UVOD

Inflacija (inflatio-naduvavanje) predstavlja disproporciju novčanih i 

robnih fondova u jednoj privredi tj. njenih rashoda i prihoda,pri čemu su 
rashodi veći od prihoda.To je monetarna pojava kod koje se pokriće većih 
rashoda vrš iz nove emisije novca,šo izaziva porast novčne tražnje koja je 
bez   robnog   pokrića,pri   čemu   najčešće   dolazi   do   porasta   cena.Inflacija 
predstavlja porast opšteg nivoa cena. Stopa inflacije je stopa promene opšteg 
nivoa cena i meri se na sledeći način: 

Infl.   stopa=(nivo   cena(godina-t)–nivo   cena   (godina   t-1))   /   nivo 

cena(godina t-1)

Nivo cena se meri kao ponderisani prosek za robe i usluge u nekoj 

privredi. U praksi, ukupni nivo cena meri se izradom indeksa cena, koji 
predstavljaju proseke potrošačkih i proizvođačkih cena.  Na primer  2003. 
godine u Srbiji, potrošačke cene su porasle za 10,5%. Te godine su porasle 
cene mnogih proizvodnih grupa, kao što su: hrana, piće, stanovanje, odeća, 
saobraćajne usluge, medicinske usluge itd. Taj opšti uzlazni trend nazivamo 
inflacijom.

Deflacija

  predstavlja suprotnu pojavu od inflacije.  Odražava se kao 

opšti pad nivoa cena. Deflacije su retke pojave povezane s krizama, kao što 
je   to   bio   slučaj   1930-tih   i   1989.   godine.   Država   deluje   aktivnom 
stabilizacionom   politikom   i   uklanja   duboke   krize   u   većini   industrijskih 
razvijenih zemalja.

Dezinflacija

  je   smanjivanje   stope   inflacije.   U   Srbiji,   poslednje 

razdoblje dezinflacije bilo je početkom 1993. godine, kada je visoka stopa 
inflacije, koja je beležila višecifreni nivo, smanjena uz pomoć restriktivne 
monetarne politike i ostalih instrumenata ekonomske politike.

Inflacija se može klasifikovati na sledeći način:

1

-  UMERENA   INFLACIJA  

–   cene   su   relativno   stabilne,ljudi   imaju 

poverenja u novac.Podrazumeva lagani rast cena. Ljudi rezonuju: novac je 
jednako vredan danas i gotovo isto vredan za godinu dana, pa se isplati 
držati ga.Poslovni ljudi i običan (potrošač) svet sklapaju dugoročne ugovore 
u   domicilnoj   valuti,   zato   što   veruju   da   cene   neće   značajnije   otići   izvan 
postojećih okvira za robu koju kupuju ili prodaju.Ljudi jednostavno veruju 
da će njihova novčana sredstva zadržati svoju relativnu vrednost.

- GALOPIRAJUĆA INFLACIJA 

predstavlja dvo ili trocifrenu inflaciju,u 

rasponu od 20,100 ili 200% na godinu dana.  Ovakvu vrstu inflacije mogu 
imati i razvijene industrijske zemlje. Tako su, na primer, Argentina, Brazil i 
druge latinoameričke zemlje, imale stope inflacije od 50-700% na godinu 
dana 1970-ih i 1980-ih godina.Kada se galopirajuća inflacija jednom ukoreni 
u privredno tkivo, nastaju ozbiljni ekonomski poremećaji.

- HIPERINFLACIJA -  

Mnoge privrede prežive galopirajuću inflaciju, 

ali veoma teško hiperinflaciju. To je vreme smrti, kao kad kancer uništava 
ljudsko telo. Teško je i poverovati da se hiperinflacija od milion ili čak 
milijardu posto na godinu dana može izdržati.

Inflacija iskrivljuje relatvne cene i smanjuje ekonomsku efikasnost. 

Težina inflacije meri se i time da li je bila očekivana ili nije. U tom smislu 
razlikuje se:

1. uravnotežena inflacija;
2. neuravnotežena inflacija 
3. neočekivana (nepredviđena) inflacija

1.  Uravnotežena inflacija  podrazumeva godišnji rast od, na primer 

10%.  Promena cena nikog ne iznenađuje. Sve se povećava na 10% (hrana, 
odeća,   obuća,   plate,   kamate)   itd.   U   ovoj   situaciji   gotovo   niko   ne   bi   bio 
zabrinut.   Efikasnost   upotrebe   resursa   veličine   BDP-a   ostale   bi 

2

background image

nastaje,   prema   ovim   shvatanjima   kada   se   količina   novca   menja   bez 
odgovarajućih   promena   na   strani   ponude   roba,   tako   da   takve   promene 
deluju   na   rast   cena.   Kada   se   povećanje   mase   novca   zaustavi,   dolazi   do 
zaustavljanja rasta cena na nivou formiranog novčanog opticaja.

Svi   stariji   autori   kod   nas   smatraju   da   porast   novčanog   opticaja 

ukoliko nije praćen odgovarajućim rastom proizvodnje uzrokuju rast cena 
dakle   vodi   inflaciji.   Razlozi   takvom   shvatanju,   kao   i   u   građanskoj 
monetarnoj teoriji, leži u činjenici das u sve velike inflacije i katastrofalni 
pad   vrednoati   novca   bili   vezani   za   preteranu   emisiju   nekonvertibilnih 
novčanica. Tako je na tržištu stvorena enormno velika novčana tražnja, 
prema ograničenim robnim fondovima.

Prema teoretičarimazlatne valute, inflacija može nastupiti samo kod 

slobodne papirne, dok je to nemoguće, kao pojava kod zlatne ili vezane 
valute. Time se kao inflacija smatralo svako povećanje novčanog opticaja 
koji   je   prelazio   visinu   propisanog   metalnog   pokrića   novca.   Međutim, 
stvarnost je dobila ove tvrdnje. Veliki priliv zlata, koji je usledio u SAD u 
Švedskoj (kao neutralne zemlje) u toku prvog svetskog rata, prouzrukovao je 
u tim zemljama porast cena, zbog porasta opticaja novca i tražnje (tako da je 
Švedska morala ograničiti i zabraniti dalji priliv zlata pri kraju rata).

2. NOVI PRISTUP INFLACIJI

Nova shvatanja fenomena inflacije razlikuje se od starijih po tome što 

unose mnogo novih elemenata u monetarnu nestabilnost privrede:

Konstantuje se mogućnost postojanja inflacije i bez stvarnog porasta 

cena kao površinske manifestacije inflacije.

4

Prema tim shvatanjima, uzrok treba tražiti u postojanju monopola, 

državne intervencije u kontroli cena i sl., što je značajan doprinos teoriji 
inflacije. Time se polazi od činjenice da inflacija može postojati i bez rasta 
cena. Zbog delovanja monopola i državne intervencije do izraažene pojave 
neelastičnosti cena.

Sve više se ispoljavaju da uz povećanje opticaja, cene ostaju stabilne 

kao   i   da   dolazi   do   rasta   cena   i   kada   država   novčani   opticaj   drži   pod 
kontrolom i ne povećava ga.  Time se stvara nova osnova za istraživanje 
osnovnih uzroka i prirode savremene inflacije, jer ona ne važi za promene 
mase novca u opticaju.

Nova shvatanja i istraživanja inflacije polazr od uzroka nastanka već 

samog inflacionog pritiska, koji može da nastane u proizvodnji, odnosno 
invensticija   i   štednje,   u   ponašanju   zaposlenosti,   potrošnje,   troškova 
reprodukcije, stanja i ponašanja platnog i trgovinskog bilansa, promena u 
raspodeli nacionalnog dohodka i svim segmentima gde se taj pritisak može 
pojaviti. Nova koncepcija, dakle, kao indicator inflacije ne uzima samo rast 
cena.

Umesto   globalne   kategorije   upotrebljavaju   se   precizniji   izrazi   kao 

“novčana efektivna tražnja, kupovna snaga novca, ponuda robnih fondova, 
tražnja kupovnih fondova i dr., sobzirom na mogućnost da uz istu novčanu 
masu,   novčana   tražnja   bude   različita.   Nova   teorija   ne   polazi   samo   od 
novčane mase, već uzima u obzir i niz novih momenata, koji dovode do 
preterane tražnje.

Prelaz   se   sa   površinskih   manifestacija   inflacije   (prosta   cena)   na 

istraživanje   uzroka   koji   dovode   do   inflacije,   kao   i   poremećaj   u   razvoju 
privrede koji se mogu tretirati kao inflacione promene. Povećanje cena se 
samo kao posledica i product poremaćaja u privredi.

5

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti