Bioloski vektori zaraznih bolesti
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA KONTROLA VEKTORA
Biološki vektori zaraznih
bolesti
Student:
Mentor:
Zemun, (maj) 2014.
SADRŽAJ
UVOD............................................................................................................................2
CILJ RADA....................................................................................................................2
METODOLOGIJA
RADA.............................................................................................2
3. RIKECIJSKE VEKTORSKE BOLESTI.................................................................12
ZAKLJUČAK .............................................................................................................15
LITERATURA.............................................................................................................16
1

1. Opšte epidemiološke karakteristike
Vektorske zarazne bolesti su značajno uticale na tok ljudske istorije. Tako je prva
pandemija kuge, koja je zahvatila skoro sve poznate zemlje Evrope u šestom veku naše ere,
za 50 godina odnela oko 100 miliona ljudi. Druga pandemija kuge, koja se odigrala u
šesnaestom veku odnela je 50 miliona ljudi, a u tadašnjim evropskim zemljama umro je svaki
četvrti stanovnik. Tako je kuga promenila društvenu strukturu u srednjevekovnoj Evropi.
Pegavi tifus je stalni pratilac čovečanstva. On je redovni pratilac ljudskih stradanja i nesreća
vezanih za ratove, gladne godine i elementarne nepogode. Pegavac je imao presudnog uticaja
na ishod mnogih ratova u svetu. Zbog toga je proglašen jednom od najstarijih i najopasnijih
ratnih zaraza. Danas su vektorske bolesti i dalje glavni uzrok obolevanja i umiranja ljudi koji
žive u tropskim i subtropskim zemljama i značajno doprinose njihovom ekonomskom
zaostajanju, naročito malarija.
Vektorske bolesti se mogu grupisati prema rezervoaru, vrsti uzročnika i stepenu
vezanosti za vektorski način prenošenja.
Prema rezervoaru
vektorske bolesti mogu biti:
-
Antroponoze,
kod kojih je čovek jedini rezervoar bolesti (pegavi tifus, malarija,
rovovska groznica);
-
Antropozoonoze (zoonoze
)
,
kod kojih su životinje i artropode rezervoar bolesti. Ovo
su
prirodnožarišne infekcije
jer se rezervoar uzročnika nalazi u slobodnoj prirodi, a čovek
se uglavnom slučajno uključuje u lanac ishrane artropoda. Artrotode prenose oboljenje među
životinjama, a sa inficiranih životinja na čoveka (virusni meningoencefalitisi, tularemija,
Krimska-Kongo hemoragijska groznica)
Prema etiologiji
vektorske bolesti mogu biti izazvane:
rikecijama
(pegavi tifus, Brill-Zinnsserova bolest, rovovska groznica,
erlihijaza);
virusima
(žuta groznica, denga, papatači groznica, Krimska-Kongo
hemoragijska groznica, krpeljski meningoencefalitis);
protozoama
(malarija, babezijaza, lajšmanijaza, tripanozomijaza);
bakterijama
(kuga, lajmska bolest);
helmintima
(filarijaza)
Prema stepenu vezanosti za vektorski način prenošenja vektorske bolesti mogu biti:
Obligatno
vektorske, kod kojih je vektorski put jedini ili uglavnom jedini
put prenošenja bolesti u prirodi (pegavi tifus, malarija, lajmska bolest);
Dominantno
vektorske, kod kojih je vektorski put dominantan, ali je u datim
okolnostima moguć i drugi put prenošenja. Tako se Krimska-Kongo
hemoragijska groznica dominantno prenosi krpeljima, ali se može preneti i u
kontaktu sa krvlju obolele osobe, naročito u bolničkim uslovima. Takođe se i
kuga, u prirodnim žarištima prenosi preko pacovske buve, ali kada dođe do
razvoja plućne kuge, uzročnik se prenosi aerosolima između ljudi, bez
3
prisustva vektora);
Alternativno ili fakultativno
vektorske bolesti, kod kojih je vektorski put jedan
od puteva prenošenja, najčešće u prirodnim žarištima, ali su za prenošenje na
čoveka mnogo značajniji drugi putevi prenošenja kao što su: aerogeni,
hidrični, alimentarni i kontaktni put (Q-groznica, tularemija).
Rezervoar
zaraze kod vektorskih bolesti može biti čovek, životinje i artropode. Kod
vektorskih zoonoza, rezervoar zaraze su životinje, kako domaće tako i divlje životinje, a često
su glodari. Kod antroponoza rezervoar je čovek. Artropode predstavljaju put prenošenja
zaraze. Međutim, one su i izvor, a često i rezervoar zaraze, ukoliko se agens prenosi
transovarijalno (preko ovarijuma) na potomke, kao što je slučaj kod krpelja, flebotomusa i
grinja.
Put prenošenja.
Bolesti se prenose preko živih prenosilaca koji spadaju u artropode.
Uzročnik, koji je ubodom artropoda dospeo u domaćina, obično ga napušta na isti način.
Jedan broj uzročnika se adaptira na jednog vektora. Tako, malariju isključivo prenosi
komarac iz roda Anopheles, a pegavi tifus isključivo prenosi bela telesna vaš čoveka.
Međutim, neki uzročnici koriste više artropoda u zavisnosti od geografskog područja. Tako
tripanozomijazu u Africi prenosi ce-ce muva, a u Južnoj Americi stenice.
Najvažniji hematofagni vektori su vaši, buve, krpelji, grinje, komarci, flebotomine i
neke vrste muva i tropske stenice. Postoje dva osnovna
mehanizma prenošenja bolesti
putem
vektora: mehanički i biološki. Mehanički mehanizam nije zastupljen kod vektorskih bolesti.
Mehaničkim putem atropode prenose uzročnike preko spoljnih delova svog tela, na hranu i
predmete, poput domaće muve koja tako prenosi uzročnike crevnih zaraznih bolesti. Kod
biološkog mehanizma prenošenja u vektoru se odvija proces razmnožavanja i razvoja, čime je
omogućen opstanak i kruženje uzročnika u prirodi. Vektor često predstavlja ne samo put
prenošenja nego i izvor i rezervoar bolesti, kao što je slučaj kod prirodnožarišnih infekcija.
Uzročnik se iz biološkog vektora (artopoda) prenosi na domaćina putem dva mehanizma:
inokulacijom i kontaminacijom.
Inokulacija
uzročnika se vrši ubodom artropoda u kožu životinje ili čoveka, prilikom
sisanja krvi. Tako ženka komarca iz roda Anopheles prenosi plazmodijum malarije, komarac
iz roda Aedes prenosi virus žute groznice, a muva Glossina (ce-ce) uzročnika afričke
tripanozomijaze. Na isti način krpelj iz roda Ixodes prenosi boreliju burgdorferi, uzročnika
lajmske bolesti.
Kontaminacija
kože izlučevinama artropoda je drugi način transmisije uzročnika.
Bela vaš tela tokom sisanja krvi na domaćinu, defecira i ubodom izaziva svrab. Čovek
češanjem utrljava fesec bele vaši u lediranu kožu i s njim i uzročnika. Na ovaj način se
prenosi Rickettsia prowazeki, uzročnik pegavog tifusa. Pacovska buva, koja prenosi kugu,
ubodom uzima obrok krvi i zajedno s njim i uzročnika -Yersinia pestis. Uzročnik se brzo
razmnožava u uzetoj krvi i za par dana stvara se čep koji zatvori ulazak obroka u želudac
buve. Kako je buva gladna, nastavlja dalje da sisa krv ali usled blokade želuca, povraća.
Povraćeni sadržaj buva izbacuje na površinu kože, odakle ga osoba utlja češannjem u ubod na
koži, koji buva pravi i koji izaziva svrab. Ovo su dva primera prenošenja uzročnika
kontaminacijom ubodne rane artropoda.
Ulazna vrata
u prirodnim uslovima je koža,
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti