je organizacija sa monopolom
za fizicku prinudu ,to je njeno spoljasnje obelezje,a unutrasnje obelezje drzave je njena drustvana uloga odnosno
drustvena funkcija.Svaka drzava se sastoji od odredjenih elemenata koji cine njenu sustinu.Tri osnovna elementa rzave
su:narod,teritorija,vlast.Postoje 3 vrste nadleznosti.1)Stvarna,2)mesna i 3) funkcionalna nadleznost.Stvarna nadleznost je
odredjena vrstom drzavnog posla koji obavlja drzavni organ,na primer jednu vrstu poslova obavljaju sudski organi koji u
materijalnom,sadrzinskom smislu mogu spadati u krivicnau materiju ,gradjansku,porodicnu,radni itd.Mesna nadleznost se
definise prema mestu vrsenja drzavnih poslova.Kada istu stvarnu nadleznost vrse sluzbena lica na razlicitim mestima,onda
tu nadleznost vrse na teritorijalno odredjenom podrucju.Funkcionalna nadleznost je specificna vrsta stvarne nadleznosti,i
ona podrazumeva raspodelu poslova u okviru drzavnog organa koji vrsi konkretnu stvarnu nadleznost.
2.
Облици државне организације (облик владавине, облик политичког режима, државно уређење,
организација власти)
(стр.159, 171,172)
Medju brojnim oblicima drzavne organizacije izdvajaju se 3 glavne vrste koje u sebi sadrze vise podvrsta.Tri glavne vrste
drzavnih oblika su:oblici vladavine,oblici politickog rezima,i oblici drzavnog uredjenja.Oblik vladavine se odredjuje prema
organizaciji sefa drzave.Dva su oblika vladavineLmonarhija i republika.Oblik politickog rezima se odredjuje prema odnosu
drzavnog aparata pre vecini naroda(gradjanima,stanovnostvu). Postoje 2 glavna oblika politickog rezima:demokratija i
autokratija.Oblik drzavnog uredjenja se odredjuje prema odnosu centralnih i perifernih drzavnih organa.Dva glavna oblika
su :prosta drzava i slozena drzava.Organizacija vlasti,u najsirem smislu je skup drzavnih institucija,nacin njihovog
izbora,organizacija i nadleznost drzavnih organa kao i medjusobni odnosi izmedju institucija.
3.
Сувереност државне власти: својства и елементи државне суверености
(стр.160, 161)
Svojstva drzavne vlasti su nezavisnost,nedeljivost,trajnost.Nezavisnost drzave znaci da je drzava slobodna u donosenju
svojih odluka.Pravno znaci da konkretna drzava nije obavezna da slusa zapovedi bilo koje strane vlasti koja se nalazi van
njene teritorije.Nezavisnost drzave znaci originernost te vlasti,njena vlast je izvorna.Jedino drzava crpi svoju vlast i sebe
same,sve ostale organizacije koje vrse vlast svoju vlast izvode iz drzave.Nedeljivost drzavne vlasti znaci da vlast jedna
jedina i jedinstvena cak i kada se vrsi posredstvom vise organa.U okviru te nedeljive drzavne vlasti razlukuju se pojedine
funkcije koje se poveravaju drzavnim organima ciji nosioci vrse funkciju vlasti.Trajnost drzavne vlasti znaci da ona
neprekidno traje bez obzira sto se njeni nosioci menjaju.Ona ostaje ista i trajna nezavisno od njenih nosilaa koji su razliciti i
smenjivi.Elementi drzavne suverenosti su:1)Nezavisnost drzave znaci da je drzava slobodna u donosenju svojih odluka.
2)Nadmoc drzavne vlasti u odnosu na sve druge subjekte-supermatija drzavne vlasti znaci da vlast na svojoj teritoriji moze
nametnuti svoju volju svima,a drugi su obavezni da slusaju njene zapovedi.3)Pravna neogranicenost drzavne vlsti znaci da
drzavna vlast moze donositi kakve hoce odluke ,akte,norme.Pravni akt koji donosi drzava su obavezni i moraju se
izvrsiti,jer nema neke druge vlasti koja bi mogla da ogranici drzavnu vlast.Suverenest je pravni odraz monopola fizicke sile.
4.
Теорија народне и Теорија националне суверености
(стр.161,162)
Suverenost po Bodenu jeste neogranicena,jedinstvena,neodgovorna,stalna i neotudjiva.Teorija narodne suverenosti je
nastava u drugoj polovini XVIII veka.Prema teoriji narodne suverenosti subject suveren vlasti nije drzava vec narod.Tvorac
teorije narodne suverenosti je Zan zak Ruso,Razvio je teoriju da je suverenost opsta volja naroda ;da se vladavinom
zakona koje kao izraz opste volje donosi narod,ostvaruje opste dobro.Narodna suverenost pripada narodu u smislu da
svakom gradjaninu pripada po jedan deo suvereniteta .Prema teoriji nacionalne suverenosti koja se inspirise idejama da
Dzona Loka i Monteskjea suverenost pripada naciji.Nacija je poseban entitet a ne prost zbir gradjana.Nacija mora imati
svoje predstavnike koji bi vrsili suverenost.Samo putem predstavnistva nacija se moze izraziti u svojoj nedeljivosti.
5.
Устави и сувереност
(стр.162-165)
Danas su retki ustavi koji sadrze odredbu da je drzava koja se ustavom utvrdjuje suverena. To svojstvo drzave se
podrazumeva, samim tim sto ona vrsi ustavotvornu vlasti donosi ustav.Ponekad se sustina drzavne suverenosti daje
opisno, ali se rec suveren izostvalja (Ustav Albanije iz 1928g) I tu je rec o spoljnom elementu suverenosti. Mada, postoje I
ustavi koji izricito odredjuju drzavu kao suverenu (Ustav Finske iz 1919g, Ustav Rumunije iz 1948g).Odredbu o drzavnoj
suverenosti sadrzi I Ustav SR Jugoslavije iz 1992g.Za razliku od svojstva drzavne suverenosti koju ustavi izricito ne
naglasavaju, gotovo da nema ustava koji izricito ne odredjuje titulara suverenosti u drzavi. U savramenim ustavima kao
titulara suverenosti navode se ili nacija ili narod ili svi gradjani. Sa stanovista ustavnog prava, najkorektnija je odredba o
nosiocu suverenosti koja kaze da su to svi gradjani (npr. Ustav Francuske iz 1795g, Ustav Makedonije iz 1991g, Ustav
Republike Srbije iz 1990g itd). Slicnu odredbu o nosiocu suverenosti ima I Ustav Republike Srbije iz 2006g koji kaze: “
Suverenost potice od gradjana koji je vrse referendumom , narodnom inicijativom I preko svojih slobodno izabranih
predstavnika….”Posebnu vaznost ovakvih odredbi imaju visenacionalne zajednice I njima se sprovodi polazno nacelo o
jednakosti gradjana I koncepcija gradjanske drzave.Za zemlje koje su se izjasnile kao socijalisticke karakteristicna je
odredba o radnickoj klasi ili savezu radnika I seljaka kao nosiocu suverenosti (Ustav Republike Kube iz 1976g).
6.
Сувереност у Уставу РС од 2006.
(стр.250-252)
Uredbama o suverenosti Ustav RS od 2006. god. daje odgovor na tri osnovna pitanja 1)ko je titular vlast u RS,2)ko su
nosioci suverenosti u drzavi,3)na koji nacin se ostvaruje suverenitet odnosno oblici ostvarivanja suvereniteta.Clanom 2.
koji glasi “Suverenost potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno
izabranih predstavnika.(clan 2.str.1) Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti
suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana.(clan.2 str.2) ” a u vezi sa prvim
pitanjem ”ko je titular vlasti u RS” utvrdjuje da najvisa suverena vlast potice od gradjana,da je titular vlasti u RS svi
gradjani.Tim je odredbama Ustav utvrdio da se u ime gradjana vrsi vlast u RS.Medjutim iako je ustavom izricito utvrdjeno
da suverenenitet potice od gradjana Srbije,ali na pitanje ko je titular i u cije se ime vrsi vlast nije sasvim precizno
odredjeno.Tako se u odredjenim ustavnim odredbama pojam suverenosti dovodi u pitanje i sa gradjanima i sa
drzavom.Medjutim pojam suverenosti Ustav dovodi u vezu i navodi uz pojam drzave i to u odredbama Preambule o
autonomnoj pokrajini KOsovu i Metohiji i u uredbama o zakletvi predsednika RS.Tako da se moze zakljuciti da se
navedenim ustavnim odredbama,pored nacela gradanske suverenosti,suverenost odredjuje i kao svojstvo drzave,te se
time u ustavu RS izrazava drzavna a ne gradjanska suverenost.
Ustav RS od 2006. polazi od toga da su nosioci suverenosti slobodno izabrani predstavnici naroda koji vrse vlast u ime
gradjana.Ustav utvrdjuje kao ustavno nacelo da gradjani vrse suverenost putem referendum,narodnom inicijativom i
preko slobodno izabranih predstavnika.Iz toga proizilazi da Ustav RS predvidja 2 oblika ostvarivanja gradjanske
suverenosti.1) Da gradjani ostvaruju suverenost neposredno i to na referendumu ili putem narodne inicijative. i 2) oblik
ostvarivanja nacela gradjanske suverenosti je preko slobodno izabranih predstavnika.
7.
Легитимитет државне власти
(стр.166,167)
Legitimnost je politicki i socioloski pojam.U klasicnoj pravnoj teoriji legitimnost vlasti se formulise kao pitanje opravdanja
drzave.Legitimna drzava je ona u cijem konstruisanju i radu je sto neposrednije ostvarena narodna suverenost.Legitimna
je vlast koja je to postal odlukom ili pristankom vecine naroda.Legitimni su oni drzavni organi koji su izraz prave volje
naroda.Legitimna je vlast na koju pristaju oni nad kojima se vrsi vlast.Postoje razlicite teorije o legitimnosti drzavne vlasti a
u vezi sa pitanjem sta je njihovo objektivno opravdanje postoji nekoliko grupa teorija: teokratska, autokratska,
demokratska. Teokratska teorija polazi od toga da je vlast potice od boga,da zemaljski vladaoc ima ovlascenje da vlada
odozgo,autokratska da drzavna vlast sama iz sebe crpi autoritet vlasti,a demokratska da vlast ima ovlascenje da vlada
odozdo od naroda.Sve teorije o nosiocu suverenosti dovode do izstih zakljucaka da u drzavi postoji samo jedan suveren
koji je legitiman,pa stoga da u drzavi moze postojati samo jedna regularna vlast a to je ona u kojoj suverenost vrsi njen
legitiman titular.Na osnovu opstih razmatranja o drzavnoj vlasti dolazi do razradjene definicije da je drzava organizacija
koja raspolaze suveremon vlascu garantavonom monopolom upotrebe legitimne fizicke prinude,koju vrsi nad
stanovnistvom odredjene,ogranicene teritorije.Ovde se upotreba sile koja je srz svake drzave shvata kao legitimna jer ona
ima opravdanje ,na nju pristaju oni nad kojima se vrsi vlast,vlast pa i upotreba prinude je izraz poverenja i volje gradjana
izrazene na izborima.
8.
Функције државне власти (мерила за утврђивање држ. функција)
(стр.168-170)
Pojam funkcija se u pravnim naukama nacelno odredjuje kao delatnost koja je organizovana radi ostvarivanja jednog
cilja.Drzavna vlast iako celovita ,deljiva je na pojedine funkcije.Delatnosti koje teze jednom istom pravnom cilju cine jednu
funckiju drzave,a drzavna vlast se vrsi brojnim i razlicitim oblicima delatnosti,stoga postoje i brojne drzavne
funkcije.Drzavne funkcije se mogu utvrditi primenom nekoliko merila a tri najvaznija su 1)materijalno ili
objektivno,2)organsko ili subjektivno,3)formalno merilo.Materijalno ili objektivna podela i poja drzavnih funkcija utvrdjuje
se sobzirom na sadrzinu delatnosti drzave kojom ona ostvaruje svoje ciljeve,it u se razlikuju :zakonodavna,izvrsna i sudska
funkcija.Zakonodavna funkcija je najvaznija jer se njom stvaraju zakoni.Vlast koja oblikuje pravna pravila i donosi opste
pravne propise je zakonodavna vlast.Izvrsna funkcija je druga funckija drzave koja se razlikuje po sadrzaini delatnosti i ona
je druga vazna funckija drzave jer ona vrsi sprovodjenje propisa,koji se poveravaju organiam izvrsne vlasti.Sudska funkcija
je danas uglavnom smatra zamostalnom funkcijom drzave.Medjutim u pravnoj teoriji postoji nekoliko gledasta u pogledu
toga da li je sudska vlast samostalna fuknckije jer i ona kao i izvrsna vlast primenjuje zakone.Sudska vlast poverena je
sudovima kao samostalnim i nezavisnim organima drzavne vlasti.Upravna funkcija se shvata kao posebna funckija
vlasti.Ona se od izvrsne vlasti razlikuje po tome sto primenjuje pravo samo na konkretne slucajeve,a od sudske po tome
sto ona primenju pravo na konkretne slucajeve samo tada kada ne postoji spor u pravu.Organski ili subjektivni pojam
drzavnih funkcija polazi od podele drzavnih funkcija na razlicite drzavne organe,to jest na razlicite nosioce koji se nalaze na
vrhu drzave.Formalni pojam funkcija drzavne vlasti polazi od razlicite forme akta koje donose razlicite drzavne vlasti,posto
svaka donosi svoje akta u tipicnoj formi.Svi akti koje donose organi imaju tipicnu formu i samom tom formom dobijaju i
pravnu snagu svojstvenu formalnim aktima koje donosi ta funkcija.
9.
Начело поделе власти (теорије и системи власти)
(стр. 171-173)
Sobzirom na sadrzaj i nacin raspodele funckija i nadleznosti izmedju razlicitih organa drzavne vlasti razlikuju se
horizontalan i vertikalna podela vlasti.Horizontalan podela vlasti podrazumeva raspodelu funkcija vlasti izmedju razlicitih
organa vlasti koje se formiranju na istom nivou.To je podela na zakonodavnu,izvrsnu i sudsku funkciju koja se moze
sprovesti na nacela podele vlasti ili na nacela jedinstva vlasti.Vertikalna podela vlasti je raspodela vlasti izmedju centralnih
i ne centralnih organa vlasti.Sistemi vlasti se definisu u okvirima horizontalne podele vlasti izmedju drzavnih organa.Pod
sistemom vlasti pdorazumeva se odredjeni sklop odnosa izmedju zakonodavne,izvrsne i sudske vlasti.Ti odnosi mogu biti
uspostavljeni na principu jedinstva ili podele valsti.Teorija podele vlasti je model organizacije vlasti u kome svaka vlast
samostalno i odgovorno obavlja poslove iz svog delokruga a ustavni mehanizmi medjusobnog uticaja ih uzajamno
ogranicavaju i cine ravnotezu izmedju tri grane vlasti.Teorija jedinstva vlasti je karakteristicna pre svega za skupstinske
sisteme socijalistickih zemalja a bazirana je na postulatu da je u skupstini kao predstavnickom telu skoncentrisana sva
vlast pa je tako zakonodavni organ najvisi organ vlasti i upravlja is vi drugi organi crpe svoj legitimitet iz
njegovog.Jedinistvo vlasti je ustvari jedno organizaciono-tehnicko nacelo karakteristicno za ustavne sisteme socijalistickih
zemalja u kome jedan drzavni organ ima nadmoc u odnosu na druge drzavne sisteme.
10. Карактеристике председничког система власти
(стр. 173,174)
Postoji 6 osnovnih karakteristika predsednickog sistema vlasti.1)Odnosi izmedju 3 grane vlasti su uredjene na principu
nezavisnosti i ideje ravnopravnosti pre svega predsednicke i parlamentarne vlasti.te 2 vlasti koce jedna druga tako da
nijedna vlast ne moze da stekne prevagu.2)Izvrsna vlast je sjedinjena u jednom organu-predsedniku koji je sef izvrsne
vlasti i sef drzave.3)Predsednika drzave neposredno biraju gradjani cime mu se obezbedjuje ugled i uticaj kakav ima
parlament.Predsednik nije odgovoran parlamentu vec ustavu odnosno gradjanima. 4)Predsednik i parlament u
predsednickom sistemu ne mogu egzistencijalno uticati jedno na drugo:parlament ne moze oboriti predsednika,
predsednik ne moze raspustiti parlament. 5)Postoji stroga podela poslova izmedju 3 vlasti,koje ih vrse odvojeno jedna od
druge.6)Vlada u predsednickom sistemu ne postoji kao samostalni izvrsni organ koji proizilazi iz parlamenta,vec kao telo
koje u vidu predsednikckog kabineta pomaze predsedniku u vrsenju izvrsne vlasti.
11. Настанак парламентарног система власти, парламентаризам
(стр.174-176)Parlamentarni sistem je poseban
oblik drzavne vlasti nastao na podlozi gipke podele vlasti i saradnje vlasti..Odnosi izmedju tri grane vlasti se uspostavljaju
na principu razvnoteze.Parlamentarni sistem vlasti je nastao kao plod lagane visevekovne evolucije odnosa kralja i
parlamenta u engleskoj.Prvi parlament u svetu-parlament uzor nastao je u srednjevekovnoj engleskoj iz tela pod

jedinica.Nad aktima decentralizovanih jedinica postoji pored pravne i politicka kontrola od strane centralnih organa koji
mogu ocenjivati i njihovu celishodnost.U federalnoj drzavi nad aktima federalnih jedinica moze postojati samo pravna
kontrola odnosno kontrola ustavnosti i zakonitosti.3) federalnu jedinicu karakterisu neka obelezja koja nemaju
decentralizovane jedinicea to je postojanje samostalnog delokruga u kome ona vrsi najvisu zakonodavnu vlast.
4)ustavom federacije obezbedjuje se pravo ucesca federalnih jedinica u vrsenju nadleznosti federalne vlasti posebno
ustavotvorne i zakonodavne.5)U slucaju sukoba nadleznosti izmedju decentralizovane jedinice i drzave prevvagu uvek ima
drzava.U slucaju sukoba nadleznosti izmedju federalnih jedinica i federalne vlasti prevagu ima ona vlast koja se krece u
granicama federalnog ustava.Takve sporove u federalnoj drzavi po pravilu resave ustavni sud.Zato je ustanova ustavnog
sud organski srasla za federalnim uredjenjem drzave.Federalna drzave je uprkos tim razlikama slicnija decentralizovanoj
unitarnoj drzavi nego konfederalnoj drzavi.
16. Сложена држава, разлика између федерације и конфедерације
(стр.187-189)
Federalizam ili slozena drzava je pojava povezivanja i slobodnog udruzivanja razlicitih teritorijalnih zajednica ljudi u okvir
jedne drzave ili izmedju vise drzava i politickih sredina sa zarlicitim ciljevima.
Ustavna teorija razlikuje 2 glavna oblika federalizma:intra drzavni federalizam ciji je glavni oblik federalna drzava i inter
drzavni federalizam ciji je glavni oblik oblik konfederacija-savez drzava.Tradicionalna ustavna teorija je povezivala
konfederaciju i federaciju u dva tipa drzave-slozenu drzavu.a fedracija i konfederacija su oblici ili stepeni ostvarivanja
federalizma.Razlike izmedju izmedju federacije i konfederacije sagledava se pomocu nekoliko merila odnosno njihovih
kvalitativno razlicitih obelezja.-Konfederacija je medjunardono drustvo drzava i ona ne stvara nad drzavu ,dok je federacija
drzava.-Konfederacija za razliku od federacije nema ni jednu od 3 klasicne drzavne vlasti,vek kao skup nezavisnih drzava
ima samo zajednicki organ.-Konfederacija nastaje i prestaje pravnim putem za razliku od drzave pa i federacija koja
nastaje faktickim putem.-Clanovi konfederacije su drzafe,a ne i gradjani u tim drzavama,dok su u federalnim konstituenti-
drzave clanica i gradjani sa kojim federalna drzava neposredno opsti.-Konstitutivni akt konfederacije je ugovor koji
utvrdjuje ciljeve konfeeracije i nacin njihovog ostvarivanja te je ona tvorevina medjunardonog prava.Federacija je pak
nova drzava i tvorevina drzavnog prava koja se zasnivaju na ustavu i ustavnom pravu.
17. Карактер и садржај федералног устава
(стр.190-192)
Federalni ustav je neprikosnoven i nenarusiv akt,sto se u pravnoj teoriji objasnjava cinjenicom da jedino federacija nosilac
drzavne suverenosti a da to federalne jedinice nisu.U federalno uredjenim drzavama postoji opste prihvaceno shvatanje o
karakteru federalnog ustava i njegovom odnosu prema ustavim federalnim jedinicama.Ovo shvatanje zasniva se na
sledecim postavkama.1)fedralni ustav vremenski i logicki prethodi ustavu federalnih jedinica.2)federalni ustav je akt
hijerarhijski vise vlasti i to je akt najjace pravne snage u fedralnoj drzavi i ustavi federalnih jedinica moraju biti s njim u
salglasnoti.3)federalni ustav je opste vazeci pravni akt i on obavezuje i onu federalnu jedinicu ciji predstavnici u saveznom
parlamentu nisu glasali za taj ustav.Osnovni sadrzaja federacija je raspodela nadleznosti izmedju federacije i federalnih
jedinica prema sistemu ravnoteze koji je rezultat politickih i drugih interesa.Federalni ustav:dimenzionira iskljucivu
nadleznost federacije.odredjuje oblasti mesovite nadleznosti,utvrdjuje pravilo kako ce se postupati u odnosu na preostale
funkcije koje nisu rasporedjene izmedju federacije i federalnih jedinica,utvrdjuje vertikalne odnose izmedju najvaznijih
drzavnih organa itd.Sve to cini odredjeni ustavni model fedralne drzave,koji moze karakterisati jaci ili slabiji stepen
primene federalnog nacela pa se tako razlikuju manje ili vise centralizovane federacije.Centralizovane federacije
karakterise slabiji step primene federalnog nacela.
18. Врсте и циљеви федерација
(стр.192-192)
Istorijski poznate fedracije su nastajela iz nekoliko razloga ili vise njih od kojih je samo jedan bio presudan za nastanak
federacije.Poznati razlozi zbog kojih su nastajale federacije su bili:etnicki,istorijski,geografski i preivredni.U ustavnoj nauci
se uglavnom razlikuju 4 kriterija razlikovanja federacija:1)nacin njihovog nastanka,2)nacionalni sastav,3)federalna
struktura,4)nacin organizovanja federalnog podrucja.Prema nacinu nastanka razlkuju se fedracije nastale metodom
agregacije to je kada se nezavisne drzave udruze u jednu federalnu drzavu, i metodom devolucije a to je kada dolazi do
potpune promene unutrasnje structure i to u pravcu razjedinjavanja dotad unitarne drzave na nekoliko Celina koje
dobijaju svojstva federalnih jedinica.Klasicni ciljevi federacija su : zajednicka odbrana zemlje,zajednicka
ekonomija ,nacionalni ciljevi.dok se u savremenim federacijama ciljevi menjaju za razliku od bivsih socijalistickih federacija
gde je bio bitna faktor opredeljenja za federalizmom bilo resavanje slozenih medjunacionalnih donosa,ustavnim i drugim
aktimanovih federacija,utvrdjuju se i uvode novi ciljevi ako sto su:razvoj demokratije i ostvarivanje gradjanskih prava.
19. Односи у федерацији
(стр.194, 195)
Princip dobrovoljnosti je osnovni uslov federalne drzave i za nju je bila potrebna saglasnos clanica federacije.Medjutim
princip dobrovoljnosti relativivizuje se u savremenim uslovima na 2 nacina:ili se ovaj princip ne uvazava ili se javlja razlika
u nacinu izrazavanja ovog principa.Cinjenica je da danas ima federacija koja nisu nastala na dobrovoljnoj bazi vec su
nastale pod pritiskom medjunarodne zajednice.Vazno obelezje klasicnih socijalistickoh federazija stvorenih na etnickom
principu bio je princip ravnopravnosti naroda bez obzira na njihovu velicinu,snagu i raniju politicku ulogu.Krajem XX veka
se u novim medjunarodnim uslovima princip ravnopravnosti naroda ili dovodi u pitanje nepriznavanja prava naroda na
samoopredeljenje ili se postepeno transformise u princip ravnopravnosti republika clanica.MOze se reci da u bivsim SF
princip ravnopravnosti nije bio princip uredjenja F vec je ostaje kao nacelo unutrasnjeg uredjenja F jedinica gde se
ostvaruje u zavisnosti od njihove nacionalne structure i ustavnog uredjenja.Princip jednakosti F jedinca je element
homogenosti u F-ciji.F-cija ne trpi prevelike razlike izmedju clanica F,ona u osnovi zahteva isti politicki sistem,isti drustveno
ekonomski napredau F i F jedinicama.Jedakost u F jedinicama predstavlja bitnu osobinu Federalizma koja se lakes
ostvaruje ako izmedju njih ne postoje suvise velike razlike u velicini i snazi.
20. Право народа на самоопредељење и право федералних јединица на отцепљење
(стр.196-201)
Pravo naroda na samoopredeljenje ima svoj medjunarodni i unutrasnji ustavnopravniaspekt.Pravo naroda na
samoopredeljenje je jedno od osnovnih nacela medjunarodnog prava, i ono znaci da je zvaki narod Slobodan u
odredjivanju sopstvenog politickog statusa kao i u tome da slede svoj ekonomsli i drustveni razvoj u skaldu sa politikom za
koju se sami budu opredelili.Slucaj jugoslavije je postavio novo pitanje tumacenja,ostvarivanja i garantovanja ovog
prava,kako sa medjunarodnog tako is a unutrasnjeg aspekta.Jug. federacija je nesrecan primer na kome se demantuje
teorija i preoblikovana medjunarodna praksa u vezi sa pitanjem prava naroda na samoopredeljenje i prava federalnih
jedinica na odcepljenje.Istorrija ustavnosti jugoslavije pokazuje das u svi ustavni akti odlike avnoja od 1943 kao i sva 3
ustava od 46.,63.,74 garantovali pravo naroda na samoopredeljenje i otcepljenje.Ali ona je bila deklarativne prirode
zasnovana na dobrovoljnom karakreru koja je nastala kao rezultat slobodno izrazene volje jug.naroda.Ustav od 74. nije
uredjivao ni predvidjao ovu vrstu prava ni mogucnost njegovog ponovnog koristenja,cak u nekim odredbama je i
onemogucivan.
Tada su se pojavile razlicita tumacenja ustava.Prema jednom bilo tumacenju ,zakljuka je bio da je ovo ustavno pravo
iskoristeno i potroseno,dok drugo tumacenje je bilo da ovo ustavno pravo ne moze smatrati iskoristenim i
potrosenim.Krajem 80tih god. bilo je jasno da je svaki interes vremenski ogranicen i da se moglo legitimno i osnovano
postaviti pitanje da li je opstanat jug. federacije interes 5 konstitutivnih naroda.Medjutim to se nije desilo nego je doslo do
transformacije prava naroda na samoopredeljenje na pravo republika na otcepljenje.Kao rezultat razvoja jug. federalizma i
promenjene koncepcije jug. fed. 1971 a potom 1974 sjedne strane i sobzirom na stav medjunarodne zajednice a sdruge na
pravo naroda na samoopredeljenje koje se preobrazilo u pravo fed. jedinica na secesiju.Sa unutrasnjeg aspekta
nepotpuna ustavopravna razrada ovog pitanja upucivala je na zakljucak o svojevrsnoj transformaciji prava naroda na
samoopredeljenje u pravo republike na otcepljenje.U tom smislu sui pravljene interpretacije koje su se zasnivale na
tumacenju znacaja drzavnosti republika,Pri tome zbog razjedninjenih politickih elita nije bilo saglasnosti ni oko raspisivanja
referendum ni oko pitanja o kojima bi se gradjani izjasnjavali kao ni oko toga kako bi rezultati bili brojani da lip o narodima
ili po republikama.Evropska zajednica je bivse repu. SFRJ smatrala titularima prava na opredeljenje tako da je uvazila
njihove atke o secesiji.Arbitrazna komisija je odlukama subjekte prava na samoopredeljen proglasila republike clanice SFRJ
i data je takvo tumacenje prava na samoopredeljenje koja je vidom rastakanja legalizovala secesiju,iako federalne jedinice
to nisu imale ni teorijski ni ustavopravno.Ustavni sud Jug. imao je tumacenje da se radi o protivpravnoj secesiji i da jug.
republike nemaju pravo da proglasenjem suverenosti i samostalnosti izadju is SFRJ.Dao je i svoj pravni stav da Jugo. nije
ugovorna zajednica suverenih drzava vec savezna drzava naroda jugoslavije i njihovih republika.ali to nije bilo
uvazeno.OStvarivanjem prava na samoopredeljenj u vidu prava na otcepljenje dovelo je do toga da su granice izmedju fed.
jednica pretvorene u medjudrzavne granice.PRavo na secesiju je pravo federalnih jedinica da istupe iz federacije pod
odredjenim uslovima ali one po pravilu nemaju to pravo odnosno vecina fed. ustava ne sadrzi ovo pravo.PRavo na secesiju
je pitanje drzavnog uredjenja ali se ono pogresno vezivalo sa pravom na samoopredeljenje u slucaju Jugoslavija i tada sup
o misljenjima eminentnih pravnika udareni istiniti temelji pravu na secesiju a evropske zemlje suocene sa pretnjom”teorije
raspacavanja”.Raspad SFRJ je primer kako je visenacinalnig sastava fed. jedinica pravo na otcepljenje tumaceno i
ostvareno u suprotnosti sa pravom naroda na samoopredeljenje.Srbi iako konstitutivan narod svih ustva socijalisticke
federacije u stvaranju prve i druge Jugoslavije uneo i svoju drzavnost za razliku od Hr.Slovenije i Makedonije nije bilo
omoguceno ostvarivanje prava na samoopredeljenje prilikom raspada SFRJ.Medjunarodna zajednica je po tom pitanju
srpskom narodu u osamostaljenim republikama priznavala pravo manjina,pravo na nacionalno opredeljenje ali ne i pravo
na samoopredeljenje.Uskracivanje ovog prava u bivsim rep. SFRJ posebno u Hr. i BiH u kojima je on sa ostalim narodima
bio konstitutivni narod,jedan je od kljucnih uzroka gradjanskog rata.Ostavsi van svoje zemlje Srbi su se teritorijano se
organizvao na podrucjima gde je bio u vecini.Tako je nastala Srpka autonomna oblast Krajina i Srpska oblast
slavonija,baranja i zapadni srem.1991 raspisan je referendum u Sao Krajini u kome se 77.8% glasalih izjasnilo za ostanak u
Jugoslaviji prisajedinjavanje republici Srbiji i izlazak i Hr.1991 u decembru osnovana je Republika Srpska Krajina koja je bila
pod zastitom ujedinjenih nacija.Kakva je to zastita bila vidi se po operaciji hrvatske vojske pod nazivom Oluja kada su
zbrisane sve srpske zone.Posle toga su Srbi u Hrvatskoj promenili status od konstitutivnog naroda u narod manjine.I u BiH
se srpski narod izjasnio za ostanak u Jugoslaviji ali im je to pravo uskraceno u vidu pokusaja muslimana na stvaranju
jedinstvene BiH.Kao reakcija na taj pokusaj organizovanje srpskog naroda zapoceto je na politickim a kasnije in a oruzanim
bormaba.Ustavo pravno i ovo pitanje je reseno medjunarodnim dokumentima u kojima je srpskom narodu uskraceno
pravo na samoopredeljenje na teritoriji Bih.
21. Сувереност у федерацији
(стр. 201-204)
Klasicna teorija federalizma obrazlagala je pitanje drzavne suverenosti pa tako i ideju ogranicene-podeljene suverenosti.U
savremenim uslovima ogranicenje suverenosti se odredjenu prema spolja i sa medjunarodnog stavista se razmatra.Pitanje
suverenosti u fed. je osnovno pitanje klasicne teorije federalizma.Ono nikada nije do kraja reseno,odnosno nema
definitivnog odgovora na pitanje,da li je suverenost federacije jednistvena i ako jeste ko su njeni nosioci.U savremenim
drzavam suverenost pripada narodu na cemu insistiraju zastupnici gledadista da je suverenost potpuna i nepotpuna ili da
je uopste nema.Prema ovim gledistima,federacije karakterise relativna suverenost.U ustavnoj praksi ideja o podeljenom
suverenitetu izrazava se u obliku ustavnih odredbikoje definisu kao drzavu,ne samo fede. nego i def. jedinice.Npr.U Sfrj
suverentite je bio podeljen izmedju federacije i fed. jedinica.Suvereneost je pripadala narodu odnostno kako se smatralo
radnoj klasi.UStav SRJ is 1992 vraca ideju o podeljenoj suverensti iako formalno proklamuje princip gradjanske
suverenosti.Kvalifikovajuci republiku clanicu federacije kao drzavu koja je suverena u svim pitanjima,osim onih koja su
saveznim ustavom utvrdjena kao nadleznost SRJ.Tradicionalan teorija federacije upotpunila je klasicni pojam suvereniteta
pojmovima”podeljenog” odnosno “ paralelnog” suvereniteta koji spade u unutrasnje pravo.Medjutim novi medjunarodni
odnosi stvaraju nove pojmove sa novim sadrzajem kao sto su “ograniceni” i “internacionalizovani”Novo shvatanje
ogranicenog suvereniteta dobilo je konkretne oblike u Bih.Jedan od nacina na koji se izrazava ogranicena suverenost je
supstituisanje volje naroda u nono nastaloj drzavi tako sto se obavezuje medjunarodnim ugovorima na odredjeni politicki
oblik uz prisustvo vojsnih i policijskih snaga.Ograniceni suverenitet je realnos novonastale drzave prihvatanjem
medjunarodnih vojnih snaga,iako ustab Bih koji je slozen i nekodofikovan pravni akt proklamuje da je BIH suverena i
nezavisna drzava ravnopravnih gradjana i naroda.Pomocu pitaanja suverenosi cak ni adekvatnim izmenama ustava ne
mogu se resiti problemi savremenog federalizma pre svega zbog:drugacijeg shvatanja medjunarodnog prava,promena u
medjunarodnim odnosima, promenama u odnosu na unutrasnje i medjunarodno pravo.U novim medjunarodnim
odnosima vec pocinju da se pojavljuju razliciti stepeni suvereniteta u zavisnosti od uticaja spoljnih faktora.Pitanje i ideja
podeljenog,ogranicenog,relativnog drzavnog suvereniteta,prevazilazi unutrasnje institucionalne ustavne okvire.
22. Основна својства и противуречности уставног модела фед. Југославије
(стр. 119-123)
Ustavni razvoj srbije posle drugog svetskog rata pa sve do raspada SFRj bio je u neposrednoj i uzrocnoj povezanosti sa
razvojem socijalisticke ustavnosti i protivurecnosti jugoslovenskog federalizma koji se smatrao specificnim.Od

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti